Hrvatski Fokus
Unutarnja politika

Napad na medije – pogodak u sridu

Trumpov udar na globalnu medijsku hudu jamu

 
 
U vrijeme predizborne kampanje za američkih predsjedničkih izbora ovdje smo skoro isključivo pisali o jednoj njihovoj medijskoj strani. O tome ustvari kako su mediji „derali“ kandidata Donalda Trumpa, te mu bili skoro potpuno suprotstavljeni, poglavito tzv. etablirani, u javnosti vladajući. Kako su oni to činili, s kojim žarom i s kojoj snagom, bio sam uvjeren da su izbori za njega unaprijed izgubljeni. Moj problem pritom je bio u nemogućnosti procjene, odavde, prvenstveno tih elektorskih („delegatskih“) glasova po svim državama Amerike presudnih u konačnici za izbor američkog predsjednika. Onako, kako danas i računaju Trumpovi protivnici, on je u Americi i izgubio izbore – kad Amerika ne bi bila federacija, već unitarna država. Računa se kako je Hillary Clinton dobila približno, kad bi Amerika bila jedna izborna jedinica, oko tri milijuna glasova više odTrumpa, nu tu je taj „prokleti“ zakon (zakoni), izborni sustav kojega se treba pridržavati.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/02/static1.businessinsider.com_image_56e82f3952bcd0320c8b663c-1190-625_stunning-chart-shows-how-donald-trump-has-dominated-media-coverage-of-the-2016-race.jpg
Tijekom cijele kampanje i sam Trump se žestoko, napadački borio protiv medija. Na prvi pogled čudno, naročito u predizbornoj kampanji djelovalo je to samoubilački – predsjednički kandidat „samoubojica“. Obično se predsjednički ili kandidati za predsjednike vlada u zapadnim demokracijama čuvaju medija k'o „paklenog ognja“, jer oni ih jednom ekspozicijom, jednom aferom, mogu dotući. Mogu ih i šutnjom uništiti, ali prilično je neobično da pobijedi kandidat koji im nije ni najmanje po volji. I to svima, širokopojasno od tiskanih, elektroničkih američkih, dobrim dijelom i internetskih do najvećim dijelom i zapadnoeuropskih. Izvješća, meni dostupna, govore kako je Trump u kampanji „vladao“ donekle jedino lokanim radio postajama. Mnogi mediji, analitičari, pa „kulturnjaci“ američki, ranga i tipa visoke kulture jedne Madonne recimo, držali su Trumpa ponajprije nekom vrstom bedaka, pa još i ispod te razine. Ovdašnja veličina Mile Kekin je, kako sam načuo, tvrdio da će na Mars, ako Trump pobijedi. Gdje li nam je taj Mile!?
 
Moj interes za prošle američke predsjedničke izbore se i pojavio u vezi toga totalitarističkog medijskog pristupa. Ništa novo, ali ovoga puta i previše očito. Trumpu s jedne strane nije ni preostalo ništa drugo do li se braniti napadima na medije, ali danas sam uvjereniji nego prije kako mu je to bio i prvotni izbor, stvar strategije i taktike: prokazati medije kao totalitarističke, lažljive, mrziteljske… Drugačije rečeno projekt Trump je bio baš takav – udariti na vladajuće medije, što suprotni projekt nije razumio, izgleda, ni nakon izbora, barem nisu mediji, dok bivši predsjednik Barack Obama, kao što je i američki red, jest. Danas je potpuno razvidno; da su vladajući mediji Trumpu odgovarali blago, i bliže istini, ne bi imao nikakvu mogućnost pobjede. Napad na Trumpa vratio im se poput bumeranga, povratno antimedijsko djelovanje bilo je za njih fatalno. Tko bi im mogao napraviti takvu štetu? Samo onaj koji je bio unutra, onaj koji je sustav upoznao iznutra i bio njegov važni dio, njegov pouzdanik, tzv., „insider“. A Donald Trump je to svakako bio. Da ništa više u tom „universumu“ nije radio, a radio je, osim što je godinama organizirao izbor svjetske ljepotice i ljepoticâ po svijetu, „trgovao“ hodajućim „ženskim mesom“ i bio vlasnik tog izbora, mogao je i morao razumjeti kako mediji funkcioniraju. Iznutra je uživao sav njihov sjaj i bijedu. Kad se tome dodaju poduzetništvo i kapital, u čemu je bio „do grla“, nedostajala mu je samo politika. Sad je eto i nju zgrabio.
 
Prvo Amerika
 
Mnogi su diljem propadajuće zapadne civilizacije napadali medije, pritom i jednih od glavnih krivaca propasti, barem njenog nastavka, ali nitko tako moćan. Štoviše moćnici, poput Sorosa i drugih, medije su poticali da nastave još žešće u tom smjeru, najkraće rečeno, globalizacije, „otvorenog društva“, jedne vlade pod vlašću „sto najbogatijih obitelji“, s jednom religijom i nekim novokonstruiranim bogom. Svekoliki rasap zapadnih društava dostigao je visoki stupanj, među njima svakako i američkog i pitanje je ima li uopće šanse za stabilizaciju, kamo li za povratak nekim od njegovih korijena, primjerice kršćanstvu. Dio brojnih raspršenih jedinki tih društava, skupina, radnika, obitelji, slojeva… osjeća posljedice rasapa, često i socijalno izigranim, moralno ugroženim novim moralom, politički isključenim, ideološki i naročito medijski teroriziranim, pa čak i fizički ugroženim induciranim seobenim valovima drugih naroda.
 
Pri svemu ne vide neki boljitak u bližoj budućnosti. „Projekt Trump“ proces raspada zapadne civilizacije, prvenstveno u Americi, naumio je zaustaviti ili barem usporiti. Zato je „Prvo Amerika“ njegovo osnovno i jednostavno geslo. Pritom je odabrao najteži put – prokazivanje medija, tih proizvođača magle, a za to je trebala odvažna ličnost Donalda Trumpa. Mediji njegovu pobjedu još nisu priznali, stvaraju čudnu atmosferu nedemokratskog nereda, uz pomoć, uvjetno ćemo ju nazvati „proglobalističke oporbe“. Atmosfera je užarenija od predizborne kampanje, pokušavaju ga srušiti na ulici, ali i „postrance“, navodno mu spremaju novi Watergate.
 
Spočitavaju mu nesposobnost vladanja do neukusnih naslova da treba „pozvati doktora“ (jedne njemačke novine). Neki dan su mu se rugali zbog izjave o neredima izbjeglica/migranata u Švedskoj – kao nije ih bilo. Kad tamo predsjednik Trump se pokazao i vidovitim – nije ih bilo taj dan već – prekosutra, a u Švedskoj su i inače brojni neredi – samo ih mediji nastoje što je više moguće zataškati. Optužuje ga ovih Amnesty Internationlkako je "otrovna" retorika američkog predsjednika Donalda Trumpa na putu do osvajanja Bijele kuće predvodila globalni trend prema politici podjela u 2016. koja je svijet učinila "mračnijim" mjestom. Potpuna besmislica jer, primjerice, Europa je i prije američke predsjedničke kampanje postala takvo mjesto na različite načine – ili se to u njoj možda pokazao tračak svjetla.
 

Mato Dretvić Filakov

Povezani članci

Zoran Milanović na tragu Milorada Pupovca

HF

Stup srama ili kazneno djelo!?

HF

Vlast na strani mega-koljača Hrvata

HF

Po strahotama nadmašili zvjerstva nacista

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...