Hrvatski Fokus
Religija

SOLUS CATHOLICUS – Otajstvena dimenzija života

Potrebno je otvoriti se Bogu i njegovom planu s nama

 
 
Čovjek je u svojoj biti vrlo ranjivo biće, i to na svim razinama – fizičkoj, psihičkoj, duhovnoj, te na tu njegovu ranjivost uvelike utječu razni događaji koji u ljudskom životu imaju vrlo negativne konotacije i posljedice. Podložni smo bolesti, psihičkoj, fizičkoj i duhovnoj. Podložni smo zakonima prolaznosti i smrti – nestanka sa ovoga svijeta. Jednostavno, u mnogim slučajevima, koliko god slavili „smrt Boga“, mnoge situacije nam svjedoče da ranjeni čovjek u tom istom Bogu nerijetko traži odgovor na svoje probleme i muke, na svoje moralne padove i bolesti, na svoju „kletu sudbu“, kako to mi sebi sami znamo tumačiti. Kada ta ranjivost u našem životu dođe do izražaja, kada pomislimo da nam se sve u životu ruši, kada tu snažnu dimenziju prolaznosti nosimo duboko u sebi, a njezina činjeničnost se očituje iz dana u dan sve više, što nam je činiti? Što nam je činiti kada pomislimo da nam se život pretvorio u bolnu ranu?
http://hrvatski-fokus.hr/wp-content/uploads/2017/04/zupakastelstafilic.files_.wordpress.com_2016_03_the-resurrection-of-jesus-christ.jpg
Potrebno je posegnuti za otajstvenom dimenzijom svojega života. Potrebno je vjerovati, potrebno je otvoriti se Bogu i njegovom planu s nama. Ne, to nije floskula, kao razne druge, to nije nekakva isprazna teološka fraza koja ne znači nikome ništa. To je ono što kao kršćanin i osoba koja vjeruje u Boga koji se objavio u Isusu Kristu mogu sam posvjedočiti na temelju svojega životnoga iskustva. Kada nam se u životu dogodi osobna životna tragedija u bilo kojem obliku, i ako je mi kao takvu tumačimo, i ako još k tome želimo dobiti odgovor na taj svoj problem, budimo sigurni da ga nećemo nikada dobiti od ljudi. Niti najiskusniji svećenik, ispovijednik, duhovnik ne može nam dati odgovor na naše temeljne egzistencijalne muke i probleme. Oni nas mogu i mi jedni druge možemo ohrabrivati i tješiti se rječima vjere ili jednostavno ljudskim toplim prijateljskim riječima. Ali dobiti odgovor na ono što želimo – to je nešto puno dublje.
 
Svaki čovjek koji traži istinski odgovor na ono loše i negativno što mu se u životu događa, trebao bi posegnuti za otajstvom. A to otajstvo u kršćanstvu je Isus Krist, njegova patnja, smrt i uskrsnuće, njegova pobjeda nad grijehom. E, kada se dogodi osobni odnos sa Isusom Kristom, kada se stavimo u njegovu prisutnost, kada dopustimo da nas on zahvati svojom utjehom, ljubavlju, brigom i nježnošću, tada ćemo dobiti pravi odgovor na svoje probleme, kao i milosnu Božju pomoć kako i na koji način te probleme koliko god bili tragični – rješavati.
 
Kada su ljudi jednoga američkoga biskupa koji je bolovao od karcinoma znali pitati: „Preuzvišeni, kako ste?“, on je znao odgovoriti: „Za osobu koja umire od raka – odlično.“ I tu je bio kraj svake rasprave. Taj čovjek je dopustio da ga prožme otajstvo, da ga zahvati Božja ljubav i njegova pobjeda nad grijehom i smrću. Njegov odgovor proizašao je iz srca koje je spremno na prolaznost ovoga svijeta i na vječnost onoga duhovnoga svijeta gdje nas čeka Bog koji nas voli. Što želim ovime reći? Koliko god nas u životu zahvatio očaj, pa čak i do onoga trenutka da nam je život ugrožen i da ostajemo bez svega što posjedujemo, ne smijemo dopustiti da taj isti očaj nadvlada našim životom. Potrebna je vjera, koja nas ispunjava nadom i daje nam strpljivosti da sa ljubavlju nosimo svoje životne muke i križeve koji nas sapinju u svakodnevnom životu.
 
Bilo bi jako dobro za našu metafizičku budućnost da se stavimo u prisutnost Isusa Krista i njegove cjelokupne životne situacije. Isus nam daje smisleni odgovor na sva naša traženja, očekivanja, muke i probleme. U nama ljudima krije se veliki problem koji nas nerijetko može baciti u nevjeru, a to je nestrpljivost. Bog točno, u svakoj situaciji, bez obzira kakva ona bila zna što je čovjeku potrebno, što čovjek treba činiti u trenutku kada pomisli da mu se sve u životu ruši. Ali bitna je otvorenost. Bitno je dopustiti otajstvenoj dimenziji života da se razbukta u nama i udijeli nam istinski smisao našeg vlastitog života.
 
Slijediti Isusa je vrlo teško, upravo iz razloga što je svaki Isusov učenik pozvan nositi svoj križ. Križ nerazumijevanja zbog evanđelja, križ patnje i nepravde, križ bolesti, križ ismijavanja zbog vjere, križ raznih duhovnih muka i problema, križ prolaznosti. A kada se taj naš životni, ljudski križ sjedini sa Isusovim križem, tu se nalazi istinsko otkriće vlastite egzistencije u živome Bogu koji nas voli. Zato dok danas, na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, razmišljamo o svojem životu u svjetlu Isusova križa, dopustimo da nas zahvati otajstvo, a to je on sam – Isus. On djeluje na isti način kao i u evanđeljima. On, Bogočovjek, sama ljubav i dobrota, snaga i radost – on me ljubi i prihvaća bezuvjetno, a ja mu kao kršćanin radosno predajem svoj život. Pokušajmo, koliko je moguće više probuditi u sebi duboke osjećaje sigurnosti da je „Bog s nama – Emanuel.“
 

vlč. Pavle Primorac

Povezane objave

Bogu ništa ne prolazi “ispod radara”

hrvatski-fokus

Vječnost

HF

Krunica od majke

HF

Trumpovo zalaganje za Veliki Izrael

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više