Demagoško posjećivanje rodilja

Demografija – pjena iznad vode

Ne mogu se sjetiti od kad datira taj običaj, svakako već dugo, pa  vladajući političari, obično iz Vlade, a jednom bio i Ivo Josipović – nakon što otkuca ona ponoć koja se odbrojava unatrag, od deset, sekundi do nule – hitaju u čestitare u neko zagrebačko rodilište. Kad zadnje zrnce pijeska iz pješčanog sata iscuri, ode stara i dojuri Nova godina, tad oni nastupaju. Vjerojatno netko negdje dežura i drži na vezi zagrebačka rodilišta – najlogičnije bi bilo u Ministarstvu zdravstva (zdravlja i bolesti), pa kad se prvo dijete negdje rodi dojavi vijest dežurnom čestitaru/ki. Kreće akcija, jate se mediji i onda to, najkasnije ujutro, imamo na telekranima. Kakva simbolika: novi život, Nova godina?

Rezultat ove dugogodišnje političarske, a zašto ne reći demagoške akcije je sljedeći: što ona duže traje broj novorođene djece u tom simboličkom, a zapravo izmišljenom trenutku (poganskom?) prijelaza stare u Novu, biva sve manji i manji. A zatim, nimalo simbolički, jednako se nastavlja i slijedećih 364 dana u „Novoj“ godini – svake godine. Opet simbolički gledano: Kao da ova „akcija“ ustvari plaši buduće mlade roditelje, naročito mlade majke. Što ako me/nas nakon tako sretnog događaja prvo posjeti kakav političar? Brrr. (Onaj jedan, čini mi se, hvala Bogu, nije dolazio, jer bi dijete mogao „fras“ pogoditi.) I tako političari iz Vlada raznih nikako ne mogu shvatiti kako su ovi posjeti, ma i na simboličkoj razini, kontraproduktivni, pa da barem to u ukupnoj „demografskoj politici“ promijene.

Primjerice, u ime eto države, mladu majku i dijete (i oca) mogli bi posjetiti odabrani mladi roditelji, uspješni mladi znanstvenici, radnici, ako ih još ima, seljaci „opegejci“, možda športske zvijezde, zašto ne baka i dida ispred brojne unučadi i sl. Običaj se odavno trebao i jednako odnositi  na sva rodilišta u zemlji, glede darova, uključivo i ona „provincijska“ a ne se „šetati“ samo po Zagrebu. Simbolički, opet, se svake naredne godine izabere drugo rodilište, grad, županija, selo…, koje će se dodatno medijski „osvijetliti“. Prođe tako i taj trenutak pa kao da se na njega i svede sva ovdašnja politika demografije, te je i takav rezultat. I gori od nikakvog. Ove godine Nove malo se i spustila razina posjetitelja pa je „delegirana“ ministrica „ministarstva za sirotinju“ – možda malo politički „nekorektno“ rečeno, nu onda „ministarstva potrebitih“, iako je baš ono prvo prava percepcija toga ministarstva u javnosti. To što mu je dodan „prefiks“- „za demografiju“ samo je, barem zasad“, „pjena iznad vode“. 

Problem koji je ključan za Hrvatsku, za Hrvate još od početka prošlog stoljeća (XX.), naročito nakon demografskih gubitaka u i neposredno iza Drugoga svjetskog rata, zatim „privremenog“ iseljavanja od šezdesetih do konca osamdesetih, gubitaka u Domovinskom ratu i njegovih posljedica jednostavno se ne može gurnuti u „resor za sirotinju“. Ne samo da zahtijeva posebno ministarstvo već ga moraju početi rješavati sva ministarstva, baš sva, pa možda i više, recimo ona „duhovno-duševna, obrazovanja, kulture, nego rudarska… Kakva INA, kakav HEP, to su drugorazredni, iako, dakako važni problemi – zadatci, jer: nije najvažnije na što će se ovdašnji, da ne kažem „Hrvati“ voziti na čiji benzin, grijati se, hladiti, kakvim će se autocestama prebacivati na more…, već: hoće li ovdašnji „drumovi“ poželjeti Hrvate, a Hrvata biti ne će. Ako se ovakva negativna „demografija“ nastavi jednom će netko iz „Vlade“ odavde poželjeti  čestitati majci i novorođenčetu Novu godinu. Al' ne će ih biti, kaže „trend“, ni da ih se svijećom traži. Možda ovdje ostane tek prazna Nova godina, nu i ona je upitna. Sretna vam stoga Nova, dok je još ima.

Mato Dretvić Filakov