Duša krajolika

Slika je uspjela ukoliko promatrač, ljubitelj slikarstva, osjeti energetski naboj

 

 

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Goran Petrač, rođen je u Ludbregu 1961. godine. Diplomirao je na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi prof. Jordana 1985. godine. Izlagao je na brojnim izložbama, Proteklih se dana predstavio s novom samostalnom izložbom u Muzeju Mimara.

• Gospodine Petrač, nedavno ste izložili u Muzeju Mimara „PUTOVANJE U SLIKARSTVO“. Što ste izložili?

– Prvo pitanje je toliko jednostavno, uobičajeno, upotrebljavano, a ustvari je vrlo složeno pitanje sa sadržajem mnogih pitanja. Moj jednostavan odgovor mogao bi biti – izložio sam slike, ulja na platnu srednjih i velikih formata, sa motivima zavičajnoga krajolika. Odgovor ne prestaje pojednostavljenom opisnom rečenicom, već traži nastavak k naslovu izložbe Putovanje u slikarstvo.

 

• Već sam naziv otvara pitanja, o kakvom se putovanju radi?

– Putovanje u slikarstvo je osobni odnos spram života sljubljenog sa odabirom načina i metode izraza. Riječ je o odabiru slikarstva, a ne koncepta slikarstva ili slikarstvu koncepta, čistoj štafelajnoj slici. Putovanje kroz sve izme, pravce, trendove, konceptuale, revolucionarne   pomake u bijelo bijeloga, u ništa.

 

• Izložili ste veće formate specifičnih, imaginarnih pejzaža.

– Krajolik koji slikam izgleda poput imaginarnog no svoj temelj nosi duboko u realnosti okruženja prirode. Pojavno i ono jasno što nas okružuje, nema potrebe prenositi u slikarski medij, već ga snažno izbaciti iz vlastite nutrine. Doživljaj koji stvaramo još u djetinjstvu i on raste i sazrijeva, dobiva svoj oblik, do kojeg dolazimo traženjem i upotrebom medija slikarstva, svim dostupnim sredstvima koja nam je donijela povijest, suvremenost i sadašnji trenutak.

 

• Može se govoriti i o krajolicima duše.

– Krajolici duše ili duša krajolika, zapravo su naslikani autoportreti, samo ne sadrže odraz u ogledalu već se prostorno šire bojom, potezom, gestom.

 

• Osobitost ovoga ciklusa jest i njegov brzi nastanak u nekoliko proteklih mjeseci.

– Pitanje brzine nije relevantno, već kvalitetnog naboja u određenom trenutku. Spajanjem i kontrolom jasnih, odlučnih slikarskih postupaka nastaje slika. Slika koja zrači energijom koja se prenosi na promatrača. Slika je uspjela ukoliko promatrač, ljubitelj slikarstva osjeti taj energetski naboj.

 

• Svakako valja istaknuti iznimno snažan, eruptivni kolor.

– Moj početak vezan je za slikarstvo reducirane palete, motivi i izvedba bili su gotovo u  monokromnim registrima boje, s pastoznim nanosom i kolorističkim akcentom. Slikarskim sazrijevanjem, a do njega je dolazilo postupno, jer sam slikarstvu pristupio kao vokaciji, tražeći osobni put otvaram boju. Jaki kolorit me u konačnici potpuno preuzima, popraćen gotovo reljefnim namazima, kojima želim postići dodatnu senzaciju slike.

 

• Prednosti i mana rada, slikanja, recimo u Ludbregu.

– Akademski sam se obrazovao i dobar dio života i rada proveo u Zagrebu, da bi se nakon dvadeset godina vratio u rodni grad. Za samo slikarstvo, slikaru je svejedno gdje stvara, drugo je pitanje okruženje i tržište. Kontakte sa Zagrebom kao kulturnim središtem sam održavao javljajući se izložbama u povremenim intervalima. Zadovoljan sam radom i ritmom u malom gradu, gdje sam uronjen u pejzaž koji me inspirira, puni energijom, te duhovnošću prisustva krvi Kristove koja me inspirirala u oslikavanju svetišta i Zavjetne kapele Hrvatskog sabora.

• Što je trenutno novo u atelijeru?

– Novi je sâm atelijer, koji sam konačno u ovim godinama uredio, osiguravši si konačno pristojne uvijete za rad. Prednost je što se nalazi pokraj moje kuće. Solidni uvjeti rada potaknuli su me da slikam više, jače i bolje, što se, nadam se, moglo primijetiti i na izložbi u Mimari.

 

• Planovi, izložbe, monografija…?

– Planova uvijek ima, trenutno radim na nekoliko razina, pokušavajući probiti ulazak u neku od značajnih galerija u Europi, SAD-u, ili Istoku. Do sada sam uspio sudjelovati na Bienallu slikarstva u Rimu gdje sam bio i nagrađen kao jedan od nekolicine najuspješnijih izlagača. U planu je izložba u Švicarskoj, te još jedna ili dvije samostalne u Rimu. Gotova mi je priprema za knjigu crteža, a polako pripremam i izdavanje nove knjige, nakon opsežne monografije o mom radu iz 2014. godine. Sadržavala bi recentne radove, slikane danas i one sutra.

 

Miroslav Pelikan