Povjerenstvo ili pokušaj revizije povijesti

Intelektualna i moralna ozbiljnost suočavanja  s vladavinom komunizma u povijesti hrvatskoga naroda

Kada bi predsjednica države ili predsjednik Hrvatske vlade morali držati danas govor naciji, što bi joj poručili? Istaknuli bi činjenicu da se gospodarstvo kreće linijom rasta i da je pred izlazom iz dugogodišnje recesije; da je potrošnja građana u stalnom porastu itd., sve ohrabrujuće što stvara optimističko raspoloženje. Od te „materijalne“ perspektive okrenuli bi se duši i duhu nacije i najprije bi ustvrdili da s duševno-duhovnim stanjem nacije mnogo toga nije u redu. Razlog za to depresivno stanje nacije oni dobro poznaju. To se vidi iz temeljne ideje ili vrjednote na kojoj grade svoje političko djelovanje. Predsjednica živi i radi na ostvarivanju zajedništva nacije. Predsjednik Hrvatske vlade ulaže velike napore da se očuva stabilnost njegove vlade i time funkcionalnost državnih institucija. Jedan i drugi cilj je od egzistencijalne važnosti za naciju. Obje vrjednote su najuže povezane jedna s drugom te se mora reći da bez zajedništva nema stabilnosti, bez stabilnosti nema zajedništva.

Marko Veselica

Predsjednica i predsjednik Vlade stoje s idejom svoje politike, to će reći s percepcijom služenja općem dobru kao jedinim legitimnim ciljem politike, u potpunom skladu s klasičnom političkom etikom. Oni time svjedoče svoje opredjeljenje za demokraciju i pravnu državu. To je važno ovdje istaknuti jer je to veliki pozitivni zaokret shvaćanja politike i svrhe države u usporedbi sa shvaćanjem politike i države partije neokomunista i nekih malih političkih stranaka liberalnog spektra, koje su donedavno vršile vlast na nedemokratskom načelu: „Mi ili Oni“.

Iz rečenoga slijedi da su zajedništvo i stabilnost danas problematično dijete hrvatske nacije i neovisne hrvatske države radi nepostojećeg konsenzusa u bitnim principima politike i u bitnim vrjednotama moralno-etičkog i filozofskog svjetonazora. Nešto goreg i razarajućeg  ne može pogoditi jednu naciju! Nažalost, upravo to je pogodilo hrvatsku naciju i radi toga pati!

Očito je da sadašnja predsjednica Republike Hrvatske i sadašnji predsjednik Vlade doživljavaju, a ne samo da shvaćaju, sudbinski karakter konstelacije toga depresivnog duševno-duhovnoga stanja hrvatske nacije danas. Ali ne samo oni nego to doživljava i velika većina političko svjesnih Hrvatica i Hrvata u domovini i izvan domovine. Razloga za zabrinutost i frustriranost nacije ima veliki broj. Podsjetimo na samo neke događaje zadnjih dana.

Žrtve komunističko-partizanskih zločina Hude jame u Sloveniji i mnogih otkrivenih i još neotkrivenih jama u Hrvatskoj se obilježavaju i pokapaju dostojno s pijetetom kako traži kršćanski i općeljudski moral a javnost u Hrvatskoj – televizijska, novinarska, sveučilišna, akademska, umjetnička, stranačka, državna – šuti, i to ne zato jer radi žalosti nema riječi, jer radi suza ne može pisati nego zato jer nije zainteresirana,nego zato jer ne prihvaća istinu,nego zato jer se boji pravorijeka savjesti, nego zato jer hoće izbjeći kajanje i traženje oprosta, nego zato jer se nije odrekla svoga komunističko-ateističkog svjetonazora i nego zato jer političke i kulturne grupacije i dalje hoće bez grižnje savjesti pripadati političkim i gospo- darskim centrima moći u Hrvatskoj.

Ovih dana se mora zaustaviti izgradnja žičare na Sljeme jer su došle na površinu kosti žrtava partizanskih odreda, koji su svojim zločinima ispunili nedavno otkrivene mnoge jame ubijenih na području Zagreba, a javnost u Hrvatskoj šuti! Nedavno su se članovi obitelji i mnogobrojni prijatelji oprostili na Mirogoju od velikog čovjeka domoljuba i političkog uzora Marka Veselice kojega je komunistički režim u Hrvatskoj, dakle komunisti Hrvati, držao dvanaest godina u zatvoru zato jer je bio hrvatski domoljub, jer je širio ideje o slobodnoj, pravednoj, pravnoj državi Hrvatskoj. A javnost u Hrvatskoj šuti!

Redovito povodom slavljenja pojedinih zbivanja, primjerice Oluje, iz Domovinskog rata otvara se pravi rat novinara, umjetnika, političara, službenika Pravoslavne crkve protiv legalne, moralne obrane hrvatske domovine, protiv branitelja. Taj rat, nazovimo ga „rat mozgova u režiji emocija mržnje i osvete“, vodi se već 25 godina na tlu Hrvatske neovisne države. A javnost u Hrvatskoj šuti! Javnost šuti ne znajući da je taj „rat mozgova iz mržnje i osvete“ pogubniji za egzistenciju i učinkovitiji u uništavanju nacionalnog bića nego rat s oružjem. Rat s oružjem, Domovinski rat, trajao je nekoliko godina završivši sjajnom pobjedom Spremnih braniti svoj dom. „Rat mozgova mržnje i osvete“ s oružjem ideja, propagande laži i neistina traje već 25 godina i može trajati „vječno“ budući da se „mozgovi“ kao vojnici ovoga rata nalaze u stanju dubokog zasjenjenja i tamnog zamagljenja pripremljenog od svojih svemoćnih zapovjednika pod imenom „Mržnja“ i  „Osveta“.  Treba znati: “Mržnja“ i „Osveta“ su djeca jednoga bića, jednoga izvannaravnog reda postojećeg bića, mudrog i snažnog, poznatog većini kultura. Ime mu je Sotona. Sveta knjiga Biblija naziva to biće: lažac, mrzitelj i neprijatelj čovjeka (čovječanstva) od početka. Zar će Hrvatska „vječno“ šutjeti i trpjeti u strahu i ponižavanju jer nema dovoljno hrabrih moralnih i intelektualnih autoriteta koji bi stali na kraj nositeljima mržnje i osvete?

Hrvatska ne smije šutjeti. Hrvatska se mora braniti i obraniti od ove neprekidne agresije nošene i hranjene mržnjom i osvetom dijela svojih vlastitih sugrađana. Ovdje se mora obraniti ono najviše: suverenitet, nezavisnost hrvatske države i identitet hrvatskoga naroda. Sve ove iznesene činjenice obilježavaju aktualno stanje duše i duha hrvatskog čovjeka. Ima ih još mnogo iste naravi.

Dr. Josip Sabol