Bolest pšenice – fuzarioza

Eko pšenica otporna na štetne gljivice i mikotoksine

Uzgoj pšenice na nekoliko tisuća farmi diljem kanadske provincije Saskatchewan prošle godine (2016.) bio je ozbiljno ugrožen jer je pšenica u konvencionalnom uzgoju bila teško napadnuta gljivicama roda Fusarium spp. koje proizvode mikotoksine – otrovne tvari jednako štetne za čovjeka i životinje. Istovremeno, organski ili ekološki uzgoj pšenice nije pretrpio nikakav ozbiljan napad ovih opasnih gljivica.

Većina konvencionalnih proizvođača pšenice u provinciji Saskatchewan primjenjuje herbicid glifozat u svrhu desikacije, tj. sušenja usjeva i to neposredno pred žetvu. Utvrđeno je i znanstveno dokazano da glifozat povećava incidenciju pojave i širenja teških infekcija uzrokovanih patološkim gljivicama iz roda Fusarium spp. Upravo stoga opravdano se sumnja da glifozat (ili glifosat) ima određenu ulogu u pojavi i širenju ove gljivične bolesti kod žitarica, uključujući i pšenicu. Bolest pšenice poznata kao fuzarioza ili palež klasa pšenice javlja se u vrijeme klasanja i cvatnje pšenice kada prevladava promjenjivo vrijeme – učestale kišne oborine (barem 5 mm), visoka relativna vlaga zraka (85 %) i temperatura oko 25°C. Štete se u prvom redu manifestiraju smanjenim prinosom, a smanjuje se i klijavost. Drugi oblik šteta nastaje zbog pojave mikotoksina koji su vrlo štetni za zdravlje ljudi i životinja.

Gledajući unatrag, znanstvenici akademske zajednice i iz biotehnoloških korporacija koji snažno potiču biotehnologiju i uzgoj genetski modificiranih organizama, tvrdili su i tvrde da su usjevi u organskoj odn. ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji kao i ekološka hrana ozbiljno i teško kontaminirani mikotoksinima dok to nije slučaj kod današnjeg suvremenog konvencionalnog uzgoja kao i kod uzgoja genetski modificiranih organizama. A razlog je, po njima, vrlo jednostavan – ekološka poljoprivreda ne koristi fungicide. Međutim, za ovu tvrdnju ne postoje nikakvi dokazi. Istina je da razina mikotoksina mnogo varira između proizvoda iz ekološke i konvencionalne proizvodnje. Ipak, stručni nalazi dokazuju da je organska hrana manje kontaminirana mikotoksinima. Golemo područje zapadne Kanade poznato je još i pod nazivom Prairies (Prerije) a obuhvaća tri provincije: Alberta, Manitoba i Saskatchewan (tzv. Srednji Zapad), čija glavna karakteristika su prostrane prerije s plodnom zemljom.

Tisuće konvencionalnih farmi diljem Saskatchewana borilo se prošle 2016. godine protiv gljivičnog oboljenja pšenice, tzv. fuzarioze izazvane gljivicama iz roda Fusarium spp. Istovremeno, organski / ekološki proizvođači pšenice bili su jednostavno pošteđeni ove velike opasnosti: „Ovo jednostavno ne razumijem“, izjavio je Cody Straza, ekološki proizvođač kamut pšenice (vrsta stare tvrde pšenice) i potpredsjednik organizacije „SaskOrganics“ te dodao: „Zvali su me konvencionalni uzgajivači pšenice iz susjedstva i pitali me u čemu je razlika, a ja to jednostavno ne znam i ne mogu objasniti.“ Straza uzgaja pšenicu kamut u blizini „Wood Mountain,“ Saskatchewan. Pojava fuzarioze u organskom uzgoju pšenice i drugih žitarica se događa i bolest je prisutna, no ona ne izaziva ozbiljnije probleme niti uzrokuje velike štete. Ekološki proizvođači to dobro znaju pa sama pojava ove bolesti njih posebno ne zabrinjava.

Prošla 2016. godina bila je vrlo teška za konvencionalne uzgajivače pšenice diljem Prerije – smatra se jednom od najtežih godina uopće jer je napad gljivica iz roda Fusarium bio vrlo snažan i raširen, a razina mikotoksina deoksinivalenola (DON) bila je vrlo visoka. Najteže su bili pogođeni uzgajivači durum pšenice diljem cijele provincije Saskatchewan koji su se ujedno i zapitali hoće li uopće biti moguće uspješno uzgajati durum pšenicu nakon ovako teške godine? Ekološki proizvođači pšenice sudjelovali su u ožujku 2016. na radionici organiziranoj za ekološke proizvođače pšenice i drugih žitarica pa su njihovi usjevi uglavnom ostali zdravi. Stoga nitko od organskih/ekoloških proizvođača pšenice ne razmišlja o prestanku uzgoja ove važne krušne žitarice. Iskustvo ekoloških proizvođača izuzetno je pozitivno, ne samo zbog toga što je vlažno i toplo vrijeme 2016. bilo vrlo pogodno za razvoj gljivica roda Fusarium spp. u cijeloj provinciji Saskatchewan, nego i zbog činjenice što ekološki proizvođači ne koriste fungicide!

