Aktivirati mjere poticaja rađanja

Život čovječanstva i Hrvatske kroz povijesnu prizmu

 

 

Demografija je pokazatelj vjere jednoga društva u život i budućnost, kao i ekonomske snage određene populacije. Tako će razvijena područja s manjim natalitetom privlačiti doseljenike, npr. SAD u XIX. i XX. stoljeću. Rimsko Carstvo je klasičan primjer oronulog društva koje je uslijed pada morala, korupcije, izbjegavanja proizvodnih zanimanja, napuštanja sela i manjih gradova, izbjegavanja vojnog roka, stalnih unutarnjih sukoba bilo prisiljeno prihvatiti pogranična germanska plemena u svoju službu i na svoj teren, te pokušati kršćanstvom objediniti suprotstavljene klase i različite etnikume. Europa je zahvaljujući i djelatnosti benediktinaca u razdoblju prethodećem Križarskim ratovima do kuge u XIV. stoljeću demografski rasla. Rast se nastavio od renesanse do XX. stoljeća, čemu su pridonijeli razvoj prometa, trgovine, naseljavanja novih kontinenata, razvoj tehnike i medicine.

Prednjačenje Engleske kao atlantske zemlje donijelo je  bitne promjene; razvoj tehničko industrijske civilizacije i znanosti pratila je patnja gradske sirotinje (20 posto stanovništva), što je dovelo do jačanja ateističkoga darvinizma i skeptičnog maltuzijanizma, koji je više primjeren ograničenjima Srednjega vijeka (ukazuje na ograničene resurse, posebno hrane, i štetan rast stanovništva)

 

Kao derivat ove tobože „napredne“ misli se događa daljnji idejni razvoj u smislu marksizma (povijesti kao klasne borbe koja završava pobjedom i diktaturom najsiromašnijih), nacije i države kao zemaljskoga božanstva (Hegel i masonska Francuska revolucija), i tako do nihilizma, nacizma, fašizma i komunizma. Zgodno je napomenuti da su mentori Marxa ljudi iz viših klasa, tzv. fabijanci predočeni grbom vuka u janjećoj koži.

 

Francuska je oko 1789. jedna od većih svjetskih nacija. Revolucijom je izgubila milijun ljudi, kolonije i tehnološki zaostala za Engleskom, iako je Napoleonova sposobnost zadala glavobolje engleskim financijama. Godine 1871. Europljani i njihovi potomci u Novom svijetu vladaju planetom, čine polovicu svjetskoga stanovništva, prednjače tehnologijom i kulturom, u Europi su najveći gradovi i baze stanovništva (SAD tada ima 37 milijuna stanovnika, Austro – Ugarska 38 milijuna, Meksiko 9 milijuna, Islam je na 200 milijuna, Kina na 400 itd.). Danas Europa ima desetinu stanovništva svijeta (sama Francuska 1800. nosila je tridesetinu). Malena Hrvatska je s useljenicima iz BiH u 100 godina ostala na istom, dok je Irak, Iran, Alžir itd. učetverostručio populaciju od 1945. godine.

 

Hrvatska je mogla izdržati Turske ratove u doba renesanse, prijelazak dijela stanovništva na islam, pa i na pravoslavlje (zapadna Bosna, Popovo polje), te naseliti izbjeglima dijelove Mađarske, Vojvodine, Austrije, Češke, Slovačke, Italije itd. Prvi i Drugi svjetski rat te iseljavanje u Novi Zeland, SAD, Australiju, Latinsku Ameriku, Kanadu, Njemačku i dr. nije uništio Hrvatsku, ostala je na istom. Proces naseljavanja u gradove i rast standarda su paradoksalno doveli do „bijele kuge“, negativnoga prirasta poznatoga na sjeveru Hrvatske od ranije.

 

Hrvatska će morati uvoziti stanovništvo

 

Danas se suočavamo sa sljedećim demografskim pitanjima

1. kako zaštititi dijete u utrobi majke;

2. odakle uvoziti stanovništvo;

3. kako brinuti o kvalitetnom životu i radu stanovnika.

 

1. Ovim pitanjem se temeljito bavila Katolička Crkva nastojeći posvijestiti ljudima zločin ubojstva nezaštićenog ljudskog ploda u utrobi majke koji danas eufemistički nazivaju planiranjem obitelji i pravom žene na izbor. Žene se najčešće odlučuju na takav čin zbog nedostatka podrške i ljubavi muža. Tu je potrebna široka podrška zajednice, organizirana i institucionalna, više nego voluntaristička. Aktivirati mjere poticaja rađanja je zadatak Države Hrvatske i Crkve iz dva razloga, odumiranja i starenja stanovništva, te svetosti života.

