Stražarili smo dvanaest sati Jedno vrijeme (za nas sramotno) Živjeli smo u „ružičastoj zoni“… (za naše selo vrijeme sumraka). Pod „zaštitom“ nigerijskog bataljuna UN-a. Toliko smo bili sigurni, „zaštićeni“ da smo bili budni. Svakoga dana (noći) stražarili smo dvanaest sati. Odmarali smo u rodnim kućama, (izbombardiranim i šupljih krovova) s puškom na dohvat ruke. Izgarali smo od čežnje i dugog čekanja. Nismo niti sumnjali kako ćemo uskoro šetati našom lijepom Petrinjom. Robert Tomšić