Naime, David Miller, profesor kemije Sveučilišta Carleton i jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za mikotoksine tvrdi kako studije ukazuju na važnost pravovremene primjene fungicida u svrhu kontrole fuzarioze. Prof. Miller ističe kako je nemoguće uzgojiti pšenicu i proizvesti brašno sa zakonski propisanom niskom razinom mikotoksina DON, bez primjene fungicida, osobito u područjima gdje je fuzarioza kronična pojava. No, kada bi profesor Miller bio u pravu, tada su ekološki proizvođači pšenice prošle godine trebali ostati bez uroda a time i bez zarade jer su njihova polja trebala biti još jače napadnuta gljivicama Fusarium spp. Ali nisu. Osobito ne u jugozapadnom području Saskatchewana gdje je napad fuzarioze bio najteži i najozbiljniji – oboljeli su svi tipovi pšenice u konvencionalnom uzgoju, a durum pšenica je osobito teško bila pogođena fuzariozom.

Dr. Myriam Fernandez (Ph.D.), znanstvenica (Centar za istraživanje i razvoj 'Swift Current,' Agriculture Canada), izjavila je kako postoje znanstvene studije u Europi koje dokazuju da sustavi organske/ ekološke poljoprivredne proizvodnje imaju mnogo manje problema s fuzariozom a time i znatno nižu razinu štetnih mikotoksina za razliku od konvencionalnog uzgoja žitarica.

Dr. Fernandez ujedno potvrđuje i činjenicu kako je poznato da u području zapadne Kanade (Prerije) organska odn. eko proizvodnja pšenice i drugih žitarica poput zobi i ječma ne trpi štete uzrokovane fuzariozom. No, ovu činjenicu svi prihvaćaju 'normalnom,' zdravo za gotovo, te stoga nitko do sada nije istražio zašto su pšenica i druge žitarice u eko uzgoju otpornije na fuzariozu. „Isto tako nitko nije istražio zašto se u sustavima organske tj. ekološke poljopriverdne proizvodnje drugih poljoprivrednih kultura znatno manje i slabijem obimu javljaju i druge bolesti,“ ističe dr. Fernandez. Sada će se vrlo vjerojatno potaknuti istraživanja, a to je najavio i Cody Straza, potpredsjednik organizacije „SaskOrganics“. 

Stručnjaci UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u uvodniku o organskoj / ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji navode slijedeće: „Organska ili ekološka poljoprivredna proizvodnja ne koristi sintetske kemijske tvari – umjetna gnojiva, herbicide, insekticide, fungicide i dr., ne koristi veterinarske lijekove, genetski modificirano sjeme i kulture (GMO), ne koristi nanomaterijale, regulatore biljnog rasta/fitohormone i hormone, zatim ne koristi aditive, zračenje itd. …. Ovaj specifičan odnos upravljanjem poljoprivrednom proizvodnjom i praksama dugoročno povećava plodnost tla i sprječava pojavu bolesti i štetnika.“

Međunarodna federacija pokreta ekološke poljoprivrede (IFOAM, International Federation of Organic Agriculture Movements) usvojila je principe organske / ekološke poljoprivredne proizvodnje a ujedno predstavlja i krovnu svjetsku organizaciju organske poljoprivrede i proizvođača. No, potrebno je na kraju istaknuti i rezultate znanstvene studije koju su proveli znanstvenici u Argentini (National University of Rio Cuarto, Cordoba): oni su dokazali usku povezanost primjene herbicida glifozata ('Roundup') u uzgoju kukuruza s pojavom gljivica iz roda Aspergillus spp., osobito A. flavus i A. parasiticus koje proizvode vrlo štetne mikotoksine od kojih je najopasniji aflatoksin B1. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstava aflatoksine u humanu karcinogenu skupinu 1 A. Aflatoksin B1 ima izrazito snažno karcinogeno, mutageno i teratogeno djelovanje kod ljudi i kod životinja. Aflatoksini napadaju imunološki sustav i djelomično inaktiviraju (onesposobe) djelovanje proteinskih čimbenika koje luče stanice limfocita – interferon, koji je ključan u brojnim imunološkim reakcijama organizma, a time se povećava osjetljivost prema virusima pa organizam postaje osjetljiviji i pogodan za razvoj brojnih viroza.

Drugim rječima, argentinski znanstvenici dokazali su da herbicid glifozat, osobito monsantov „Roundup“ koji se koristi u uzgoju genetski modificiranih kultura otpornih/tolerantnih na glifozat (GM kukuruz, soja i dr.), povećava i potiče rast i razvoj gljivica iz roda Aspergillus spp. koje proizvode izuzetno opasne i štetne aflatoksine. Njihov nalaz može ujedno biti i odgovor zašto je razina aflatoksina u američkome (GMO) kukuruzu izrazito visoka. Autori ovog značajnog istraživanja ističu također da se rezultati ovog istraživanja podudaraju s istraživanjem provedenim na gljivicama iz roda Fusarium spp., koje pokazuju visoku toleranciju na primijenjene doze glifozata, a slično se odnosi i na gljivice rđe i snijeti koje također pokazuju povećani rast u prisutnosti glifozata. Pametnome dosta – svaki daljnji komentar je suvišan.

Hoćemo li konačno prihvatiti činjenicu da je primjena biotehnologije i genetski modificiranih usjeva kao i primjena sintetskih kemijskih tvari poput glifozata isključivo namijenjeno ne samo protiv čovjeka nego i protiv života uopće?

Rodjena Marija Kuhar, dr. vet. med.