 

2. Pri uvozu stanovništva moramo biti mudri kao zmije i blagi kao golubovi. Očito je da lakše dolazi do asimilacije useljenika koji su udaljeni od matične države (nikad ne naseljavati novo stanovništvo uz granicu s njihovom matičnom državom!), te raspršeni u različitim središtima, nikako koncentrirani u „getima“. Ako homogeni doseljenici prelaze 5 posto populacije tražit će posebna prava, na 10 posto politički će se organizirati. Dobro je imati useljenike koji će biti iz više zemalja, te ne važi pravilo da će bliskost jezika, rase i kulture pomoći lakšoj asimilaciji (primjer loših poljsko-ukrajinsko-ruskih odnosa, te na terenu BiH teško poremećenih odnosa Srba i Hrvata, ali i Bošnjaka). Brojni Česi, Talijani, Mađari, Nijemci, Romi su kroatizirani lakše nego hrvatski Srbi.

 

Države koje su heterogene (Austro-Ugarska, Osmansko Carstvo, SFRJ) lakše i brže propadaju u ratu i ekonomskoj krizi. Vjerski činitelj (protestanti i katolici) je preko 300 godina ometao ujedinjenje Njemačke i doveo do niza iznimno krvavih ratova. I danas Sjeverna Irska je problem. Gradnja utvrda i zidova (Kineski zid, Berlinski zid, fortifikacije Dubrovačke Republike) su pomogli očuvati civilizacijske jezgre od prodora izvana.

 

Isus nam je pružio prodiku o milosrdnom Samaritancu, i time istakao da je kvaliteta brata čovjeka ono što poštujemo i tražimo, a ne izvanjske razlike. Ipak moram reći s obzirom na nedavnu Istočnu krizu da je nered u bogatim i uređenim arapskim režimima djelo i njihove unutarnje slabosti i zapadnih liberalnih tehnokrata kojima je kaos poslužio za ekonomske i političke ciljeve.

 

Izbjeglice među kojima je 80 posto mladih muškaraca i koje su šaren skup naroda od Afganistana do sjeverne, zapadne i srednje Afrike, čak i Balkana su većinom ekonomski migranti. Mnogi od njih čak ne žele raditi i učiti strani jezik, niti prihvatiti inkulturaciju. Ironija je da se pokušalo narušiti Siriju, najdemokratskiji i najzapadniji arapski režim. Zapad je prečesto vodila pohlepa, a ne želja da pomogne tehnologijom, organizacijom, ekonomskim vezama i zdravim investicijama; odnosi se to i na Ukrajinu i na našu zemlju.

 

Albanci i Bošnjaci su Europljani i njihov mentalitet je zapadni, dok su kršćani Sirije, Libanona, Iraka, te egipatski Kopti ipak mentalitetom više dio arapskoga svijeta. Ovo stoljeće možda će biti stoljeće Azije, koja nosi više od polovice svjetskoga stanovništva. Vodeće katoličke i kršćanske zemlje bit će izvaneuropske, tj. američke, afričke i azijske.

 

3. Hrvatska stari i odumire, mladi i stručni iseljavaju. Kako pokrenuti gospodarstvo izvan tradicionalnih turizma i građevine, kako mlade zainteresirati za prirodne znanosti, obrte, tehniku i poljoprivredu, kako spriječiti metropolizaciju (većina stanovništva u 3 – 4 velika grada), kako očuvati zdravstveni sustav, unaprijediti školstvo (ne s Jokićem već s Rankom Rajovićem), naseliti otoke, sela, Zagoru, Liku, Hercegovinu, spriječiti odlazak Slavonije u Irsku, Njemačku, Austriju, pa i Dalmaciju; kako pomoći obiteljima s više djece i samohranim majkama, kako urediti efikasniju i manje korumpiranu i rođačko partijsku upravu, kako očuvati nacionalne interese i resurse? Tehnologija (mobiteli, videoigre, facebook) i mediji potiču na virtualni svijet i lažne vrijednosti. Kako organizirati kvalitetne programe za mlade? Kako ih osamostaliti, odvojiti od poroka i pružiti im radne navike i vještine? Kako nagraditi ljude koji služe domovini kroz vojni rok, uredne poreze, društveno koristan rad?

 

Tendencija je razvoda brakova, samaca, obitelji s jednim djetetom, narkomanije, delinkvencije i javnog nemorala tipa nogometni huligani ili Zrće. Danas na ekskurzijama je kultna i nezaobilazna stvar posjet lokalnom disco klubu (Disneyland zasad nije u planu), a ponekad se ide i u „shoping“. Radilo se na legalizaciji lakih droga, a javno se prodavaju tzv. osvježivači prostora, u Dubovniku na Montovjerni. Sve više građana pripada trećoj dobi, kako im osigurati medicinsku skrb, lijekove i kvalitetna druženja i sadržaje? Kako da naša država i narod ozdrave? Ja to ne znam, ali znam sigurno da nema i ne će biti blagoslova tamo gdje vlada sirovi konzumerizam, bijeg od stvarnosti i oduzimanje života nemoćnima. William Shakespeare kaže da tko sam sebe želi otkinuti od svog matičnoga debla taj mora svenuti, tj. nije ni za što.

 

Teo Trostmann