Za »Bljesak« i »Oluju« spremni!

Mali četnik Vučić prijeti novom srpskom agresijom

Aleksandar Vučić, sadašnji srbijanski premijer i još „neokrunjeni“ vožd, nekoliko je puta u „umivenoj“ i obrijanoj političkoj karijeri izgovorio kako Srbija „nikad više ne će dopustiti „Bljesak“ i „Oluju“. Zadnji puta u Gradini („srpska republika“ u BiH) 23. travnja  ove godine. Toga dana su tamo održana tri opaka zmijski palacajuća politička govora pod egidom komemoracije žrtvama jasenovačkog logora. Patrijarha SPC Ireneja, Milorada Dodika, poznat vam je taj, a  Aleksandar Vučić, taj vam je još poznatiji, naročito vjerojatno kao govornik u okupiranoj Glini 20. ožujka 1995. Uvjeren sam kako se prestravilo svih onih virtualnih, preciznije izmišljenih, „preko nekoliko milijuna žrtava“, a „Bog će znati koliko još“ (patrijarh SPC.a Irinej u Gradini Donjoj), a naročito oni stvarno mrtvi, na svim stranama u tom ratu. Nevini su molili iz Raja – nemojte tako! Krivici su isto činili iz Pakla, nu govori su tekli.

Aleksandar Vučić

Ne ću se na sve osvrtati, tek na ovo Vučičevo o „Bljesku“ i „Oluji“. Nekoliko je mogućnosti, inačica „razlistanja“, razumijevanja ove Vučićeve izreke. Prva mi se čini istinitom: Bili smo agresori, pa nas je (Srbiju) strefio „Bljesak“, zatim „Oluja“, poglavito Srbe, ali dobro, njih se ne uzima u obzir – ne uzimaju ih politički Srbi iz Srbije, već ih „oluji“ izlažu, recimo i Šešelj i Vučić (mladi). Dakle, neizravno je to priznanje agresije, a zatim i poraza. Jednostavno – ne će Srbi pod Vučićem više ići „na tu stranu“. Pogriješio je kad je s još jednim ćosavim već postarijim udbašem i četnikom Šešeljom prijetio u Glini te po Srbe kobne 1995. godine kako „Glina nikad ne će biti hrvatska“, „nikad Banija ne će nazad u Hrvatsku“ – a onda bljesnulo. Ne će više tako, naročito ne tamo, zboriti.

Zabrinjava me drugo značenje te Vučićve mantre o „Bljesku i „Oluji“. „Nikad više „Bljeska“ ni „Oluje“. A to ustvari znači: i opet će, „ako bude sreće“: sprema se Vučić za neku novu agresiju, barem verbalno, pa nam poručuje „sprem'te se, spremt'e…“ Čitam: Drugi put kad napadnu Hrvatsku, ovdje računaju, kao i prošli puta i ostati. Pa ne će biti „Bljeska“  ni „Oluje“ već neka okupacija, neznano dokle, najnovije „od Grčke do Učke“. Što je ispjevao srpski pjesnik Matija Bećković, koji u pjesmama liže krv s noža zarivenog u ljudsko meso, nadaje mi se kao etničko hrvatsko: „ćeraćemo se opet“ (crnogorski). Za to „ćeranje“ su –  spremni.

Treću inačicu, recimo, ne će biti potrebe za „Bljesak“ i „Oluju“ – bit će mir – od Vučića nisam čuo ni izdaleka naslutio. Zato ako bude nužno bit će i „Bljeska“ i „Oluje“. U svakom slučaju bolje je ih je slaviti nego da nas prinude ponoviti ih. Kako nas novi srpski vožd prisiljava na odgovor: Uvijek za „Bljesak“ i „Oluju“ spremni!

Mato Dretvić Filakov