Stari kancelar Schröder ruski plaćenik?

Sve ide u prilog kancelarki Angeli

Vruće je kasno ljeto u Deutschlandu. Traje predizborna kampanja, Parlamentarni izbori samo što nisu stigli. Pa propagande k'o u bajci, ali one vrhunske. Lažu novine, medija, al' lažu i političari. Plaće su visoke, nezaposlenost mala, stigli migranti, izabralo se korisne, Njemačka prva birala, a cijene plina niske… Frknut će i stare „dizelaše“ uokolo kako sada stvari stoje. Zijeva i teče propaganda na veliko – sve kako se ništa na izborima postizborno ne bi promijenilo. A ni ne će, odavde „s Balkana“ gledeći. Medijski je AfD već prije zgromljen, sada je na nekih šest, sedam posto, pa tu nema brige, a sve i sva radi za Angelu.

Zanimljiva predizborna tema u Njemačkoj novi je angažman bivšeg (Nijemci bi rekli „starog“) kancelara Gerharda Schrödera u Rusiji. S mjesta „glavnoga“ šefa rusko-njemačkoga Sjevernog toka, te plinske rijeke ispod Baltičkog mora koja zaobilazi (i) Poljsku, trebao bi prijeći, ili već jest za jednoga od direktora u Rosnjeft, rusku pretežito državnu naftnu tvrtku,  inače najveću u svijetu. Zbog tog „prijelaza“ postao je tema njemačkog predizborja. Glavni tajnik CSU-a Alexander Dobrindt obilježio ga je kao „ruskoga, Putinova, plaćenika“. Socijaldemokrati drže kako je njegov novi ruski angažman pitanje njegove privatne volje, njemački „zelenbaći“ bi mu uzeli kancelarsku mirovinu, pretpostavljam na način mirovina plus berivo od Rosnjefta, pa „abcigaj“ mirovinu. A tko zna koliko bi mu bilo berivo u Rosnjeftu?

Predizborno se oglasila i kancelarka Angela – njegov budući angažman nije u redu. Svašta i ništa dakle. Osim „cara“ Putina s kojim se odavno „bratimo“ – davno prije ovih izbora. Godinama. I to – na plinu, a ne nafti. Nijemci, Deutschland, angažman „staroga“  kancelara na plinu drže vrhunskim, a sad bi ga na nafti fol oderali. Na plinu (Gazprom) bilo je „Danke Russland“ i „Spasibo Germania“, a sad je neki njemački“ predizborni problem. Tamo na plinu  je bio „pakt“, a na nafti predizborno bi trebalo biti „njet“. Tko tu koga laže predizborno u Njemačkoj, a što je važnije – šire, sve do „Balkana“ posebno kad je zapadna praksa da vrhunski političari, predsjednici država, vlada, ministri… većinom zarađuju više po isteku mandata, savjetujući, lobirajući, predajući svoja iskustva  i „maglu“… 

Zatim sultan Erdoğan dere po Angeli da se sve praši – Turci s pravom glasa u Njemačkoj – izdao „fetvu“: ne smiju glasovati za CDU, SPD i „zelembaće“ – e pa gdje ćeš bolje propagande za Angelu. Tu je i  tjeralica za Doganom Akhanilom, Turčinom koji je eto od 1991. njemački pisac. Pisao o genocidu nad Armencima, pa ga stigla turska potjernica u Španjolskoj, baš za događaja u Barceloni. Pisac na godišnjem odmoru, a progoni ga Erdoğan!

Tu je i Trump koji je odavno nabacio popularnost Angeli. U međuvremenu, nakon što je iz seobe naroda riješila manjak radne snage, pri čemu je prva birala potencijalne radnike, zaoštrila je odnos prema migrantima, pa je negdje na crti bavarskog CSU-a. Taj je pak svoja stajališta nešto ublažio. Tu je i strah od raspada Eunije, velikoga njemačkog tržišta koja se za početak rastače u nekoliko brzina. Elitni klub će voziti na struju, možda i na neko sintetičko gorivo, druga liga će dobiti rabljene benzince, a treća smrdljive dizelaše. Kako sada stvari stoje, Angela će u pobjedi biti blizu četrdesetom postotku, njemačkoj carici ili doživotnoj kancelarki. Što će s tim činiti, bit zanimljivo promatrati.

Mato Dretvić Filakov