Hrvatski Fokus

Sloboda Hrvatskoj Republici Herceg Bosna!

 
 
Još jedna obljetnica nepostojećeg mira, nepravednog (ne)mirovnog sporazuma potpisanog pod prijetnjom oružja svjetskog policajca. I ništa novo. Samo se broje, i njegovi tvorci legalizatori genocida i istrjebljivači hrvatskog naroda u bosanskohercegovačkim zidom podijeljenoj BiH obilježavaju ga. A zapravo obilježavaju legalizaciju, do tad u povijesti nezabilježenog slučaja, genocida. I ne samo na jednom beha prostoru, več je dat signal i drugoj, tada muslimanskoj, strani da i sa drugim beha teritorijem učini isto. Da i od njega napravi, također, etnički i vjerski čist muslimansko bošnjački prostor.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2016/12/i1.wp.com_www.transconflict.com_wp-content_uploads_2014_11_Lord-Ashdown.jpg
I taj muslimansko-bošnjački proces etničko vjerskog čišćenja većeg beha dijela gotovo je pri kraju. Danas 21 godinu poslije potpisivanja silom nametnutog Daytonskog sporazuma BiH je i dalje u ratnom stanju, samo drugim sredstvima. Odstrijel na u Daytonu poniženi i obespravljeni hrvatski narod u oba dijela beha tvorevine, ne prestaje. Gotovo da taj zločin genocida na periferiji Europe i ne čudi, zbog toga što je i samim tim Holbrookovim, mirnodopskim zločinom kojeg će povijest odbaciti na svoje smetište i osuditi najkrvavijim zločincem na kraju Dvadestog stoljeća, genocid nad beha Hrvatima bio i planiran. A taj Holbrookov plan genocida nad Hrvatima Srbi i Bošnjaci i realiziraju. Vidljiv je nestanak tog domicilnog beha naroda u oba beha entiteta. Holbrookova, a dijelom i britanskog salvet političara Paddyja Ashdowna, BiH je u ovoj 21. obljetnici genocidnog sporazuma gotovo u lošijem položaju negoli kad su Amerikanci prisilili beha narode da potpišu ono sa ćime se ni jedan od njih tada nije slagao.
 
Danas stoga imamo BiH bez rata ali u ratu, u miru ali u napetom i mržnjom ispunjenom nemiru, u pravdi ali vladavinom nepravde, u jednakosti u kojoj su Srbi i Bošnjaci jednakiji. Imamo BiH kao drugu najsiromašniju zemlju u svijetu, imamo zemlju kao centar islamskog vjerskog radikalizma i srpskog genocidnog separatizma. Dvadeset i jednu godinu poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, kojeg su američki i britanski tvorci odmah "izgubili" i do danas nije pronađen original, imamo BiH kao ruglo svjetske politike, sa malim rezervatima za Hrvate, kao turski i britansko američki pašaluk. Imamo državnu tvorevinu sa više od pola stanovništva nezaposleni, a oni koji rade, Hrvati, kroz nametnute harače i danke u krvi, plaćaju u Federaciji gradnje džamija a u manjem beha entitetu plaćaju slobodu kretanja i življenja.
 
Za hrvatski narod kojeg je Dayton deteritorijalizirao, kako bi zadovoljio tajne beogradske pregovarače beha diobe, današnje stanje gotovo je teže, nesigurnije i za budućnost upitnije od onog iz kakvog i sa kakvim je došao u Dayton, i nakon njega 21. studenog 1995. u Parizu nametnuti sporazum potpisao. Moglo bi se stoga kazati da samo vrijeme odmiče, a BiH izmiče, u konačnici svakom njenom narodu. Ni jedan beha narod ovu tvorevinu, bez ikakvih državnih vrijednosti, zemlja kojom više vladaju stranci i koju na bošnjačkoj rasprodaji pokupovaše Arapi, ne doživljava domovinom. Svakom od njih to je neka rezervna domovina ili neki oblik vikendice. Bošnjacima čak i kao vojarna za obuku islamista ili kao tržnica za rasprodaju zemlje. Bošnjaci su BiH pretvorili u neku agenciju za nekretnine, te se stječe dojam kako čekaju samo da je rasprodaju, ti prodavači, i da je onda napuste i odu tamo gdje več imaju vile i dvorce, od Turske do Irana. A raja kao i u srpskoj agresiji bit će opet ostavljena, te će se opat iz Turske potpisivati, kao što je to činio Alija Izetbegović, neka nova beha dioba.
 
