Iskustvo susreta s invalidnim osobama

Predstavljena knjiga Gorana Azinovića i Zvonka Benkovića Ne lomite napukle trske: Život s darovanim teškoćama

Knjiga „Ne lomite napukle trske: Život s darovanim teškoćama“, autora fra Gorana Azinovića, župnog vikara u župi Krista Kralja u Čitluku, člana Hercegovačke franjevačke provincije i fra Zvonka Benkovića, profesora Hrvatskog jezika i književnosti u Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Visokom, člana Franjevačke provincije Bosne Srebrene, predstavljena je u subotu 17. lipnja 2017. u  dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju. Uz autore, knjigu su predstavili fra Ante Vučković, Tonina Ibrulj i ilustratorica knjige prof. Anela Korać. Izvedbom svojih pjesama program predstavljanja glazbeno je obogatio fra Marin Karačić.

Evo Sluge mojega, koga sebi izabrah: mog ljubimca, miljenika duše moje! Stavit ću Duha svoga na njega: naviještat će pravo narodima; preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti – sve dok do pobjede ne izvede pravo. Ime njegovo nada je narodima!Mt 12,14-21 Upravo tako nastala je i ova knjiga „Ne lomite napukle trske: Život s darovanim teškoćama“ aludirajući na Isusove riječi iz Matejeva evanđelja. U tim Isusovim riječima, dvojica franjevaca željela su progovoriti o vlastitom iskustvu susreta osoba s invaliditetom govoreći kao fratri, svećenici, teolozi i ljudi koje je takav susret promijenio, slomio.

U sredinama koje su 'prirodne' ističe se čovjekovo zdravlje, snaga i moć. U takvim sredinama osoba se mjeri po načelu 'koristi'. Sve one osobe koje nisu potpuno zdrave, snažne i moćne promatra ih se iz jedne sažalijevajuće perspektive. Svrstava ih se u kategoriju 'osoba s posebnim potrebama'. Događa se da u takvim krutim sredinama obitelji koje imaju djecu koja nisu potpuno zdrava, snažna i moćna osjećaju se na neki način stigmatiziranima. I najbliži ih sažalijevaju. Bez obzira što je u našim sredinama kršćanstvo prisutno više od trinaest stoljeća ono nije uspjelo oplemeniti sve ljude svojim promatranjem i shvaćanjem osobe. 

„Željeli smo ispričati kako smo se sami mijenjali, jer nam se u susretu s njima mijenjala životna filozofija. S druge strane dali smo glas onima kojih se to ponajviše tiče, a to su njihovi roditelji. U knjizi smo donijeli svjedočanstva i iskustva tek jednog dijela onih koje poznajemo, ali njihova svjedočanstva i priče su univerzalne. Nadam se da će ova naša knjiga biti višestruko korisna mnogima koji se upuste u čitanje pa i onima koji u njoj imaju glavnu ulogu, a to su djeca i mladi s raznim teškoćama. Ako ju budete čitali otvorena srca, bez predrasuda, prepoznat ćete koliko je života utkano u svaku priču. Priče su pisane iz iskustva susreta s nesavršenom slikom odraza Božjega lica na zemlji. S očima koje su proplakale more suza dok su se suočavale s 'teškim dijagnozama', a očekivale su savršenstvo. S mukom koja je svakim danom bivala još veća, ali je Bog, nekako čudnovato, svaki puta davao onoliko snage koliko je bilo potrebno za taj dan. Iz susreta koji je mijenjao životne filozofije i traženje savršenog u svemu, a bio je potreban samo jedan iskren, snažan zagrljaj. Iz čistoga srca koji svojim osmijehom nadilazi sve darovane teškoće. Iz ljubavi koja bezuvjetno čeka da joj dođemo u susret. Ova knjiga mogla bi pomoći: roditeljima, braći, sestrama, rodbini, prijateljima, susjedima, liječnicima, učiteljima, odgajateljima, časnim sestrama, svećenicima i slučajnim prolaznicima da sami shvate koliko može biti blagoslovljen jedan susret i koliko u jednoj 'napukloj trski' ima života. Knjige postoje zbog ljudi, a ljudi ponekad zaborave da je tako. Tako isto mladi i djeca s invaliditetom postoje zbog nas zdravih da prepoznamo kako je Bog u svojoj savršenosti najprisutniji u ljudskoj nesavršenosti“, poručuju autori fra Goran i fra Zvonko.

 „Ova je knjiga mozaična, ona je puna malih priča. Na sličan način je Biblija puna priča, priča koje nisu ispisane bez Boga. Siromašni, udovice i stranci su ljudi obilježeni nemoću u starom zavjetu. Nemoć je razlog zašto ih Bog privilegira, to je napukla trska. Dolaze na svijet ljudi koji su napukli, koji nemaju sve cjelovito, kojima je već od početka život ugrožen. Bog njih privilegira, hoće da ih prihvatimo i imamo dobar odnos s njima. Ono što fascinira u susretu s tim ljudima, to je knjiga dobro prenijela upravo ovim mozaičnim pristupom,  je da treba ući u njihove priče. Mi ništa ne znamo o sudbini tih ljudi i o sudbini onih koji su im najbliži  ukoliko nemamo vremena za njihove priče. A kada jednom uđemo u ove priče, otkrivamo svijet koji je neobičan, koji je čudesan. Tu ćete pronaći više priča o tome što su te osobe koje obilježavamo slikom napukle trske učinile od svojih obitelji i od odnosa, koje se promjene događaju“,  kazao je fra Ante Vučković predstavljajući knjigu.

Predstavljanje knjige organizirano je u okviru 6. Međunarodnog hodočašća osoba s invaliditetom.  Na ovogodišnjem hodočašću koje se održalo pod geslom Da ljubav vaša sve više raste – U Gospinoj školi okupilo se više od 2000 hodočasnika iz BiH, Hrvatske, Slovenije, Poljske, Italije, Francuske, Ukrajine, Litve, Latvije, Slovačke i Rusije. Prihvat i smještaj su im kao i prijašnjih godina osigurali besplatno župljani župe Međugorje. Međugorski župnik fra Marinko Šakota je koordinator hodočašća, a ove godine glavni predavač bio je fra Ante Vučković, inače član franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. Osim što je profesor filozofije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu, fra Ante je poznati voditelj duhovnih vježbi, seminara i duhovnih obnova.

Nives Matijević