Sve crnji i opasniji mrak

Osmanizam i isilizam suvremeni su nacizam i fašizam

Međunarodna politika, kao skup interesa članica koje ju kreiraju i čine, sve je neučinkovitija na prostorima koji nisu važni politički i gospodarski čimbenici predvodnicima te asocijacije. Oduvijek je položaj male zemlje bio odlučujući razlog velikih sila za odnos prema njoj i njenom narodu. Dakako i prirodni resursi tih malih naroda utječu kako i na koji način će se sudarati interesi veliki prema toj zemlji. Oko takvih zemalja u kojima su isprepliću razni interesi velikih i moćnih obično se izgrade i zidovi koji brane prolaz onom drugom i drugačijem. Takva zemlja ograđena zidovima interesa velikih zatvorenik je kojeg čuvaju različiti stražari. Ne zemlju i narode u njoj, već svoje interese koje vide u njoj. S vremenom takva ograđena zemlja oboli od silne okruženosti, zbog čega postane teret i „čuvarima“ i sama sebi, što je s vremenom dovodi do pitanja mogućnosti opstanka kao takve. Okružena interesima tuđinaca, unutar sebe biva podijeljena pristalicama sa onima koji se međusobno sukobljavaju u njenom društvu i na njenom prostoru. Naprosto je takvim zemljama nemoduće ostati, dakako ni opstati jedinstvenom u tako velikim i snažnim sudarima različitih interesa izvana.

Bosna i Hercegovina je oslobođena od 400-godišnje otomanske okupacije

Teško zemlji i njenim narodima preko koje se veliki svađaju, a nerijetko i ratuju. Taj geostrateški položaj kojeg joj sudbina dodijelila, na kojeg ga postavila, kočnica je svekolikog napretka, i razlog njenog siromašenja, pa i nestajanja. Od svih međunarodnih interesa koji se sudaraju u tim zemljama, međutim, najopasniji je onaj vjerske naravi. Svi drugi interesi velikih zemalja u malim narodima s vremenom nestanu, no vjerski sudari trajno ostaju. Potvrđuje to i činjenica strogog skrivanja vjerskih razloga sudara interesa, jer kada bi se oni otkrili i priznali svi drugi bi bili riješivi, ili bi se počeli riješavati. Vjerski razlozi sudara u malim zemljama i narodima nije nikako, i nikada, njihov izum i problem. To je uvijek  bio, i jest, i bit će sudar veliki koji ga zameču, vode i genereiraju na tim prostorima i među tim narodima. Znaju to dobro velike i snažne države svijeta. Ako hoćeš, a to zemlje čiji se interesi sudaraju na prostorima mali država i čine, da problem unutar manjih naroda bude trajan treba samo među njih ubaciti vjerske netrpeljivosti i problem je nerješiv. Ne stoga što ga te male zemlje, velikih interesa moćnih ne mogu i ne bi riješili, već za to što problem stalno podgrijavaju i pale snažni i jaki.

Na tom problemu oni demonstriraju svoju vojnu, a time i svaku drugu moć. Bosna i Hercegovine je školski primjer kojeg su islamske zemlje pretvorile u vjerski problem, i u koji su ušle isključivo s vjerskim namjerama širenja islama na Europu. Naime, sve dok u Bosnu i Hercegovinu nisu došli islamski vjerski ratnici, i dok turska nije umarširala u zemlju s ciljem obrane islamski vjerski spomenika izgrađenih u vrijeme beha okupacije i prisilne islamizacije, bosanskohercegovački problem je bio rješiv. Do dolaska mudžahedina i talibana, te kasnijeg turskog dolaska kroz donaciju neispravnih i dotrajalih tramvaja Sarajevu, a koji ni danas nisu u uporabi, beha sukob je bio isključivo neki oblik građansko-ideološkog rata za teritorij i buduće uređenje Bosne i Hercegovine.

Sukobljene strane borile se za teritorij kao sigurnost ostanka i opstanka, a kroz tu borbu provlačili su se muslimanski ciljevi unitarizma i centralizma, srpski secesionizam i fašizam, te hrvatski ciljevi obrane demokratizma, regionalizma, federalizma i europeizma. Uplitanjem džihadista iz najradikalnijih islamskih zemalja, kao i samih država iz kojih su slani, te kasniji povratak Osmanlija i osmanizma, beha sukob je prerastao u svjetski i u vjerski rat. Bio je to prvi vjerski sukob poslije Drugog svjetskog rata u Europi. Sukob koji traje i koji svijetu i Europi poručuje da je multi-kulti neostvariva, zapravo propala ideja, unatoč svim europskim nastojanjima izgradnje takvog društva. Naprosto, kao i za sve druge ideje, potrebno je dvoje u ovom započetom procesu izgradnje multi društva  Europa, i drugi slobodni i demokratski svijet nije imao tu drugu, islamsku stranu.

I stoga je propalost te ideje priznala i čovječanstvu obznanila najmoćnija zemlja svijeta, njemačka kancelarka Angela Merkel riječima: „multi je propala ideja“. Dodatno to potvrđuju i sustavna istrjebljenja kršćana u islamskim zemljama. Što su, naime, europske i demokratske zemlje bile sve više multireligijske, multikonfesionalne, muslimanske su postajale sve više vjerski čišće islamske.

Bosna i Hercegovina je danas dio tih islamskih zemalja, napose njen federalni dio koji je sve više muslimanski entitet, s prošlošću krvoločnog osmanizma i sadašnjosti isilizma, ispred kojih nestaju svi tragovi kršćana i kršćanstva. U beha sukobu interesa, gdje su silamski naftom pobijedili europske i demokratske, multi i slobodne, začeta je  takozvana Isilovska država, sa svim opasnostima za budućnost slobode, demokracije i kršćanstva u svijetu. Kao začetnik te giga opasnosti Bosna i Herecgovina je danas i centar tih vjerski islamskih terorista, baza u kojoj se pripremaju, i iz koje se šalju u istrijebljenje kršćana, danas na Bliskom istoku i Turskoj sutra u Europi i svijetu.

Osmanizam i isilizam suvremeni su nacizam i fašizam, te sve dok se te terorističke vjerske ideologije ne pobijede u Bosni i Hercegovini beha problem će biti „bure baruta“. Kada je osmanizam bio pobijeđen i potisnut iz Bosne i Herecgovine 1878. godine od tada pa sve do njegova povratka na te prostore  devedesetih godina prošlog stoljeća, Bosna i Herecgovine je doživjela i živjela svoj mir i svoju renesansu. Bosna i Hercegovina je živjela svoj europski procvat, vraćala se Europi iz koje je na najkrvaviji i najbrutalniji mogući način istrgnule Osmanlije. Živjela je Bosna i Herecgovine svoju slobodu, te, u svijetu nezabilježenim dimenzijama, živjela u toleranciji i snošljivost svojih razlika. Bosna i Hercegovina je živjela svjetski multireligionizam, multikulturalizam i multinacionalizam. Povratkom Osmanlija i dolaskom isilizma sve te beha vrjednote su ubijene, prognane, nepriznate i zemlju su pretvorile u „krčmu pogašenih svijetla“. I nitko više u svijetu ne zna, i ne će da traži šalter gdje bi se upalilo svjetlo. Zato je u Bosni i Hercegovini sve crnji i opasniji mrak, koji se u nekim dimenzijama spušta i na Europu.

Vinko Đotlo