Treba li HAZU od Igora Dragovana tražiti dozvolu za preslik Londonskog ugovora?
Opet kažem kako je ona „Iznad Hrvatskog sabora, samo Bog“, samo lijepa uspomena. To je bilo vrijeme kada nije bilo „trećeg puta“, „živog zida“, dvostrukog prava glasa te rušenja kvoruma pred donošenje važne političke odluke. Zbog toga bi ovakav Sabor morao imati korektora. Ako postoji dokument Londonskog ugovora iz 1915. kojim je Istra pripala Italiji, kada saborski zastupnik u Saboru govori o Pavelićevu davanju Istre Italiji, HAZU bi morao preslik Londonskog ugovora dostaviti u Sabor, te predsjedavajućem naložiti da on oduzme riječ onome koji priča o Pavelićevom davanju Istre Italiji ubuduće.
Aleklsandar Saša Leković
Možda HAZU od Igora Dragovana mora tražiti dozvolu za preslik Londonskog ugovora? Ja ozbiljno razmišljam o podnošenju tužbe protiv HAZU-a kao pravne osobe. Ja tvrdim da je Lekovićeva priča o pokušaju atentata na njega kazneno djelo koje HAZU tolerira, što ne bi smio. Zato moram navesti cijelu Lekovićevu izjavu. Cijeli opis navodnog pokušaja atentata:
"Danas poslije podne nasred autoputa auto mi je „poludio“, počeo se tresti a potom krivudat. Uspio sam ga zaustaviti u zaustavnoj traci i shvatio da mi je prednji desni kotač iskrivljen i prednja plastična „maska“ izvaljena iz gležnja. Kako je auto star prva misao bila je da je to uzrok. No, kako imam odličnog automehaničara koji mi „radi“ auto već 25 godina a auto je bio na tehničkom i registraciji prije dvadesetak dana ništa mi zapravo nije bilo jasno. Odšlepali su me do prvog ozbiljnog automehaničara koji je auto preuzeo, obećao da će ga pregledati i ustanoviti uzrok kvara što je prije moguće. Čovjek me nakon nekog vremena obavjestio da su dva zavrtnja/ šarafa na desnom prednjem kotaču prepiljena do pola i da je nakon 300 kilometara vožnje to uzrokovalo pucanje (naime, pokupio sam zavrtnje/šarafe, tj. njihove ostatke na mjestu nezgode i ponio ih sa sobom)".
Leković je dodao da nije prvi put da se netko „igra šarafima“ na njegovu automobilu. „Jednom su ih samo odšrafili napola, ali je auto bio relativno nov pa sam brzo shvatio da nešto nije u redu. Ovaj stari ionako stalno „drnda“ pa ne primjetim odmah promjenu, objasnio je. Zašto i koga na sud zbog ovoga? HAZU! Predsjednik novinarskog društva jedne države je u rangu akademika! Kad ovome dodamo „Jovanovićev akademski rad“ (Željko Jovanović, bivši ministar), tužba je na stolu. Tu ima i statusnog, ideološkog, materijalnog, interesnog i političkog-antihrvatskog i podzemnog. Kako je Leković uspio pronaći na cesti ostatke vijaka sa kotača njegova automobila koji su pukli u vožnji, i to oba zajedno? Kakoi koliko automobil može voziti kada su mu vijci na kotaču navijeni samo do pola? S obzirom na političku razinu ove bedastoće, ravnatelj HAZU-a bi morao isprintati ovu sramotu HND-a, s time doći u središnji DNEVNIK, to pročitati i kao moralni i znanstveni autoritet to isparati, baciti u koš. To je smeće – biološko. Ništa bez tog. Ništa bez glasa HAZU-a. HAZU-ova šutnja je Lekovićeva moć. Leković je u Saboru autoritet.
Jure Vukić, Tribanj