Preminuo fra Bonaventura Duda
Fra Bonaventura Duda, franjevac-svećenik, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba blago je u Gospodinu preminuo 3. kolovoza 2017. godine, u Franjevačkom samostanu sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva.
Smatran je najuglednijim franjevcem na hrvatskom jezičnom području. Bio je teolog, bibličar, profesor-emeritus Sveučilišta u Zagrebu, prevoditelj, poliglot, pisac i pjesnik, kateheta, pedagog, skladatelj i dopisni član HAZU. Rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Rano djetinjstvo proveo je u selu Krasu na otoku Krku, gdje je krenuo u pučku školu. Pohađao ju je do 1933. godine, a nakon toga školovanje nastavlja na Sušaku. U to vrijeme ministrirao je kod časnih sestara svetoga Križa i upoznao trsatske franjevce koje je, nakon drugog razreda, zamolio da ga prime u samostan. Primili su ga i 1935. godine poslali u Varaždin na franjevačku gimnaziju. U novicijat je ušao 1941. godine, a nakon mature 1944. započeo je studij teologije u Zagrebu. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu diplomirao je 1950. godine.Od 1946. godine objavio je mnoštvo znanstvenih, stručnih i kulturnih priloga te više od 40 knjiga. Njegov životni put 1954. godine nastavlja se u Rimu gdje je na Franjevačkom sveučilištu 'Antonianum' doktorirao. Nakon toga na Papinskom biblijskom institutu položio je biblijski licencijat. Od godine 1964. do 1969. bio je redoviti profesor i pročelnik Katedre Svetoga pisma Novoga zavjeta. Više puta bio je prodekan, a od 1982. do 1986. godine dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta. Predavao je i na različitim institutima, a uz profesorski i nastavni rad, često je sudjelovao na brojnim skupovima i objavljivao radove u stručnim časopisima i znanstvenim zbornicima. Umirovljen je 1. listopada 1993. godine, a 9. studenoga 2001. godine izabran je za profesora emeritusa Sveučilišta u Zagrebu. Bio je neumoran pastoralni djelatnik, propovjednik, pisac, publicist i voditelj duhovnih vježbi. Dobitnik je niza hrvatskih i stranih nagrada i priznanja.
Najviše sam napredovao u molitvi kad sam shvatio da neke stvari treba polakše raditi. Jeste li se kad prekrižili? Gotovo kao da sebe mjerite, vi pravite i četiri strane svijeta, to je molitva za cijelu zemlju. Često kažem: Bože, tvoj sam koliko sam dug i širok.
Najjeftiniji molitvenik je moje vlastito tijelo. Jeste li kada rekli: Hvala ti, Bože, što si mi dao ruke? Morali bi ljudi učiti moliti kao što se uči pjevati, kao što se uči engleski, kao što se uči balet. Religioznost je jedna od ljudskih moći, jedna od ljudskih mogućnosti, većina ljudi spontano je nauči. Mornari su obično veliki psovači, ali bio sam na brodu kad je mornar zvonio, između Rijeke i Krka, digla se bura, svi su zazivali Boga u pomoć. (fra Bonaventura Duda)
Biti mi daj