Plagijat demokracije: na velikogoričkom području 2011. godine bilo je 109 registriranih Nijemaca, ali su za tadašnje izbore predstavnika njemačke manjine bila upisana samo dva kandidata. A na izborima su 'Nijemci' dobili – samo jedan glas, i to onaj Gorana Beusa 'von' Richembergha; on je prema tome 'demokratski' izabrao samog sebe!? Preteča harange na ministra Pavu Barišića zbog navodnog plagijata bio je HNS-ov zastupnik za turopoljske pojmove pomalo čudnovatog prezimena, Goran Beus Richembergh. Taj, inače dipl. brodograđevni tehničar, 18. siječnja ove godine najavioje kako će pošteni HNS u Hrvatskom saboru pokrenuti službeni postupak za izglasavanje nepovjerenja ministru znanosti i obrazovanja Pavi Barišiću 'zbog dokaznog plagijata i činjenice da je lagao hrvatskoj javnosti'. 'Kao odgovorna i proaktivna opozicija danas pokrećemo postupak kojim ćemo zahtijevati da se točka o izglasavanju nepovjerenja ministru Barišiću uvrsti po žurnom postupku u dnevni red”, izjavio je tada navodni manjinski Nijemac, Goran Beus 'von' Richembergh novinarima u Saboru.
U našem tisku godinama se lome koplja oko ovog 'kvazi-Švabe', kako o njegovu podrijetlu tako isto i o veoma podozrivoj stručnoj spremi. Ali on i dalje bez problema prolazi sve zapreke. Evo što o liku i djelu našeg, plagiranog 'Švabe' zbori Imbro Berkeš, koordinator za nacionalne manjine grada Zagreba, izvadci: Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva predstavljala je Beusa 'von' Richembergha kao apsolventa politologije, što je tragikomika, jer to njegovo apsolviranje traje duže od mnogih njegovih životnih angažmana. Zapravo taj nadri-političar ima tek diplomu srednje brodograđevne škole, ali već dugo je 'suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama'?! – što mu je bila idealna 'preporuka' da radi i kao 'turistički menadžer i publicist'. Bio je tajnik (1988.- 1989.), a potom predsjednik Uprave Hrvatskoga ferijalnog i hostelskog saveza (od 1990. do 2000.) i organizacijski tajnik Hrvatske glazbene mladeži (2001/2002).
Od 2002. radi kao razvojni koordinator i inspektor za srednju i istočnu Europu Međunarodne federacije omladinskih hostela (IYHF), inače najveće članske turističke organizacije u svijetu. Nadalje, direktor je Centra za mobilnost mladih u Velikoj Gorici; uistinu bizarno! Također, član je Hrvatskog društva politologa i Matice hrvatske – Odjela za književnost. Kad je završio srednju brodograđevnu školu, bavljenje brodogradnjom nije mu 'sjelo' – pa se čovjek – što je i normalno – malo posvetio Partiji i politici te je u ono mračno doba postao: član Predsjedništva Republičke konferencije SSOH (1988.-1989.) i Savezne konferencije SSOJ-a (1988.- 1990.) te član šesteročlanog Odbora za raspuštanje SSOJ-a (1990.). A član Saveza komunista Hrvatske bio je od 1985. do 1988.).
Danas je član Hrvatske narodne stranke u kojoj obnaša dužnosti člana Središnjeg interesnog odbora (SIO) za međunarodne odnose, tajnika SIO-a za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, člana Predsjedništva HNS-a Zagrebačke županije te predsjednika HNS-a Velike Gorice. Pokušajte s nezavršenim fakultetom sami to postići bez političke pozadine – prije ćete završiti na burzi nego na svim ovim funkcijama; tako je zborio Imbro Berkeš! A sad evo školskog primjera plagijata jednog dugotrajnog sabornika časnog doma Hrvatskog sabora: u veljači 2008., kad je već i postao saborskim zastupnikom, lokalni mediji u Velikoj Gorici otkrili su još jednu zanimljivost iz Beusove biografije: lažno predstavljanje, odnosno još jedan 'originalni' plagijat. Naime, u stranačkim dokumentima HNS-a on je za sebe napisao da ima VSS, no provjerom na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu utvrđeno je da to nije točno: Beus je studij politologije upisao 1985., no već desecima godina ondje se vodi – kao apsolvent, vječni student!?
