Negativni odnosi u društvu truju čovjeka, obitelj, narod i Crkvu
Propovijed željezanskoga biskupa Egidija Ivana Živkovića 3. rujna 2017. u svetištu Predragocjene Krvi Kristove u Ludbregu
Draga braćo i sestre,
dragi hodočasnici i štovatelji Predragocjene Krvi Kristove!
Dopustite mi da na početku ove propovijedi zahvalim na pozivu i da pozdravim prijatelja i domaćina varaždinskoga biskupa Josipa Mrzljaka, braću u biskupstvu, rektora svetišta i svećenike, redovnike i redovnice, đakone, bogoslove i sjemeništarce!
Radost mi je pozdraviti predstavnike političkih i kulturnih institucija na čelu sa predsjednikom Hrvatskoga sabora, saborske zastupnike, župana i gradonačelnike te vas policajce i vojnike.
Osobito pozdrav medijima, koji će moju riječ prenijeti starim i bolesnim te ljudima dobre volje, koji me slušate i gledate preko Hrv. radija i televizije. Obraćam se srdačno vama, dragi vjernici, zbog kojih sam i došao iz Gradišća i biskupije Željezno kako bih uputio riječ Božju, mladima i starima. Posebno odajem čast braniteljima, invalidima i poginulim u svim ratovima koji su dali svoju krv za mir i slobodu: čovjeka, naroda i Domovine.
Pitao sam vašega biskupa Josipa što bi danas trebao propovijedati: Rekao mi je, Egidije slobodan si, govori što hoćeš ali ne koliko hoćeš. Trudit ću se kratko govoriti kako bi ispunio biskupovu a vjerujem i vašu želju. Gledajući današnji blagdan i ovo Ludbreško svetište odlučio sam promišljati s vama o krvi: o ljudskoj krvi, o Božanskoj–Kristovoj-Euharistijskoj krvi te o mučeničkoj i braniteljskoj krvi kojom kao kršćani svjedočimo na ovome svijetu. Ja kao Gradišćanski Hrvat u 18 koljenu, čiji je narod prije 500 godina silom prilika otišao iz Hrvatske, nemojte mi zamjeriti, govorit ću i o svojoj staroj domovini Hrvatskoj, jer će te danas i na meni osjetiti da „Krv nije voda".
Kada sam postao biskup u Gradišću pričao mi je liječnik kako je jedna baka došla k njemu sa žalbom. Pitao je, koji problem imaš bako sa zdravljem. Rekla je znate što, dobili smo novoga biskupa pa ga nikako ne mogu vidjeti kako izgleda jer mi se sve muti u glavi, umjesto jednoga vidim na oltaru dva, iako imam naočale. Doktor joj je izvadio krv i rekao da ima jako velik kolesterol u krvi. Pita baka a što je to i kako se liječi krv. Ovako. Ne smiješ jesti kobasice, pršut i špek da bi bolje vidjela. Baka je kratko promislila i još kraće odgovorila: znaš što gospon doktore, ma ja sam odlučila i dalje jesti špek, pršut i kobasice pa makar svojim očima nikada ne vidjela biskupa.
1. Ljudska krv
Draga braćo! Dopustite mi jedno pitanje svima vama. Znate li vi, koja je vaša krvna grupa? Jeste li A, B, AB ili 0? Sigurno da među vama ima Akavaca, Bekavaca, sa AB i oni koji imaju krvnu grupu nula. A zašto sam ovo pitao?
Nedaleko od zgrade moje biskupije redovnici imaju bolnicu. Kada sam išao posjetiti bolesnike na vratima bolnice čula se svirena hitne pomoći. Dovoze jednoga mladića koji je stradao u prometnoj. Vidim trku liječnika i sestara. Čujem povike krvari, krvari, umire, umire. Liječnici viču pripremite krv. Potrčao sam liječniku i rekao, evo ja imam krvnu grupu „0" i darovat ću krv da spasimo ovaj mladi život. Liječnik je rado prihvatio donaciju. Raspitao sam se kasnije, mladić je spašen i nije umro. Ovaj primjer nam govori kako je važno znati svoju krvnu grupu jer krv vidite odlučuje o životu i smrti.
