Bernardić u »dobrom društvu« Beljaka

HSS bolje prošao nego s Milanovićem

Svjetsko povijesno čudo! Vrti se povijest unazad Gadura, ponavlja kao farsa, umjesto da je skončala (Fukuyama) pa je Partija sklopila sporazum sa – seljacima! Sjajna vijest – nit' će seljaci biti obilježeni seljačkom vrpcom kao „kulaci“, ne će ih nabiti (partija) u zadruge, a kako je ovo dvije tisuće sedamnaesta u Hrvatskoj, a ne možda Ukrajina tridesetih, bit će bolje. Gradit će zajedno „dobro društvo“, što mora biti neka kombinacija boljševizma, komunizma, socijalizma, neoliberalizma, šorošizma i ne znam… Seljačkih pravica tu nema jer jednostavno više nema seljaka, istrijebilo ih, pa je lahko sada s njihovom virtualnom „strankom“ sklapati sporazume. I pokušati „obijati“ glasače.

Sve u svemu, neistinita, vijest iz povijesti je senzacionalna. Udružit će se konačno srp i čekić, povijesno gledano, nakon sto godina. Mali je problem tek u činjenici što danas nema ni srpa ni čekića, većinom su u etnografskim muzejima, ako su i tamo. Sporazum je sklopljen u Orahovici, rodnom mjestu Stipe Mesića, dakle u nekoj sorti „malog Kumrovca“. Doduše možda i nije. Možda se samo zijevalo, a ne pjevalo, a kamo li tko potpisao. „Dobro društvo“ ne znam kako bih mogao razumjeti do li kao neoliberalnu (sic!) inačicu kom-socijalizma, bez socijaldemokracije. Ili kako se Davor Bernardić ugodno osjeća u „dobrom društvu“ Kreše Beljaka. Ipak, sve će izgleda, jednom, biti „dobro“ (društvo), a bit će i dopuštene i različite seksualne orijentacije, koje su inače u boljševičkom kom-socijalizmu, tom davno planiranom „dobrom društvu“ bile strogo smrtno zabranjene, osim što „vrhuški“ ništa, što je ljudski (od čovjeka poteklo), nije bilo strano.

Tako su krvavog  šefa NKVD-a Ježova likvidirali u „dobrom društvu“, u zagrljaju ljubavnika, nekako slično kao i Ernsta Röhma, Hitlerova šefa njegovih jurišnika. Nasljednik mu drug Berija „volio je curice“ (djevojčice). Nisu ga likvidirali zbog pedofilije već zbog komunizma. I da ne duljim o „sitnicama“, boljševizam je donio revolucionarni promiskuitet, stigla malo kasnije i seksualna revolucija, a sad će u Hrvatsku i totalno – „dobro društvo“. Ne ćeš majci mu umaći. 

Ne znam što bi u „dobrom društvu“ kao novoj ideologiji SDP-a radili seljaci kojih nema, a u koaliciji – predizbornoj prvoj u ovdašnjoj političkoj povijesti, ne računajući Milanovića, s radnicima, kojih također nema – osim na određeno vrijeme. Kako je predizborna koalicija priklopljena u Slavoniji možda su poveznica SDP-a i HSS-a Slavonci-nadničari u turizmu. Nadničari u turizmu pripadaju pak onome sloju koji nit' je radnički, nit' je seljački, već onako boljševički rečeno suvremeni lumpenproletarijat i „lumpen seljaštvo“ u isto vrijeme. Za tadašnje „dobro društvo“ sloj baš ono, kako bih rekao  klasno nesvjestan – za ekstreminaciju. Kako bilo Krešo Beljak je od SDP-a „obio“ mandat više nego kod Zoke, ciglih šest. Kad Bero široke ruke doda tri četiri lažnom penziću Hrelji, jedno šesnaestak HNS-u, računam kako će SDP-u izvorno ostati još jedno dva tri. Socijaldemokraciji pritom niti jedan.

Mato Dretvić Filakov