Bošnjaci zazivaju rat poslije rata

Nove muslimanske prijetnje na manifestaciji "Putovima pobjede Armije BiH '92.-'95."

U Mostaru je bošnjačko-muslimansko vodstvo u sklopu manifestacije "Putovima pobjede Armije BiH '92.-'95.",  održalo početkom lipnja 2017.  izložbu fotografija pod nazivom: "Zdravo, ma gdje bili – heroji Mostara". Ono što se na svakoj takvoj manifestaciji čuje od strane organizatora je uvijek i samo bošnjačko-muslimanska istina građansko vjerskog beha sukoba za teritorij u kojem su u velikom broju sudjelovali zloglasni isilovci, vjerski islamski teroristi koji svakim danom ubijaju po europskim gradovima nedužne kršćane. No ta istina, sudjelovanje isilovaca na strani Muslimana i ratni zločini genocida i konfesiocida počinjeni u zajedništvu tih dviju vojni komponenti u velikom dijelu terorističke ABiH se ne piše i ne govori u muslimansko-bošnjačkim okupljanjima. Pa ni na ovom.

Hrvatski narod kao najveća žrtva muslimansko-mudžahedinske agresije na BiH zbog toga ima svoju istinu. Stradalničko obrambenu istinu, koju su ispisali sa više od deset tisuća poginulih i oko pola milijuna prognanih. Muslimansko-bošnjačko nepriznavanje i te istine, koja je jedna od tri beha istine, nije samo negiranje tolikog broja ubijenih i prognanih, već je to i nepriznavanje preživjelih i ostalih Hrvata u njihovom nacionalnom i vjerskom identitetu. A to i jest cilj svih tih muslimansko-bošnjačkih okupljanja, negiranje i nepriznavanje i druge dvije beha istine.

Moglo se to čuti i na ovom okupljanju  u Mostaru, koje je pored negacija srpske i hrvatske istine beha sukoba, bila ispunjena i prijetnjama svima onima koji ne prihvaćaju njihovu muslimansku istinu. Odjekivali su tako ratni povici okupljene družine, kao da rat i nije prestao, zapravo za njih i nije jer i dalje ubijaju Hrvate, kako njihovu djecu tako i stare povratnike. "Samo jedinstveni možemo spriječiti da Mostar postane hrvatski stolni grad". Ovakvi ratni poklici izlazili su prije beha sukoba iz muslimanskih ratnih čelija, odakle su, pod vodstvom ratnog zločinca Alije Izetbegovića, uzvikivali "Bosna je muslimanska" u ratu pjevali "od Tirane pa do Trsta, ne će bit ni jednog krsta", i u vrijeme agresije na Hrvate i Lašvansku dolinu uzvikivalo se sa Kuranom u rukama "Travnik je bio turski i tako će ostati".

I danas nakon gotovo četvrt stoljeća opet iz muslimanskih ratnih ćelija prijetnje, ovaj, onaj, i svaki grad ne će biti hrvatski, te na kraju niti jedan dio Bosne i Hercegovine. Zar to nije, od samih muslimana Bošnjaka, potvrda da je beha sukob bio građanski, vjerski, svjetski, mudžahedinsko okupatorski i za teritorij. No, jednako tako ovo je poruka da muslimani Bošnjaci uistinu ne žele zajedničku BiH, čak ni onakvu kakvu je i Dayton priznao, zemlju suverenih i konstitutivnih naroda Muslimana, Srba i Hrvata. Muslimansko-bošnjačka strana dužna je stoga odgovoriti na pitanje, a koji su to razlozi, argumenti ili vojna moć, da Mostar poput Sarajeva, Zenice, Tuzle, Bugojna i svih beha gradova kroz koje je prošla njihova muslimansko-mudžahedinska zločinačko teroristička Armija postane stolni muslimanski grad.

Od tog odgovora ovisi i beha budućnost ako će je biti. Ipak po ovakvim izjavama i ratnim prijetnjama iza kojih stoje najradikalnije muslimanske zemlje, u prvom redu sultanska Turska, BiH nema nikakvu budućnost u ovakvoj radikalizaciji beha Muslimana, koji na ovaj način vraćaju dug islamskim zemljama za pomoć koju im šalju. Pomoć koja je vidljiva jedino kroz gradnju džamija i vjerskih muslimanskih objekata, što svakim danom sve više i dublje pozeleniju nekada nacionalno i vjerski šarenu zemlju.

Predsjednik muslimansko-bošnjačke organizacije imena, "Centar za mir" Safet Oručević na skupu poručuje: "Ja pripadam onima koji ne vjeruju da postoje tri istine". I kada bi samo ta nacionalistička muslimanska udruga i njen predsjednik bili jedini koji ne vjeruju u tri beha istine bio bi to veliki korak ka potrebitoj i postojećoj troistini beha ratne prošlosti. Taj korak bi zaista vodio ka zajedništvu u razlikama, što je jedini uvjet ostanka i opstanka i BiH i svakog njenog naroda.

Teško je vjerovati svakom Muslimanu, danas Bošnjaku, da postoji i hrvatska istina koja se može i mora učiti po hrvatskim programima, pa makar i u dvijema školama pod jednim krovom, kad bar zasada ne može zasebno svoja škola pod svojim krovom. Smeta okupljenima i ta istina koja govori o obespravljenosti Hrvata, napose njihove djece koja su prisiljena da idu u škole po bošnjačkom programu i jeziku, te da tamo uče tu jednu, muslimansku istinu beha rata.

Daleko je više razloga da hrvatskom narodu smeta jedna muslimanska istina, negoli Bošnjacima što smetaju tri istine. Jedna istina vodi k porobljavanju i asimiliranju druge dvije, što je tvrdi put k islamizaciji i unitarizaciji zemlje i njenog šarolikog društva. Svakom onom beha narodu kojem smetaju tri beha istine, dvije škole pod jednim krovom, dva Mostara, dva Travnika, dvije Zenice, tri Sarajeva, dva ministarstva branitelja u većem beha dijelu, sudionicima skupa upravo to smeta, tom narodu smeta zapravo nacionalno i vjerski išarana BiH, i njihov cilj je jednobojna, jednonacionalna i jednovjerska zelena muslimanska Bosna i Hercegovina. To i jest cilj ovakvih bošnjačkih okupljanja, mirnodopsko etničko i vjersko čišćenje preostalih multi-kulti gradova i prostora. To nikako nije put na kojem se može graditi povjerenje, kao temelj triju beha istina, na kojima jedino  BiH ima budućnost.

U ime te budućnosti, u ime mira, pravde i jednakosti, kojima je jamstvo tri beha ratne istine, te iznad svega u ime slobode i jednakosti svakog beha naroda potrebno je da svaki beha grad bude u prvom redu trodjelan, iz tri djela, pa čak i oni gradovi koje su muslimanske i srpske ratne politike učinile etnički i vjerski čistim, srpskim i muslimanskim gradovima. Samo trodjelno, Sarajevo, Zenica, Travnik, Bugojno, Mostar, Banja Luka, Kakanj.. i svi drugi beha gradovi sa isto tako trodjelnim školama jamče jednakost i ravnopravnost svih beha naroda na cijelom njenom prostoru. To je budućnost Bosne i Hercegovine, a nikako ovakva okupljanja na kojima Bošnjaci  zazivaju rat poslije rata. Nastavak rata.

Vinko Đotlo