Začetak danas opjevane Splitske Rive

Najveće promjene zbile su se prije 210 godina u vrijeme Francuza kada su porušeni stari mletački morski bedemi

PRIJE 120 GODINA – Splitska luka ima tri Obale: sjevernu (Lazareta,  Hrvatskog  narodnog SPLITSKE preporoda, Trumbićeva), istočnu (Kneza Domagoja) i  zapadnu (Kneza  Branimira). S juga je dobrim dijelom zatvara lukobran. Međutim u užem smislu Splićani RIVOM zovu onaj dio što se prostire od jugoistočne kule Dioklecijanove palače do Sv. Frane, odnosno do Matejuške. U antičko vrijeme  more je oplakivalo južno pročelje Dioklecijanove palače, tako imamo potvrda da je dopiralo sve do prvih kula nekadašnjeg zapadnog bedema. Još u Srednjem vijeku spominje se crkvica sv. Mihovila "In  Ripa Maris" (na morskoj obali) čiji se tragovi (uzidana bifora) vide na  Mihovilovoj  širini. Dakle, na prostoru današnjeg Trga braće Radić (na mjestu palače Milesi i Marulićeva spomenika) nalazio sezaštićeni mandrać za manje lađe, možda iq galije.

Jednako možemo pretpostaviti da je more  dopiralo i do prvemeđukule istočnog zida (danas u Hrvojevoj ulici) te da se je tu negdje u ranom srednjem vijeku nalazilo i brodogradilište.Tada je akvatorij  splitske uvale bio daleko prostraniji te je duboko zadirao sve do početka ulica: Zvonimirove, Radovanove i Bregovite. Prostor današnjeg željezničkog kolodvora zapremao je morski plićak protkan hridinama. Sve do polovine XIX. stoljeća ribari s Lućca tamo su privezivali svoje brodice.

Najveće promjene zbile su se prije 210 godina u vrijeme Francuske uprave (1806.-1814.) kada su porušeni stari mletački morski bedemi. Već u travnju 1807. Splićani su bili pozvani na veliki  „udarnički rad“. General Marmont naredio je rušenje starog mletačkog kaštela i ostalih bedema (Bernardi i Sv. Ante – Šperun) a tako dobivenim materijalom nasipao se plićak ispred Samostana Sv. Frane i Vrata od Matejuške. Da bi se radovi obavili što brže, osim građana kulučile su i stotine seljaka iz okolice, od Poljica do Donjih Kaštela te sa Brača i Šolte. Iznenadno i ubrzano rušenje  obalnih utvrda Francuzi su naredili iz vojnostrateški razloga, naime strahovali su da se  u  njima ne bi ugnijezdio neprijatelj (Rusi i Crnogorci) čiji su ratni brodovi krstarili kanalom i Kaštelanskim zaljevom. Međutim, da ne bi došlo do  panike među pučanstvom, predstavnici vlasti opravdavali su radove "poboljšanjem higijenskih uvjeta života i poljepšavanjem grada"! Po svemu sudeći Splićani nisu bili oduševljeni tim spektakularnim zahvatima. Očito su žalili za starim obalnim utvrdama kojima su se stoljećima ponosili. To potvrđuju i riječi Ive Gorišića, jednog od tadašnjih prisjednika splitske Općine  koji je na svečanoj sjednici 16. travnja 1807. izjavio:

"Stari kastio koji uzdižući se varhu luke pokraj mora činjaše tisnu našu rivu  oboren na zemlju sada je čini prostraniju i njegovi ostanci služe za raširiti je. Postavljena na ti način u prav zemlja meju jednom i drugom stranom otvoren po sridu jedan put upravni, slobodno stajući prošetati se na poglavitim Turnim naš Grad prominjava obličje na jedan način mnogo viši nego mi ufasmo, a može biti  mnogo viši jošće nego mi isti željasmo…"

On nije mogao ni slutiti da su ti radovi začetak budućeg najljepšeg gradskog  šetališta današnje Rive… Grad je dobio dobio više zraka i svjetla, ali i sasvim novi izgled s morske strane. Od mletačkih utvrda ostao je samo glavni  toranj  i djelić zidina koji postoje i danas. Na sjevernoj strani nove obale – šetališta predviđala se izgradnja niza skladnih trokatnica, a na prostoru porušenog zapadnog bastiona uređenje velikog perivoja (danas Prokurative). Istovremeno je bila otvorena i prva suvremena  gradska arterija, današnja Marmontova ulica. Ona je ujedno bila početak makadamske kolne ceste koja je vodila put Solina te preko Klisa i Dicma do Sinja i još dalje preko Cetine  u Bosnu… (odlomak)

Frano Baras