Juncker zastupa tehnokratski scenarij

Prisiliti EU da donese najveću odluku

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker skicirao je u srijedu viziju budućnosti EU-a predstavljajući pet mogućnosti. Neki će u tome vidjeti pokušaj oblikovanja programa  bez preuzimanja odgovornosti, ali zvučalo je više kao nestrpljiv poziv državama članicama da skupe hrabrosti i okupe se oko aktualne strateške odluke. Zauzimajući neutralnu poziciju, Juncker odaje priznanje  percepciji, osobito nakon brexita, da je EU u opasnosti kao razjedinjena skupina zemalja sa sukobljenim interesima. Ali po anketi  Eurobarometra u studenome Europljani uniji vjeruju više nego njihovi nacionalni parlamenti i vlade, a povjerenje je od proljeća naraslo.  Više od trećine Europljana  EU vide pozitivno, a samo četvrtina negativno.

Jean-Claude Juncker

Od pet scenarija Juncker je otvoreno podcijenio samo jedan – da se EU vrati statusu trgovinske unije kako su htjeli mnogi pristalice brexita, a onaj o kretanju punom brzinom prema federaciji nije posve podržao niti jedan nacionalni vođa.  Juncker je od Europskog parlamenta dobio pljesak kad je izjavio da je unija više od slobodne trgovine, ali odbio je ocijeniti tri mogućnosti koje se zapravo nalaze na stolu: nastaviti kao dosad, stvoriti EU više brzina u kojemu će neke članice brže od drugih ići prema sve čvršćoj uniji, ili EU-ovu misiju usredotočiti na kraći popis ciljeva. U tim scenarijima nema ničeg novog, pa se postavlja  pitanje tajminga članka u talijanskom dnevniku La Repubblica u kojem piše da su njemačka kancelarka Merkel i nizozemski premijer Rutte molili Junckera da svoju prezentaciju odgodi barem do 25. ožujka, do obilježavanja 60. obljetnice Rimskih ugovora. Novine su također napisale da je Juncker bio spreman dati ostavku, iako je to formalno porekao.

Sumnjam u to da je to bila novinarska pogrješka. Junckeru je dosta toga da se „Bruxelles“ okrivljuje za sve što u Europi krivo pođe; dio svoga govora u srijedu posvetio je tome. Čini se da pokušava iznuditi raspravu o svrsi EU-a. Jasno je rekao da ne vjeruje da Europska komisija ima ovlasti za ono što nacionalni čelnici od nje očekuju – na primjer, rješavati probleme kao što je nezaposlenost mladih. Ostaju dakle dva scenarija. Jedan je tehnokratski, a vjerujem da je on Junckeru trenutačno draži – dati Bruxellesu jak mandat da obavi samo nekoliko važnih stvari. Juncker je u svom govoru dao naslutiti da mu se ta ideja dopada kazavši da je njegova komisija sa 130 prijedloga odredbi godišnje došla na svega 23.

S menadžerskog gledišta to je sasvim u redu: zadaće europskih institucija preširoke su za njihov sadašnji proračun i mogućnosti provedbe. Koncentriranjem na samo nekoliko zajedničkih područja interesa – možda klimatske promjene, možda zajednička sigurnost i zaštita granica – ublažile bi se i kritike da se Bruxelles previše miješa. Problem s tim planom jest u tome što je briselskom birokracijom tako teško upravljati da nacionalne vlade vjerojatno neće htjeti raditi da bi je srezale; sigurno ne bi imale nikakve neposredne političke povlastice zato što su pokrenule taj proces.

Tako ostaje scenarij koji najviše voli Angela Merkel, a podržavaju ga i francuska socijalistička vlada i mnogi zapadnoeuropski političari – Europa više brzina u kojoj bi malena skupina zemalja isprobala jaču integraciju, koja bi možda dovela do fiskalne unije, a druge zemlje mogle bi pridružiti se ili ostati izvan. S tom mogućnošću ima, međutim, mnogo problema. Istočnoeuropske zemlje vide je kao način da se poništi širenje EU-a na istok, a Poljska i Mađarska – jedine dvije zemlje EU-a koje vode neliberalne, populističke vlade – osjećaju taj scenarij kao nešto što je usmjereno posebno protiv njih. Jarosław Kaczynski, sila iza poljske vlade, kazao je da bi to dovelo do „sloma“ i „likvidacije“ EU-a.

Višebrzinska opcija također smanjuje mogućnosti Europe da bude učinkovita protuteža protekcionističkom SAD-u. Da bi to bila, mora ukloniti preostale trgovinske barijere unutar EU-a, među njima i one koje nastaju zbog kruženja 11 različitih valuta, a ne povećavati  barijere  stvaranjem čvršće unije manjeg broja država. Izbor koji je Juncker skicirao nije ni lak ni trivijalan. Kad EU mora donositi teške odluke, on obično reagira tako da ih ignorira, ali kad su sve mogućnosti izbora opisane jasnim i jakim izrazima, to je neprivlačna, posebno kukavička opcija. Vrijeme je da sadašnji nacionalni vođe država EU-a pokažu viziju i odlučnost da ju podrže.

Leonid Bershidsky, Bloomberg, SAD