Trebali su doći pod Stipin “pendžer”

Kak ti antifašisti umjesto pod Mesićevim prozorom, u mjestu Jasenovac

Antifašisti znaju postupati s vremenom, kako s povijesnim tako i sa svakodnevnim, a o budućnosti da bih riječ. „Antifašizam zauvijek“, napisali su ovi u utorak u Jasenovcu. Drug antifašist, mlad borac, balavac, u partizaniji krke robe teret akademikaDuška Bilandžića, sad stari Stipa Mesić, u ranu zoru 31. siječnja 2017. podnio je ostavku na mjesto Počasnog Predsjednika Antifašista. „U ranu zoru, kad svane dan, ja idem  kući…“, sav ostavljen, bolan od ostavke, oprašta se s njima. I tako ode Stjepan Mesić. Ne će mene, ako će vas: ode, da bi ostao. 

Ne će Stipe više čitati govore u Jasenovcu

U istu ranu zoru post subnorovci, čiji su predci bili revolucionarni komunisti, nikakvi „antifašisti“, to tek usput, taktički, najprije saveznici nacizma, povijesno gledano – pohitali su ciljano to jutro demonstrirati u Jasenovac. Kud baš za Mesića? Nu, promašili su skroz na skroz mjesto prosvjeda. Umjesto da dođu pod Stipin pendžer, jerbo je tvrdio da je „Jasenovac bio radni logor“, pojurili su na grob, na spomen poginulih dragovoljaca u Domovinskom ratu u mjestu Jasenovac. Što bi ti „antifašisti“? Rušili grob, grobno obilježje hrvatskih boraca protiv srpskog nacional-socijalizma, obilježje izvornih, osim ostaloga – antinacista. Nu, ako je Stipa bio budan mogli su ga povesti na prosvjed. Novska je bilzu, Jasenovac je tu, e to bi bilo pokajanje. Ovako su ti „antifašisti“ barem preokrenuli verbalni delikt: više ne vrijedi, ali je važeći slovni – na grobu. Riječi i slova. Očaj i bijeda tzv. antifašizma. Takav je taj fašizam novi. I performans na kraju: Smrt fašizmu novom, sloboda narodu starom.

Mato Dretvić Filakov