Grade džamije na ruševinama crkava

Multi kulti Bosna i Hercegovina zauvijek propala ideja

Globalna kršćanofobija koja ima svoj početak u građansko-vjerskom beha sukobu za teritorij, kada su se na strani Muslimana u ime Velikog Alaha borili islamisti gotovo iz svih muslimanskih zemalja svijeta, a koja je na neki način i nastavak turskog nadiranja i osvajanja Europe, najveća je opasnost, ne za mir u Bosni i Hercegovini već za svjetski mir, i budućnost čovječanstva. Tu opasnost je potvrdio i bošnjački veliki prijatelj kome je Alija Izetbegović ostavio Bosnu u amanet, suvremeni turski sultan Erdoğan kada je, pa gotovo javno objavio „sveti rat“ Europi i kršćanima svijeta. Nakon te najave, a dijelom i prije, kršćani su postali nezaštićene mete islamista diljem svijeta, i Europe. Svakim danom broj kršćanskih žrtava se povećava. Rat protiv križa i kršćana se širi, i pred kršćanofobistima nestaje kršćanstvo i svi njegovi tragovi.

Kršćanofobizam, u većim i manjim vremenskim intervalima, u Bosni i Hercegovini traje sve od okupacije Osmanlija, kada je u zemlji izvršen konfesiocid nad kršćanima, i prisilna islamizacija pa i na kršćanskoj djeci koju su Turci otimali od roditelja i u sepetima ih odnosili u Tursku na janjičarenje. On je i danas vrlo radikalan među Bošnjacima, što i jest razlog bosanskohercegovačkog nestanka u svim njenim europskim i kršćanskim mozaičnim kvadratićima.

Jedan od segmenata radikalnog kršćanofobizma u Bosni i Hercegovini je i taj da svaki nemuslimanski pokušaj ponovnog europeiziranja, odnosno srbijaniziranja i hrvatiziranja, kršćaniziranja beha prostora na kojima žive Srbi ili Hrvati, nailazi na isilovsko protivljenje Bošnjaka muslimana. Ti radikalizirani i vehabizirani, erdoganizirani, bošnjački pojedinci, kojih je svakim danom sve više što potvrđuje i sve zelenija Bosna i Hercegovina, u nekim svojim fundamentaliziranim potezima nadmašuju, čak, i zloglasne Osmanlije iz vremena beha okupacije. Naime, stječe se dojam na temelju bošnjačke mržnje prema Srbima i Hrvatima, prema kršćanima, da su Bošnjaci u potpunosti okupirali cijelu Bosnu i Hercegovinu, i islamizirali je jednako kao što su islamizirane sve muslimanske zemlje svijeta, u kojima su kršćani ne drugog več nepostoječeg, i nepriznatog reda.

Svako bošnjačko protivljenje ponovnom srbijaniziranju i hrvatiziranju prisilno islamizirani beha prostora, odnosno kršćaniziranju prislno dekršćanizirane Bosne i Hercegovine muslimanski je smokvin list na nastavak  islamizacije  koju svjetlosnom brzinom šire u današnjoj erdoganiziranoj zemlji, konstitutivnih i suverenih naroda. Žestoko protivljenje Bošnjaka muslimana na srpsko postavljanje pet i pol metara visokog, i 400 kilograma teškog križa na brdašcu Grad poviše mosta, koji je simbol najzloglasnijeg beha  povijesnog perioda, spomenika krvavog beha okupatora Mehmed-paše Sokolovića, dio je  globalne kršćanofobije, i njihovo nostalgičarenje i za tim genocidno konfesiocidnim agresorom i njegovim dankom u krvi. Gotovo bi se moglo kazati da je bošnjačko protivljenje dizanja križeva u Bosni i Hercegovini od strane Srba i Hrvata, nastavak osmaniziranja i prisilnog dekristijaniziranja što ga pola tisućljeće dankom u krvi provodili Turci.

Gdje god i u čast bilo koga i čega kršćani u Bosni i Hercegovini podignu križ, izgrade crkvu, ili neki drugi kršćanski znak, a na čije dozvole se čeka i desetljećima kao i u vrijeme turskog zuluma prisilne islamizacije, za kojom žale i nostalgičare, Bošnjacima muslimanima to smeta, protestiraju, negoduju, i nerijetko ruše. No kada sami grade džamije gotovo ispred kršćanskih kuća, katolika u okolini Jajca, i pored svake svoje kuće nazivajući ih po stranim muslimanskim donatorima, tada je to normalna pojava vjerskih sloboda. Ali kada to čine kršćani tada vjerske slobode se ne poštuju, i one ne važe, što govori o dubokoj islamizaciji beha društva.

Gradnja džamija odvija se na isti način kako su to radili Turci bez ikakvih dozvola u hrvatskim selima na okupiranoj hrvatskoj zemlji, na temeljima za koje se zna da su crkveni. Zar takvom gradnjom džamija Bošnjaci muslimani ne produbljuju mržnju među beha vjerama i narodima. Samo gradnja crkava i križeva produbljuje vjersku mržnju, što jasno kazuje kako Bošnjacima muslimanima smetaju kršćanska znakovlja, dok kršćanima ne smetaju muslimanska. Eto snažnog dokaza za kakvu se Bosnu i Hercegovinu bore Bošnjaci muslimani, za čistu muslimansku kao što su to sve druge muslimanske zemlje svijeta.

Stoga, svi oni kojima je do istinskog mira i suživota u beha razlikama morali bi postići nacionalno vjerski konsenzus što to koji narod vrijeđa. I ako se ne može doći do tog zajedničkog mišljenja, a očito da ne može, onda je potrebno osigurati svakom beha narodu vjerske slobode kakve se žive u slobodnom europskom svijetu. A to je, po tijeku današnjih radikalno muslimanskih zbivanja u Bosni i Hercegovini, moguće postići samo kroz tronacionalno vjersku diobu, več entitetsko federacijski podijeljene zemlje. Zar je moguće govoriti o nacionalno vjerskoj snošljivosti i toleranciji suživota u nekoj cjelovitoj Bosni i Hercegovini, a u isto vrijeme isilovski napadati križ i kršćane, osuđujući ih da produbljuju mržnju.

Zapravo, mržnju u Bosni i Hercegovini produbljuje sve agresivnija kršćanofobija, koja je globalni muslimanski proces kojim se svijet uvlači u sodomsko gomorski Treći svjetski rat, a kojeg je suvremeni turski sultan Erdoğan već najavio kršćanskoj Europi kao „sveti rat“. Bosna i Hercegovina je veliki ogranak kršćanofobizma u kojem se žestoko udara po križevima i kršćanima, i iz kojeg se po Erdoğanovoj zapovijedi ide u „sveti rat“, ne samo protiv beha kršćana več i protiv Europe. I umjesto da Bošnjaci muslimani priznaju povijesnu istinu prisilne islamizacije porobljene Bosne i Hercegovine i osude osmanlijsku genocidno-konfesiocidnu polutisućljetnu vladavinu mržnje prema križu i kršćanima, oni se agresijom na podignute i obnovljene križeve na beha prostoru javno svrstavaju na stranu tog u ljudskoj povijesti najkrvavijeg okupatora. A to je najupečatljiviji dokaz da je multi kulti Bosna i Hercegovina zauvijek propala ideja.

Vinko Đotlo