Australski sindrom podjela i u Hrvatskoj

Bez buke skinut natpis Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić u Footscrayu, dijelu Melbournea

 

 

Ovako se evo svijet skončava

S bukom ne, već sa cviljenjem.

(T. S. Eliot, Šuplji ljudi)

 

Tek sam prije mjesec i nešto dana saznao da u Footscrayu (Melbourne) više nema Hrvatskog doma dr. Ante Pavelić, odnosno da je taj dom obnovljen ali od 2006. na pročelju stoji samo natpis Hrvatski dom – Croatian House. Na internetu se može pogledati obnovljeni dom a u unutrašnjosti doma, kod stubišta, poprsje dr. Ante Pavelića, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske. Kako je natpis Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić godinama bio izlika za napad na hrvatsku zajednicu u australskoj državi Victoria, a u tim napadima posebno se isticao Luis Bata Kent, zastupnik Australske radničke stranke, neki su Hrvati bili mišljenja da bi navedeni natpis bilo korisno skinuti s pročelja Hrvatskog doma. Za micanje tog natpisa ipak se nitko nije htio otvoreno zauzeti jer bi takav odmah bio proglašen “jugoslavenom”.

Od 1976. do 2006. Hrvatski dom u Footscrayu, Melbourne, na pročelju je imao natpis Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić

 

Domom su upravljali Australsko-Hrvatsko društvo i Hrvatski oslobodilački pokret. Dom je bio otvoren svim Hrvatima i hrvatskim organizacijama nepolitičkim ali i političkim među kojima su bile i organizacije kritične prema vodstvu Nezavisne Države Hrvatske. U Domu su se održavali sastanci Hrvatskoga međudruštvenog odbora na kojima se raspravljalo, donosilo i provodile odluke od općeg interesa za hrvatsku zajednicu u Melbourneu pa i šire od toga kao npr. uvođenje hrvatskog jezika kao jednog od maturalnih predmeta. Odluke su se donosile demokratski, većinom glasova. Predstavnici organizacija su imali pravo poslati po dva predstavnika. AHD I HOP, su prihvaćali rezultate glasovanja i kad se nisu slagali s nekim odlukama.

 

Tko je i kada predložio i odlučio da se na pročelje Hrvatskog doma u Footscrayu stavi natpis Dr. Ante Pavelić, nije mi poznato. U hrvatskoj zajednici je kolao glas da je takav natpis predložio neki, navodno, suradnik Udbe. Nisam čuo tko bi bio taj navodni suradnik Udbe. Na koga se sumnja sigurno zna netko od bivših vjećnika HOP-a i AHD-a. Nisam se raspitivao tko je predložio i donio odluku o skidanju s pročelja Doma natpis Dr. Ante Pavelić. Jedan Hrvat iz Melbournea prošli tjedan mi reče da je predsjednik Franjo Tuđman, prigodom posjeta Australiji i susreta s Hrvatima u Melbourneu glasno pozvao da mu se javi Ivica Kokić, predsjednik AHD-a. Nije mogao čuti što je Predsjednik govorio Ivici Kokiću. Samo je vidio da mu je predsjednik dosta dugo nešto govorio a da je Ivica Kokić šutio. Možda je predsjednik tada sugerirao da se sporni natpis skine a moguće da je to zagovarao i general Mile Ćuk koji u Melbourneu ima bliskog rođaka Jozu Ćuka, vrlo aktivnog vijećnika HOP-a, pretpostavljam i člana AHD-a.

 

Vjerojatno je uz stubiište u Domu postavljeno poprsje dr. Ante Pavelića kao kompenzacija za skidanje natpisa s pročelja doma da ne bi došlo do pobune i neželjenih posljedica. Je li bilo kakvih buna ne znam a ako ih je bilo, nisu bile uspješne. Natpis više nije vraćen na pročelje Doma. Ovo što se sada događa u Hrvatskoj u svezi s spomen pločom poginulim hrvatskim braniteljima u Jasenovcu, ima tek neke sličnosti s odnosima prema natpisu Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić.

 

Ni u Melbourneu stvarno većina Hrvata nije smatrala ostvarivim Nezavisne Države Hrvatske u granicama koje su bile prikazivane po iseljeničkim medijima. Poglavnik više nije bio među živima a nitko od njegovih nasljednika nije pokazao željene liderske sposobnosti. Meni se čini da je velika večina željela tek ostvarenje suverene, demokratske Hrvatske. Čak i u emigraciji neki su, kao npr. Ivo Korsky i Ivan Oršanić zagovarali dvije savezne države: Hrvatsku i BiH. Intimno su mnogi Hrvati rođeni izvan tzv. avnojevskih granica Republike Hrvatske priželjkivali i nada li se ostvarenju Hrvatske u granicama Banovine Hrvatske.

