Bez nade

Opčinila si me svojom ljepotom

Zašto da ti ponovno kažem da još uvijek ludo te volim,

zašto da ti se opet na ljubav kunem svojim životom,

zašto da za samo jedan tvoj laki dodir i danas molim,

a ti s drugim da spavaš i meni samo nade daješ potom.

I treba li da zbog tebe ne jedem, prestanem da dišem,

treba li svaku noć k'o pas da šenim pred tvojim plotom,

treba li da se ne smijem, ne pijem i pjesme da ne pišem,

a ti s trećim da spavaš i meni samo nade daješ potom.

Zar baš do same smrti moram da želim jedino tebe,

zar da poludim, jer si me opčinila svojom ljepotom,

zar da uvijek, na svakom mjestu pravim ludu od sebe,

a ti s petim da spavaš i meni samo nade daješ potom.

Hoću li sve svoje dane ispuniti crnom ljubomorom,

hoću li vječito s nekim da te viđam i mislim o tom,

hoću li uvijek besane noći ispraćati još luđom zorom,

a ti s drugim da spavaš i meni samo nade daješ potom.

Branimir Miroslav Tomlekin