“Kršćansko lice kulture” u Dubrovniku

Ako je kršćansko lice kulture kristoliko, onda je i otvoreno, uključujuće, provokativno, ali i pažljivo, nježno, lijepo, obilježeno ljubavlju…

U organizaciji Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije u Dubrovniku se od 9. do 30. ožujka 2020. održava manifestacija „Kršćansko lice kulture“. Prema riječima biskupa Uzinića, ova se manifestacija nadograđuje na dosadašnju manifestaciju Dani kršćanske kulture koja se petnaestak proteklih godina organizirala u Dubrovniku u suradnji s Nakladnom kućom Verbum iz Splita. Za ovu godinu, pak, smatraju da su zreli da se osamostale.

Govoreći o nazivu nove manifestacije „Kršćansko lice kulture“ biskup je kazao kako se njime želi naglasiti da želimo „razumjeti svoju povijest kako bismo mogli stvarati i graditi svoju budućnost u sadašnjosti“. Na plakatu manifestacije nalazi se lik Krista Spasitelja, portret s početka 16. stoljeća koji je pripisan Pordenoneu, a slika se nalazi u Biskupskoj palači. Objašnjavajući zašto baš lice Krista, biskup je istaknuo da je to zato što je Krist jučer i danas i sutra i zauvijek. „Njegov poziv je upućen ljudima svih vremena i svakog prostora, a mi osjećamo da je on upućen ljudima našega vremena i na ovom našem prostoru na kojem je bio u prošlosti, nadamo se da će biti u budućnosti, pa to želimo prepoznati i u sadašnjosti“, kazao je biskup Uzinić. Nastavio je kako se kulturu može određivati i nacionalno, i internacionalno, i konfesionalno, i sekularno, i religiozno, i epohalno (vremenski), ali sve to, na neki način, sužava i skućuje kulturu, „a mi joj želimo proširiti granice“. Ovom manifestacijom se želi predstaviti kršćansko lice kulture, a ono uključuje prije svega izvor iz kojeg sve istječe i prema kojemu sve vodi, a to je lice i osoba Isusa Krista.

„Ako je kršćansko lice kulture kristoliko, onda je i otvoreno, uključujuće, provokativno, ali i pažljivo, nježno, lijepo, obilježeno ljubavlju, dobronamjerno, oplemenjujuće. Ono postavlja važna pitanja i ne boji se davati odgovore. U susretu s drugima i drugačijima puno je poštovanja i tolerancije, osobito je ispunjeno ljubavlju, otvara se prostoru za dijalog, nastoji govoriti o ljepoti i promicati dobro kako bi, riječima sv. Ivana Pavla II., pape, vjera koju baštinimo bila prihvaćena, cjelovito shvaćena i življena te tako i sama postajala kultura“, zaključio je biskup, poželjevši da se tom manifestacijom uspije pokazati lice kršćanske kulture ali i da će sami kršćani biti prepoznati kao oni koji su kristoliki.

Manifestaciju je u ponedjeljak 9. ožujka 2020. u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku otvorio biskup Uzinić, a potom je Župni zbor sv. Cecilije iz Jelse pod ravnanjem dirigenta Slavka Reljića izveo Reljićev oratorij „Za križen“. Maestro i voditelj zbora komponirao je i utkao u glazbenu cjelinu melodije iz nekoliko hvarskih mjesta, a u pripremi te glazbene izvedbe koristio je arhivski materijal maestra Ljube Stipišića. Čuvar dalmatinskih napjeva Stipišić melodije je snimao po otoku 1985. godine. Oratorij je sastavljen od napjeva dijelova muke Gospodnje, zatim Gospina plača i korizmenih napjeva. Dio oratorija odnosi se i na pjesme iz cjelonoćne procesije „Za križen“ na otoku Hvaru, a posebno pjesma „Nut mislimo svi mi danas, ki na križu umri za nas“, poznatija u dijalektu i pod nazivom „Štrofa“. Muški dio jelšanskoga zbora otvorio je oratorij izvedbom „Plača Jeremije proroka“.

Spomenuta procesija „Za križen“ na otoku Hvaru, svojevrsni umjetnički izričaj koji nas svake godine svojim kulturnim bogatstvom i žrtvom hodočasnika i križonoše podsjeti na Isusov križni put i muku koju je podnio za nas. Riječ je o jedinstvenom obredu i izrazu vjerskoga i kulturnoga identiteta koji se razvio prije pet stoljeća kao znak pokajanja nakon što je uoči nemira hvarskih pučana i plemića 1510. godine jedan mali križ u gradu Hvaru prokrvario. Tada na Hvaru počinje intenzivno štovanje križa, koji se čuva u hvarskoj katedrali.

Događaj procesije, koja je 2009. godine uvrštena na svjetsku listu UNESCO-a kao vrijedna autentična nematerijalna baština prerasla je otočke okvire i nije više hvarska pobožnost samo u Velikom tjednu. Postala je kulturni, scenski prizor, koji putuje Hrvatskom. Pripremaju je i provode bratovštine, odnosno zajednice hvarskih vjernika u čiju je povijest i život križ duboko upisan. Ponose se Hvarani na baštinu svojih predaka i prenose je sve ovo vrijeme na mlađe generacije, a zadnjih godina cilj im je promicati hvarsku, odnosno hrvatsku kulturu i s njom se ponositi. U hvarskoj procesiji nema glamura, ona nije običan folklor, natjecanje, nego duboki narodni iskaz odanosti vrijednostima zbog kojih je vrijedilo i vrijedi živjeti i s kojima je lakše umrijeti. Blagoslov tog pobožnog hoda je prepoznavanje da se pravo blago nalazi u Isusu Kristu, a po tom spoznanju postaje se i blagoslov bližnjima.

„Krajnji cilj svake glazbe treba biti slava Božja i okrjepljenje duše“, kazao je Johann Sebastian Bach. Tom se mišlju zasigurno vodio i kada je stvarao oratori „Za Križen“ Slavko Reljić. Manifestacija Dubrovačke biskupije „Kršćansko lice kulture 2020.“ će tijekom 22 dana upriličiti sedamnaest različitih kulturnih događaja, te završiti 30. ožujka u Crkvi Male braće koncertom duhovnih skladbi u izvedbi klapa i zborova Dubrovačke biskupije koji tradicionalno priređuje Krešimir Magdić.

Nives Matijević