Godne 2006. maknut je natpis Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić. U renoviranom Hrvatskom domu, Poglavnikovo poprsje postavljeno je skoro pod stubište Hrvatskog doma.

U kutu, nikomu na putu.

 

Hrvati su prosvjedovali protiv Jugoslavije ne niječući drugim narodima bivše države pravo na njihove suverene države. Sjećam se jednih prosvjeda u Hrvata u Geelongu. Kad su neki počeli napadati one koji su došli slaviti 29. novembra vičući: “Cigani, cigani”, Jozo Pavlović, vijećnik HOP-a im je rekao neka ne viču cigani cigani. Kako mu na um nije palo što bi mogli vikat, rekao je neka viču jugoslaveni, jugoslaveni. Jer je za Hrvate bila najveća uvrjeda kad bi ih netko nazivao jugoslavenima, Pavlović je zaboravio da oni protiv koji smo mi Hrvati prosvjedovali takve povike ne smatraju uvrjedom.

 

Kad sam 15. siječnja 1991. iz Melbournea krenuo za Hrvatsku, sa mnom je poletio samo Frane Peričić ali ni on nije bio ustaša, nego domobran. Ako je i bio koji ustaša u Australiji, taj 1991. više nije bio sposoban za oružanu obranu Hrvatske. Sve je to bilo poznato svima koji su to htjeli znati kao što je svima poznato da spomen ploča hrvatskim brantieljma, pripadnicima HOS-a stvarno nema znakovlje iz vremena Nezavisne Države Hrvatske. Hrvatski grb na spomen ploči ne počinje bijelim nego crvenim poljem. Poginuli su braneći Hrvatsku zajedno s drugim pripadnicima Hrvatske vojske. Vjerojatno mnogi ne znaju da je uzelo dosta napora da pripadnici HOS-a dobiju status branitelja. Jednom prilikom pozvao me Ivan Milas, tada pomoćnik ministra obrane, na dogovor s Antom Đapićem o priznavanju statusa pripadnika HOS-a. A treba znati da su u HOS odlazili i neki maloljetnici koje je Hrvatska vojska morala odbiti i neki stariji ljudi koje HV nije smatrao zbog godina prikladnim za oružanu obranu.

 

Velika galama za skidanje spomen ploče poginulim braniteljima u Jasenovcu,  ima za cilj razbiti vladajuću koaliciju i osvojiti vlast na izvanrednim izborima. Da su inicijatiori galame imali za cilj samo uklanjanje ploče, bili bi se mirno dogovorili s vladom i predstavnicima HOS-a koji su spomen ploču postavili. Ako su Hrvati u Melbourneu skinuli sa svog doma natpis Hrvatski dom dr. Ante Pavelić još 2006., moglo se pretpostaviti da mirnim putem može biti dogovorena izmjena ili premještaj spomen ploče hrvatskim braniteljima u Jasenovcu.

 

Predsjednik vlade morat će donijeti odluku u interesu cijele nacije. Izvanredni izbori bili bi veliki gubitak vremena, novca i zaustavljanje poslova u tijeku. Bila spomen ploča izmijenjena pa ostavljena u Jasenovcu, bila potpuno zauvijek uklonjena, ne će promijeniti ničija uvjerenja. Retorika će biti žešća. Ako je itko dobitnik u cijelom ovom slučaju, to su hrvatski branitelji, pripadnici HOS-a. Njima je ugled porastao. Sa spomen pločom u Jasenovcu ili bez ploče, poginuli branitelji HOS-a, sigurno ne će biti zaboravljeni.

 

Možemo se nadati da dalje od toga ne će ići. Koliko mogu razabrati, žestoki zahtjevi za micanje spomen ploče odmah, uspjeli su dio, inače mirnih državljana Hrvata, okenuti protiv premijera jer drže da previše popušta pritiscima. Protiv premijera javljaju se i neki iz bivše hrvatske političke emigracije koji su pristali na skidanje natpisa Hrvatski dom Dr. Ante Pavelić s Hrvatskog doma u Melbourneu.

 

Branko Barbić