Briga o vojnim grobljima (11)

I žrtve iz Očure, a i one iz Drenovca i Leskovca i ostalih grobišta potrebno je dostojanstveno pokopati

Govor na Sedmom hrvatskom žrtvoslovnom kongresu u Muzeju Mimara, Zagreb, 30. rujna 2016.

Mišljenja sam da je po ugledu na SAD potrebno formirati groblje gdje će se moći pokopati i poginuli vojnici rođeni u Hrvatskoj, a koji su se u sklopu raznih vojski borili i na raznim bojištima te su uslijed pogibije pokopani u ostalim područjima i drugim državama. Također na tom groblju potrebno je predvidjeti i mjesto za ukop posmrtnih ostataka poginulih vojnika iz Prvog svjetskog rata, a potrebno je pokopati i brojne žrtve koje leže bez znaka i spomena na brojnim mjestima za koja se ni ne zna da su tamo pokopane, kao na pr. žrtve grobišta Očura koje i danas leže u grobnici za privremene ukope na varaždinskom groblju. Naravno i na civilizacijski način potrebno je na to jedinstveno groblje prebaciti i dostojanstveno sa sprovodom pokopati žrtve iz Drenovca kod Slatine, a koje su u vrećama za smeće pobacane u betonsku grabu koja ovakva kakova je više liči na „jamu za gnojnicu“ ili mjesto za skupljanje otpadnih voda, nego na mjesto u kojem su pokopani posmrtni ostaci ljudi.

Naravno za svaki pojedinačni ili zajednički grob u koji će se položiti posmrtni ostaci žrtava i poginulih vojnika potrebno je osmisliti dostojanstveno spomen obilježje na kojem će biti zapisani i podaci o žrtvama, a kod premještanja posmrtnih ostataka na jedinstveno groblje sprovod se mora organizirati dostojanstveno u prisutnosti svećenika, u skladu s tradicijom. Na tom jedinstvenom groblju potrebno je pokopati i poginule hrvatske vojnike koji su se u sklopu talijanske vojske borili u Rusiji gdje su poginuli i bili pokopani na vojnom groblju u Singinu, a koje je zatvoreno početkom ovog tisućljeća. Jedno vrijeme Talijani su „naše“ vojnike, kao i svoje imali pohranjene u Rimu na vojnom groblju Verano, a potkraj studenoga 2002. godine našu Vladu su o tome izvijestili. Da bi se tijela 15 poginulih hrvatskih vojnika

prebacili iz Rima u Domovinu Republika Hrvatska trebala je također nekoliko godina, sve negdje do 2007.-2008. godine. I ti vojnici su zbrinuti, a dužnost nam je da ih dostojno pokopamo.

Država je dužna voditi brigu i o grobovima poginulih vojnika na svim grobljima i barem postaviti spomen ploče s upisanim imenima stradalih. Poznato nam je da je partizansko-komunistička vlast nakon rata 1945. godine, ne samo vršila teror nad svojim narodom i u masovnim progonima i likvidacijama ubijala sve koji joj nisu na bilo koji način bili po volji već je nastojala uništiti i svaki spomen na ostale vojske, a pogotovo na postojanje bilo kakve hrvatske države, pa su tako preoravana groblja, odstranjivani su križevi s groblja te se i na ostale načine nastojalo uništiti sve što je podsjećalo na Nezavisnu Državu Hrvatsku ili koju drugu vojsku. U skladu s rečenim potrebno je na svim našim grobljima gdje su „preorani i uklonjeni“ grobovi poginulih vojnika postaviti spomen ploče na kojima će biti upisana imena s osnovnima podacima poginulih vojnika kojima je u doba vladanja totalitarnog komunističkog sustava uklonjen svaki trag postojanja. Za brigu o vojnim grobljima i pokopanim vojnicima poželjno je osnovati jedno tijelo koje će bilo samostalno ili u sklopu kojeg Ministarstva o tome voditi brigu.

(Svršetak)

Franjo Talan