Materijali u Koširovom kiparstvu

Izložba Vitolda Košira Ritam u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac'

Okosnica Koširove aktualne kiparske izložbe u Sveučilišnoj galeriji 'Vasko Lipovac' jest ritam kao zajednički element skladbe i likovne kompozicije. Nakon poduže mentalne pripreme, u dramatično kratkom vremenu, koncem siječnja ove godine, realizirao je deset djela: tri peterodijelna zidna reljefa, dvije knjige, tri zvučnika i dva monolitna reljefa. Pritom je upotrijebio puno betona, nešto željeza i malo drva. Za izložbu je odabrao i dvije neizlagane knjige i monolit, na temu oratorijskog opusa Osorska trilogija skladatelja Borisa Papandopula i Berislava Šipuša. Nakon prve integralne izvedbe na Osorskim glazbenim večerima 2012., iste je godine objavljena koncertna snimka na 3 DVD-a s reproduciranim detaljima Koširovih radova na opremi izdanja. U pogledu koncepcije, interpretacija je srodna knjigama inspiriranim Držićem, o kojima je već bilo riječi. U recentnim realizacijama umjetnik nastavlja razrađivati i nadograđivati promišljanja o temi glazbe u kiparstvu. 

„Gledajući u cjelini, materijali i njihova svojstva imaju važno mjesto u Koširovom kiparstvu. Latentni likovno – estetski potencijali željeza, betona ili asfalta dolaze do izražaja ovisno o trenutnoj umjetničkoj namjeri. Ekspresivnost izraza najčešće je usredotočena na jedan materijal, dok je uloga ostalih sekundarna ili pak pretežno funkcionalna. Ilustrativan primjer za to je željezo. Od osnovnog i praktički jedinog materijala prvih Koširovih knjiga, željezo se u najnovijim radovima uglavnom pojavljuje kao funkcionalni element u vidu okvira za prevladavajuću betonsku ispunu knjiga i reljefa.

Između te dvije situacije postoji međuvrijeme, kada je glazba ušla u njegove knjige. Naime, 2008. Košir se osobno uključio u obilježavanje petstote godišnjice rođenja Marina Držića. Tim povodom realizirao je ciklus znakovitog naziva Libar od negromancije, referirajući se na opus i ključne momente iz života glasovitog komediografa. Iste godine Koširovi libri izloženi su u sklopu Dubrovačkih ljetnih igara u palači Sponza, a potom u zagrebačkoj Galeriji Matice hrvatske. Interpretacija i prijevod Držića u likovni jezik ostvareni su različitim simbolima i asocijativnim detaljima, kao i notnim zapisima instrumentalne glazbe. Sljedeću etapu u promišljanju glazbe kao aktivne komponente kiparskog djela Košir započinje 2012. ciklusom Zapisi. Iste su godine radovi predstavljeni na istoimenoj izložbi u Studiju Moderne galerije 'Josip Račić'. Sada u likovnu strukturu višedjelnih reljefa inkorporira glazbeni ritam i melodijski kontinuitet. Posebno slikovitu asocijaciju na glazbenu potku sadržavaju horizontalno izduženi uski pravokutni reljefi jednakih dimenzija.

Veličinom se osobito ističu tri reljefa, koji su ujedno dosad najveći Koširovi realizirani radovi. Njihovi nazivi, Allegro appassionatto, Adagietto i Moderato, nedvosmisleno ukazuju na glazbeni tekst i kontekst. Crna boja prvog i bijela potonjih ekvivalent su durskih i molskih glazbenih odnosa. Ustvari, cijela izložba funkcionira na elementarnoj i upečatljivoj suprotnosti crnog i bijelog. Dominantni materijal novih radova je beton, uz željezo te u maloj mjeri asfalt. U suglasju umjetničke namjere, likovnih sredstava i zanatske intervencije Košir se maniristički poigrava s uobičajenom predodžbom i stvarnim dojmom. Betonska magma čas se doima robusno i teško, čas lagano i podatno, a iz enformelne tvarnosti eruptiraju vehementni apstraktni oblici koji svojom dinamikom i protežnošću dominiraju reljefnim poljima i ujedno ih povezuju u artificijelnu cjelinu. U tom smislu posebno je zanimljiv peterodijelni reljef Atlas oblaka, sa suptilnom evokacijom mekane i nestalne strukture motiva u betonu.

Gledajući u cjelini, Košir je nastavio razvijati ideje započete u Zapisima. U međuvremenu radovi su postali u izvedbi zahtjevniji, a u izrazu moćniji. I nadalje se odlikuju oblikovnom i gestualnom raznolikošću, slojevitošću značenja, kao i evokativnim i simboličkim nabojem. Na kraju valja reći da obnavljaju respekt prema kiparstvu, premda se materijalima, pa tako i načinom izvedbe, ne uklapaju u klasičnu predodžbu te tradicionalne likovne discipline.“ (kustosica izložbe Iris Slade)

Životopis umjetnika: Vitold Košir rođen je 19. veljače 1966. u Zagrebu. Završio je Klasičnu gimnaziju. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je kiparstvo u klasi prof. Šime Vulasa 1989. godine. Studij viole diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1991. godine u klasi prof. Zlatka Stahuljaka. Zaposlen je u Simfonijskom orkestru Hrvatske radio-televizije kao stalni član. Autor je nekoliko televizijskih i kazališnih scenografija. Izlagao je na pedesetak samostalnih i skupnih izložbi. Dobitnik je dvije nagrade za grafiku.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i Grada Splita, a ostaje otvorena do 31. ožujka.

Nives Matijević