Krv je u svim kulturama svijeta znak života. Svi smo u životu bar jednom krvarili. U našem jeziku kažu da je krv sinonim za dušu koja je srž našega života. Čuli smo riječi: Krvno srodstvo, krvna zakletva, krvni neprijatelji. Imamo i negativnih primjera u povijesti gdje su rasisti i nacionalisti – pred svim nacionalsocijalisti – zloupotrijebili krv i s njom propagirali zločinačke teorije s ciljem da se u ime rase i nacije prolijevala nevina krv.
Ljudska krv u laboratoriju nam govori nešto sasvim drugo. Svaki je od nas jedinstven sa svojom krvnom grupom koju možemo drugome darovati a od drugoga i primiti jer u bolesti i nesreći upravo krv odlučuje o životu i smrti.
2. Božanska-Kristova-Euharistijska Krv
Današnji blagdan Predragocjene Krvi Kristove nije samo čuvanje tradicije. Isusova smrt je bila radikalni preokret svih slika o Bogu u čovječanstvu. Bog koji ljubi čovjeka postao je u Kristu naš brat i sluga koji se ponizio sve do smrti na križu dajući svoje tijelo i krv za čovjeka. Time je iskazao svoju ljubav koja čak sa križa oprašta i moli za svoje neprijatelje. Koje li ljubavi? Sa raspetim rukama: krvariti za druge, kričati od boli i moliti za neprijatelje. To je snaga križa i put vjernika. Zato je Isus rekao u današnjem evanđelju: „Ova čaša, novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Lk 22, 20) On se stalno nama nudi i daje govoreći: Uzmite i jedite od ovoga svi! Uzmite i pijte! Svojim tijelom ću vas otkupiti. Svojom krvlju ću oprati vaše grijehe. Činite to trajno meni na spomen a vama na spasenje. Krist nam se daje kao apostolima: „Uzmite moju krv i razdijelite je među sobom. Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje." (Lk 22,14-20) Otvori Kristu vrata svoje duše kroz iskrenu molitvu. Otvori Kristu danas svoje ranjeno i uplakano srce.
Krv Kristova je znak vjere, predanja i darivanja po smrti na križu.
Krv Kristova je znak zajedništva Crkve po dvorani Posljednje večere i po čudu u Ludbregu. Krv Kristova poziva nas kršćane na svjedočanstvo u društvu u kojem mučenici prolijevaju svoju nevinu krv.
Braćo, ne ćete prepoznati Krista ni u sebi ni u drugima ako ne budete sudio-nici Euharistije – svete mise u kojoj se Krist daruje čovjeku kroz presveto Tijelo i Krv. Moć euharistije je svaki puta jedno novo čudo u pretvorbi, u koju nekada sumnjaju i sami svećenici kao Ludbreški svećenik. Ona okuplja obitelji, župe i narode na gozbu ljubavi u kojoj se susreće Bog i čovjek.
3. Kršćansko svjedočenje u društvu, narodu i Domovini.
Dok sam ovamo dolazio tako sam dostojastveno gazio, stopu po stopu, po tebi zemljo Hrvatska, jer znam da si na svakom koraku natopljena krvlju mu-čenika. Ali Domovino! Ne smiješ biti zarobljena sa svojom prošlošću iako su te razapinjali do krvi i ubijali skoro do potpunoga umiranja. Sjetite se prošlih vremena u kojim se lagalo, ubijalo i montiralo procese kao blaženomu kardinalu Alojziju Stepincu i drugima. Smišljale su se lažne optužbe i krvave presude do smrti koje su Stepincu trovanjem njegove krvi, povećale muče-ništvo kojim je praktično već proglašen svetim. Radujem se tome danu i znam da je to već na vratima Crkve. Budite strpljivi! Mi već imamo sveca! Bit će to značajno i veličanstveno za naš narod, Crkvu u Hrvata i Domovinu!
Što nam je sada činiti u našem vremenu i društvu kao pojedinac i narod? Hrvatska danas treba najviše zajedništvo i dijalog. Dijalog u Hrvatskoj treba temeljno promijeniti: postom, molitvom i praštanjem. Negativni odnosi u društvu truju čovjeka, obitelj, narod i Crkvu. Tražite zajedništvo, dijalog i ko-mpromis, neka u nama – u svakome kršćanu i građanu – cirkulira zdrava krv.