Kazna bi trebala imati za cilj odvraćanje potencijalnih novih prijestupnika
Hrvatska ekonomija se danas uvelike oslanja na turističku monokulturu, što je prilično opasno. S jedne strane zanemaruju se obrti, poljoprivreda, industrija i kreativno stvaranje, a s druge pak turizam je "plašljiva riba" jer uvelike zavisi od mira u susjedstvu, ali i svijetu.
Terorističke ugroze i specijalni rat, kako je ispravno konstatirao hrvatski strateg admiral Davor Domazet-Lošo, vode se i šumskim požarima, zato i reakcija pravosuđa treba biti primjerena. Uhvaćena je nedavno u podmetanju požara skupina državljana Srbije, od kojih je samo jedan mlađi punoljetnik, ostali su maloljetni. Vatra prijeti poljoprivrednim kulturama, kućama i imovini, ljudskim životima, ali i tjera turiste na napuštanje naše države. Intervencija vatrogasaca, njihovih vozila i kanadera također ima svoju cijenu, čega stariji maloljetnici sigurno jesu svjesni, iako je njihova zrelost i odgovornost svakako nešto manja nego punoljetne osobe. Kazna bi trebala imati za cilj odvraćanje potencijalnih novih prijestupnika, stoga bi se troškovi vatrene stihije trebali odbijati od imovine počinitelja ili zahtijevati od njih višegodišnji besplatni rad za javno dobro – pri čemu oni mogu raditi sa sadnicama, održavati puteve, prorijeđivati makiju i visoku travu i slično.
Jedna od mjera, osobito prema punoljetnim osobama, može biti oduzimanje državljanstva i trajna zabrana boravka u Hrvatskoj. Ovdje ističem da Hrvatska mora razvijati i njegovati dobre odnose sa susjedima (ali ne na svoju štetu i jednostrano), te da mi je životna želja ujedinjenje svih kršćana pod okriljem Rima, što bi zahtijevalo i neke ne baš kozmetičke promjene i naše Apostolske Crkve. Dakle, ovdje govorim o zločinu i primjerenoj kazni, ne o nekoj netrpeljivosti. Suđenje za terorizam i višegodišnje kazne zatvora trebale bi spriječiti ponavljanja sličnih zlodjela; bez obzira o komu se radi, je li riječ o nepažnji kod paljenja korova, roštiljanju ili pokušaju prenamjene zelene površine u građevinsko zemljište!
Već sam dosadio uzastopno pišući o zapuštenim poljoprivrednim površinama i daleko korisnijim vrstama od alepskog bora koji doduše može biti dekorativan u priobalju, ili zanimljiv u kamenjaru uz prorijeđivanje šume, te čišćenje okoliša od iglica, visoke trave i žbunja. Zašto za takvu vrstu poslova ne koristiti prijestupnike, ovisnike i nezaposlene sa nižom stručnom spremom? Bogate općine poput Dubrovnika mogle bi plaćati sezonce za uređivanje okoliša. Možda jednoga dana ljudi uvide da i proizvodnja zdrave hrane može osigurati egzistenciju i zadovoljstvo. Dobra zemlja nas je održala, ako se od nje otuđimo izgubit ćemo korijenje, nestat ćemo. Tada ćemo kada Gospodar dođe biti poput zloga i nedostojnoga sluge koji je zakopao svoj talent.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više