Hrvatski Fokus
Kultura

Zov djetinjstva

Krilo materino

 
 
U mrzloj kišnoj noći
Kao ranjena srna tražim krilo materino.
Dok mi se u samoći mračne sobe led uvlači u vene,
Kroz usnule krošnje  osjećam zov djetinjstva,  
I razmišljam kako bi lijepo bilo
Uvući se zavičaju u tvoje toplo krilo.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/03/s-media-cache-ak0.pinimg.com_736x_27_e0_2d_27e02ddd6adb600c02a14b78c03dc92b.jpg
I nebo ko da plače dok se srebrni mjesec
Bojažljivo šulja kroz tmurne oblake,  
I molećivo proklinje razgoropađene  nebeske oluje.
Utihnite. U dolini suza ranjena duše jeca
I hoće da zov ognjišta čuje.
 
Kroz srebrno inje migolji miris baruta,
I bezobrazno mi se uvlači u nosnice.
Spoznaja mi razdire dušu što u sjeni borova,
Još uvijek plaču razrovani grobovi,
Zarasli u pakao pepela baruta i korova.
 
Imam osjećaj da je stalo vrijeme
I ugasilo se posljednje svijeće.
Dok vjetar sablasno mrsi uvenule latice ruže,
Nad vonjem smrti crni gavrani,
Sablasno grakću i olujnim nebom kruže.
 
Oh rodna grudo Posavino, suzo oka moga,
Posljednja mi  ostade nada,  
Tako sićušna da u stih i pjesmu stane.
Da će mi te vile barem u snu donijeti,
Kao ljutu travu na još ljuće rane.
 

Pejo Šimić

Povezani članci

Ustrajati u ljubavi

hrvatski-fokus

Svježina motiva Mara Kriste

HF

U povodu 500. obljetnice prvotiska Marulićeve Judite

hrvatski-fokus

SANU i domaći izdajnici zajedno

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...