Na službenim stranicama Hrvatskog sabora za Beusa pak piše 'SSS-(brodograđevinar) suradnik u kulturno-znanstvenim ustanovama'. A sad evo kako to piše 'Nacional' glede obiteljskog podrijetla tog potencijalnog multi-plagijatora (15. srpnja 2008.): „Goran Beus rođen je 31. srpnja 1965. u Splitu u obitelji oca Edhema (Tahirevića) i majke Marije (djevojački Beus, iz zaseoka Beusi, selo Zavojane nedaleko Vrgorca, nap. a.). Pretpostavka: Domaći 'imigrant' Edhem Tahirević odnekud je stigao u zaselak Beusa kod Vrgorca, 'zamirio' zgodnu Mariju pa ju je 'umakao' i s njom odselio u Split gdje mu se rodio mali Goran!? Kad je 1985. Goran došao na studij politologije u Zagreb, kolege sa studija sjećaju se da je tijekom prve godine svom prvom prezimenu po majci samoinicijativno dodao i ono drugo, zvučno i otmjeno – Richembergh. Svojim se drugim prezimenom počeo prikazivati kao pripadnik njemačke (odnosno austrijske?) manjine.
Raspitujući se za Richembergha, Nacional je stupio u kontakt s predstavnicima Narodnog saveza Nijemaca u RH, koji s Goranom Beusom imaju ne baš dobra iskustva: godinama ih je opsjedao pismima u kojima ih je pokušavao uvjeriti da je potomak stare austrijske grofovske obitelji (von Richembergh?), no oni su i u razgovoru s Beusovom majkom Marijom zaključili da je riječ o ambicioznim fikcijama njenog nestašnog Gorana. Svojedobno se tobožnji potomak 'austrijske grofovije' uključio i u rad Židovske općine Zagreb, no njegov stvarni identitet i tamo je bio vrlo brzo otkriven. Mnogima je upadala u oči činjenica da ni Beus ni njegova majka uopće ne govore njemački, a sudeći po Beusovoj biografiji, on i danas, vjerojatno, njemački jezik tek uči!?“
Sve ovo što je napisano nije nikakvo djelo autora, postoji još mnogo napisa-puno lipih stvari, koje možemo pročitati po brojnim hrvatskim medijima a koje upućuju na 'Richembergh'-ovo plagiranje kao daleko veće od one nesretne 'fusnote' kod ministra Barišića uključivo i ono bizarno plagiranje krsnog lista!? A Goran Beus, (UDBA-ško kodno ime Odisej!?), uza sve to ima čisti obraz dijeliti, 'von oben', moralne i etičke lekcije svima oko sebe umjesto da se pristojno pokrije ušima i pomete smeće pred svojim kućnim pragom. Da se poslužimo njegovom metaforom, lažni 'austro-Nijemac' Beus godinama uspješno glumi kapetana fiktivnog 'Titanic'-a koji će se, kad-tad, neminovno razbiti o santu leda vlastit-og/ih plagijata! Živi bili pa vidjeli….premda je u hrvatskoj demo(n)kraciji sve moguće!
Zavojani se prvi put spominju u Kreševskoj povelji g. Jurja II Vojsalića Hrvatinića, sinovca vojvode Hrvoja, od 12. 8. 1434. Bosanski plemići su darovali desetak sela Gorske župe oko Biokova uključujući Zavojane domaćim plemićima Jurjevićima-Vlatkovićima. Stara župa Zavojani dijelila se prostorno na više zaseoka, nazvanih prema zemljopisnim značajkama: Jasena, Podprivorac, Grmine, Podpolje, Podostine, Križice, Kasaba, Zabrdo, ili prema plemenima: Ajduci, Beusi, Čovići, Vidaci, Rosići, Perić, Zekuljići, Pivci, Jukići, Tamburovići, Baletići, Bokšići, Bajtići, Buklijaši, Divići i dr. U veljači 2008., kad je već postao saborski zastupnik, lokalni mediji u Velikoj Gorici otkrili su još jednu zanimljivost iz upisao 1985., no već dvadesetak godina ondje se vodi – kao apsolvent.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više