Jer povijest je neizvjesna

Srce je ostalo u ogradama i docima

 

 

Putniče, ako ikada

Zalutaš na Vlake

U Malom Ograđeniku,

Tamo u Rastovac,

Ne uznemiruj ni jedan kamen,

Jer u svakom od njih

Izgara djelić mog srca.

Dok biće mi tuđinom tumara,

Srce je ostalo tamo

U ogradama i docima

I gomilama i uvalama

Hrvatskog kamenjara.

 

Možda je žbunje već davno

Prekrilo kamene ploče,

Gdje smo k'o djeca,

IZ PRKOSA,

Risali hrvatske grbove

I veliko ''U''

I sve je bilo za Nju,

Jedinu i nepobjedivu Hrvatsku.

 

Bili smo gladni, al' nismo plakali,

Bili smo proganjani, ali smo podnosili,

Jer u srcu smo nosili

Iskru neutaživa plamena,

Koja će iz svakog kamena

Zapalit jednom zrake ZNAMENA

Svetog ustaškog znaka.

 

…I više nikada ne će

Ni kokarda ni petokraka

Pod naše nebo stići,

Jer na njih će se dići

I stijenje i grobovi

I munje i žbunje

I nikad više robovi

Ničije ne ćemo biti.

 

…Netko se drugi danas

Našim lovorom kiti.

LAŽNO.

I nismo poželjni,

Kad nismo potrebni,

Ali, tko može znati,

Što će budućnost dati?

Jer, povijest je neizvjesna.

 
Žarko Dugandžić