Ne mogu se oteti dojmu davno viđenih agitpropovsko-partizanskih jednočinki
Poštovana gospođo ravnateljice ZKM-a.
Navečer 3. 2. 2017. u Vašemu kazalištu gledao sam predstavu "Noćni život". Obično izlazim sa svojom ženom, ali ovaj put je bila sprijećena tako da nije vidjela predstavu. Kako radi kao srednjoškolska profesorica hrvatskoga jezika nastoji pogledati sve što se nudi pa onda odabrati što smatra primjerenim za svoje učenike odnosno njihovu dob. U tome smislu pitala me je što mislim o predstavi i bili ju mogla ponuditi svojim učenicima. Odgovorio sam joj jednom prispodobom. Rekao sam: "Pojedinac ili skupina ljudi može utrošiti određeno vrijeme, znanje , trud (kalorije), novac, htijenje, napore i sve ostalo što je potrebno da se učini nešto dobro i korisno za pojedinca i/ili zajednicu. Kao primjer navedimo slučaj izgradnje ceste ili čišćenje septičke jame. I jedno i drugo je korisno, svrsishodno itd; jednom riječi služi općem i posebnome dobru.
S druge strane pojedinac ili skupina ljudi može činiti sve kao i gornjemu slučaju samo što to čini tako što prebire po sadržaju septičke jame. Iako se dobro zna što je sadržaj septičke jame ova se vrla skupina ili pojedinac zdušno baca na čeprkanje, pretakanje, cijeđenje, usitnjavanje, filtriranje, zgušnjavanje, razređivanje i ne znam kakve sve ostale radnje sa dobro znanim sadržajem septičke jame. Koja je korist, što je tu dobro za pojedinca i/ili zajednicu od takvoga posla? Tko je taj ili ti koji bi takvo što radili"? Ne čekajući njen odgovor nastavio sam dalje: "Eto vidiš, o takvoj se predstavi radi, gdje skupina "glumaca" u septičkoj jami ljudskih najnižih poriva i strasti ruje, roni , pliva, cijelo vrijeme urla valjda u pomanjkanju poznavanja i ovladavanja pravim scenskim govorenjem, odvratno psuje, razgolićuje se i na taj način pokazuje publici što je sadržaj njihove septičke jame".
Gledajući predstavu kao redateljsko uprizorenje dramskoga teksta nisam se mogao oteti dojmu davno viđenih agitpropovsko- partizanskih jednočinki (naime ja sam rođen 1948. godine). Ova "ždanovština" je "ušminkana" kako bi i u 21. stoljeću mogla poslužiti istoj svrsi. U čemu se sastoji ušminkanost? Radi se o primjeni tzv. modernih kazališnih postupaka tj. mješavini fizičkoga, cirkuskoga, instalativnoga, performansnoga, monodramskoga i inih postupaka koji bi trebali dati utisak da se radi o avangardnomu tj angažiranomu teatru. Možda si auktori tepaju međusobno da se radi o političkome teatru ili nešto tome slično. Nema ovdje ničega novoga niti nečega što već nije viđeno davno prije.
Jasno je da se na tako "tankome" dramskome tekstu ne može učiniti dobra predstava. Koketiranje s tzv. ljevicom je očito makar se nastoji prekriti sa izmetom suprotne orjentacije. Glupo je čak i odvratno gledati prikriveni redateljski homoseksualizam u skidanju onoga jadnika s malim spolovilom, što je za naivne neutralizirano skidanjem glumičica koje nisu baš pune seksipila što inače zahtijevaju porno uradci.
Zamislite samo kako bi se osjećao istinski revolucionar, a naročito onaj koji je i teoretski potkovan kad mora slušati gluposti, ne poznavanje teorije i prakse revolucje, potpunu nesnalaženje u klasnim odnosima i svega što je s time u svezi ako gleda vašu (ZKM) predstavu. To je vrijeđanje zdrave pameti, suvislosti, logike i istinskih pregnuća pravih revolucionara. Kao tehnolog (jedno od mojih zanimanja) mogu Vam reći da postoje postupci pomoću kojih se od sadržaja septričkih jama mogu dobiti korisni proizvodi kao na pr. plin, umjetna gnojiva i dr.
Za dobrobit zajednice, koja usput budi rečeno i financira vaše (ZKM) kazalište, bilo bi daleko važnije da se je ekipa koja je radila predstavu (auktor teksta, redatelj, glumci i svi ostali), ako već ne zna ništa drugo nego rovati po septičkoj jami potrudila naći "tehnološki kazališni"postupak pomoću kojega bi iz septičke jame ljudskih niskosti uspjeli dobiti pozitivan i svrsishodan učinak.
Zlatko Špoljar, Zagreb, Vrteci 10