Dayton je naprosto daleko više Bosnu i Hercegovinu, kako to jedan njen narod kaže rasturio, drugi kaže batalio, treći veli dokinuo negoli je uredio. Potvrđuje to njezino današnje stanje mučnog nestajanja. Nestajanja i u današnjoj beha situaciji kada dobitnici u Daytonu slave, Srbi i Bošnjaci, a onaj narod, hrvatski, kojeg su u toj američkoj vojnoj bazi pokrali u pravima, razoružali u onom šta su u Dayton donijeli, teritorij, ne da ne obilježava već i dalje vodi nepravednu borbu protiv Golijata. No taj isti Golijat, Daytonski (ne)sporazum, je prema Srbima i Bošnjacima patuljasti David i gotovo je priznao poraz. Priznao neuspjeh i onoga što je u Daytonu na izgubljeni papir stavio. Zbog toga, zbog vlastitog poraza je i "izgubio" Daytonski sporazum, pa ga sada tumači selektivno kao što je ga diskriminatorski i pravio.
 
U tu nepravdu, što je zapravo proces istrijebljenja Hrvata kao smetnje pravoslavno islamskim sukobljenim interesima na toj europskoj periferiji, čvrsto su upregli i Haaški Tribunal. Tako se danas, u dvadeset i prvoj godišnjoj Daytonskoj BiH, u Haagu sudi Hrvatima za namjeru dijeljenja zemlje. Apsurd kakav je mogao samo Dayton da izmisli i nametne. Sude Hrvatima u Haagu za pokušaj dijeljenja onog što su sami u Daytonu trajno podijelili i još diobom genocid priznali. U Haagu Hrvatima sude u Bosni i Hercegovini i kao zvijeri uhićuju ili kao povratnike ustrijeljuju.
 
U Daytonu je prije 21 godinu ispisana najveća povijesna nepravda kao pravilo vladavine svijetom. No, također vladavina nepravdom i u BiH, što najviše i najteže osjete Hrvati, žrtve te nezabilježene nepravde. Stoga ali i zbog nepodnošljivosti stanja kojeg su daytonisti u prvom redu salvet političar Ashdown, srspki zet Carl Bildt te veliki prijatelj Bošnjaka, iz njemu znanih razloga. Wolfgang Petritsch još više otežao smjenjivanjem hrvatskih demokratskih izabranih predstavnika i tenkovskim upadom u Hercegovačku banku, što je omogućilo Turskoj kojoj je Alija Izetbegović BiH ostavio u amanet da bez ikakva otpora opet politički okupira zemlju i formiranja vehabijsko-mudžahedinskog entiteta, zemlja se mora danas ili sutra, a bolje je danas federalizirati.
 
Svako daljnje čekanje na federalizaciju Bosne i Hercegovine i srpsko bošnjačko opstruiranje tog demokratskog procesa, sve više opravdava utemeljenje i življenje Hrvatske Republike Herceg Bosna i današnje memoiranje njenog rođendana od strane Hrvata. Samo federalizacija BiH od tri federalne nacionalne jedinice hrvatska, bošnjačka i srpska, formula je riješavanja beha jednažbe sa tri nepoznanice. Ako ne postoji nikakva mogućnost zajedničkog života u dvoentitetskoj srpskoj i bošnjačkoj Daytonskoj BiH, a ne samo da ne postoji već sve više zamršava i zapetljava beha politički i nacionalno vjerski čvor, onda jedino moguće rješenje je federacija tri nacionalna entiteta.
 
Federalizacija BiH i danas 21 godinu poslije sramotnog Daytonskog sporazuma može zaustaviti odcjepljenje genocidne Republike srpske, bošnjačko muslimanski unitarizam i centralizam na većem beha dijelu i dakako etničko čišćenje Hrvata na oba entiteta. Najbolji mogući poklon svim beha narodima za dolazeći srebreni pir silom sklopljenog beha braka u Daytonu je trorepubličko entitetska federalizacija BiH u kojoj će narodi u miru živjeti jedni pokraj drugi umjesto današnjeg životarenja jednih s drugim u nepodnošljivoj mržnji, etničkom čišćenju i siromaštvu po kojem je Holbrook-Ashdown-Petritscheva tvorevina druga najsiromašnija europska zemlja. Stoga smrt Daytonskom sporazumu sloboda Hrvatskoj Republici Herceg Bosna, odnosno sloboda Hrvatima, a time i sloboda Bosni i Hercegovini.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

Sudstvo pod muslimansko-bošnjačkim nadzorom

HF

Od osmanske okupacije do Daytona

HF

Šerif hanuma Matardžić

HF

Deklaracija Alije Izetbegovića i Momčila Krajišnika

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...