Od Bismarcka do Angele Merkel

Otto von Bismarck 1878.: »Balkan nije vrijedan kostiju jednog jedinog pomeranskog grenadira«

„Balkan mi nije vrijedan kostiju jednog jedinog pomeranskog grenadira“, rekao je pruski kancelar Otto von Bismarck na konferenciji o Balkanu u Berlinu 1878. godine. Nijemcima je ta rečenica do danas poznata. Lako im prelazi preko usana. Jer iza Bismarckova autoriteta lako im je sakriti vlastitu komociju“, upozorava Ulrich Ladurner u hamburškom krajnje lijevom Die Zeitu i dodaje: „Ali ako se europski svijet raspadne, to će biti ondje gdje je već izuzetno krhak i gdje na njega djeluju sile izvana. Na Balkanu.“

Ulrich Ladurner

O zapadnom čekanju i ostavljanju ovoga bureta baruta da ponovno eksplodira Ladurner slikovito kaže: „Hrvatska i Slovenija uspjele su. Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Makedonija, Kosovo i Albanija čekaju u redu. Nakon mnogo godina čekanja polako ih počinju boljeti noge.“ Jer, ako ne će Zapad i EU, hoće ih Vladimir Putin iz Moskve, a jako se trudi i Turčin Reçep Tayyip Erdoğan, pa ekstremistički islamisti iz zaljevskih država, koji bi Europi rado stavili nogu u vrata, snažno ubrizgavaju novac u tu regiju.

Za red i mir na Balkanu zadužena je Europska unija, ali ona to ne će. Nije ju briga. Zato Ladurner poručuje: „Unija ljudima ondje jasno mora reći: Vi nam pripadate i učinit ćemo sve što je moguće da vam život bude  bolji, sigurniji, bogatiji. Na adresu Putina, Trumpa, Erdoğana i zaljevskih država mora otići poruka: Od ove regije ne odustajemo. Jer ona je ključni dio Europe.“

Tako danas neki u medijima i javnosti razmišljaju u Njemačkoj. Drugi, poput aktualne njemačke kancelarke Angele Merkel, misle drukčije. Čekaju, odugovlače, kalkuliraju i ništa ne čine da se u našem susjedstvu napokon nešto dobroga učini. Od 28 država članica NATO-a, njih 22 ratificirale su primanje Crne Gore u taj zapadni vojni savez. Šest članica Saveza čeka. Što i koga čeka? Putina i Rusiju? Makedoniju drže na „čekanju“ dok se ne razbjesni građanski rat između Makedonaca i Albanaca. Na Kosovu dopuštaju da se Srbija miješa u unutarnje stvari kosovske države. A u Bosni i Hercegovini ništa ne čini da sva tri naroda – Hrvati, Srbi i Bošnjaci – napokon budu ravnopravna. Onako kako je zapisano u svim ratnim sporazumima, a posebice u onom zadnjem, Daytonskom mirovnom sporazumu. I oni se drže one Bismarckove da „Balkan nije vrijedan kostiju jednog jedinog pomeranskog grenadira“. Istina, Angela Merkel je puno lukavija pa to ne govori kao nekad slavni pruski ujedinitelj Nijemaca, ali svojim (ne)radom isto čini. Ako ne i misli.

Pavao Blažević