Tuga na hrvatskome jugu

Kažimo Jok Jokiću, ali i svakome tko bi pristao na Istanbulsku konvenciju!

Mnogi najjužniju našu županiju doživljavaju kao raj na zemlji. Je li stvarnost baš tako idilična? Kapitalne resurse je država prilično nespretno i pretežno jeftino privatizirala, i to često nakon što je uložila vrlo veliki novac u sanaciju istih. Mislim tu na Dubrovačku banku, hotele, agenciju Atlas, te Žičaru koja je spretno zaobišla pobunu lokalaca kojima je prelazila preko kuća (doduše, neopravdano je da se bune oni koji su kuću podigli nakon izgradnje do rata postojeće žičare), a godinama od te superprofitabilne investicije Dubrovnik nije imao financijske koristi (nikakve uplate ni poreza). Ulupalo se znatan novac u Garažu na Ilinoj glavici, koja je postala financijski uteg Gradu i jedan od razloga trenutnog pada HDZ-a, nakon Dubravke Šuice.

Naravno lokalni nezadovoljnici koji smatraju da od masovnoga turizma sa kruzera koristi imaju suvenirnice, taksisti, lučka kapetanija imaju pravo – no teško je sada mijenjati uhodani sustav. Država kroz poreze uzima vrlo mnogo, ipak praksa je prikazivanja manjih prihoda a većih rashoda, te se iznajmljivanjem niskim porezom tretira kao socijalna kategorija (je li tako?); ne zaboravimo i troškove vođenja rata, izbjeglica, sanacije gospodarstva i obnove uništene imovine.

Konavle na krajnjem istoku naše općine su među prvima oslobođene, te i solidno obnovljene, na račun čega je godinama vladao vremešni i s(p)retni Luka Korda iz HDZ-a. Ipak nesposobnost države da obnovi utvrdu na Prevlaci i ponudi športsko-rekreacijske, kulturne i druge sadržaje na tom Bogomdanom prostoru je neshvatljiva. Je li problem imovinsko pravnih odnosa, ili se radi o međunarodnoj politici i EU-a (Prevlaka je strateški bitna), ili smo jednostavno inertni, te ćemo na kraju morati dati cijelu zemlju u koncesiju? Kako je moguće da bogati Cavtat desetljećima drži osnovnu školu i vrtić u prostoru koji je od šoder materijala (azbest npr.), poviše kojega prolazi dalekovod? Ove godine vjerojatno ne će moći dobiti uporabnu dozvolu, te će djeca morati ići u udaljene Čilipe! Taj prostor je trebao biti privremeno rješenje, ali naše općine iako bogate troše najveći dio sredstava na plaće činovnika.

Lopud (otok) godinama nema lokalnu vlast, te se našao u situaciji da HEP u rujnu dok traje sezona najavljuje prašenje i bušenje u neposrednoj blizini pristaništa, gradeći trafostanicu pored osnovne škole, vrtića i dječjeg igrališta. HEP ne izrađuje prostorne planove, on samo provodi tehnički dio posla po naredbi administracije i s uvjetima koje mu politika odredi. Dakle HEP je kao visoki časnik, on ne određuje mjesto i vrijeme; sramota je na politici.

Ipak afere Kupska, HE Dobra, trafostanice u Dubrovniku koja je izgorjela po isteku dvogodišnje garancije (ni da je toster), HE Ombla, izuzetno štetnog projekta Gornji horizonti pokazuje da i u HEP-u nešto čudnovato miriše. Predloženi i nedovoljno razrađeni zakoni o porezima na nekretnine (posebno neobrađena zemljišta!), o koncesijama, o šumskim površinama su vrlo opasni – gdje se anulira prostorne planove i odluke lokalne samouprave (Općina, Županija) da bi netko mogao dovesti kamp kućice, golf ili športsko-rekreacijske sadržaje, ili dobiti prednost zbog "inventivnosti"; mogućnosti zlouporabe radi ekstraprofita su enormne.

Mljet je iako prebogat učinio nepotrebnu stvar i prekoračio granice održivog razvoja dajući Rusima (u vrijeme načelnika Hajdića, SDP) velike prostore za gradnju hotela. Dolina Neretve je prošla zlatno doba cijene mandarina, što je dovelo do pada "mandarina" Jamba. Istodobno smo uslijed kilavosti EU-ove diplomacije ostali bez ruskog tržišta za mandarine! Što se tiče radne snage koja će se "investicijama" okoristiti, mladi Dubrovčani odbijaju niže plaćene i fizički teške (ljetne vrućine) poslove, ali i naši Hrvati iz Slavonije te Hrvati i Bošnjaci iz BiH radije odlaze u Irsku, Austriju, Njemačku, Kanadu nego da rade u Dubrovniku. Možda će u budućnosti dolaziti Rumunji, Bugari, izbjeglice ili pokoji Trebinjac kojemu je Dubrovnik blizu, pa ne mora plaćati smještaj?

Zasad lijepe zarade dijela ugostitelja ipak su upitne; turizam je plašljiva riba i ne može se "sva jaja staviti u istu košaru". Golf na Srđu je također bio dosta zakukuljeni projekt, osobno sam imao vrlo umjeren stav nastojeći pomiriti interese lokalne zajednice i investitora, jer još uvijek je Hrvatska naš Dom i interes hrvatske države nam je ispred svega osim Boga. Urbanistički i prometno Dubrovnik je nakon Drugoga svjetskog rata doživio katastrofu, koja se nastavlja, diktatura sile je zamijenjena diktatom novca. Ako Jug gledamo kao na južnu Italiju, Grčku, Španjolsku, Albaniju vidjet ćemo stoljetni nemar države, šverc, ratništvo, klanove, gospodarski kriminal, ideal činovničkoga mjesta (uz neizbježni mito, samovolju i protekciju).

Dubrovačka Republika, Venecija, Austro-Ugarska nisu bile povijesnom smislu južnjačke države, ali urušavanje morala i države nas vodi degeneriranom Zapadu, te Istoku koji nas je ugrozio 1462., 1493. – 1683., te 1914. – 1995. Kruha nama nema bez motike (rada) i pameti, a od Junije (Eunija), Rusije, SAD-a i Kine, te nadasve Turske nema se što dobro očekivati. Oni će gurati svoje interese koliko im mi dozvolimo, prema malima i slabima nemaju pardona, još kad je nesloga i nemoral u narodu – tretirat će velesile našu državu kao zločesta teta dijete u vrtiću.

Ovdje smo na poticaj kapetana Cvijeta Božovića osnovali "Društvo prijatelja Otoka Lokruma" (veliko O!) sa ciljem da očuvamo povijesnu i krajobraznu vrijednost za buduće naraštaje, ali i da promičemo u suradnji sa institucijama i državnim činovnicima kroz održivi razvoj, zaštitu i unaprijeđenje Otoka i Grada. Opredijelili smo se za kvalitetu koja stvara ljepšu i čovječniju budućnost, a ne kvantitetu koju zanima samo trenutačna korist u stilu djetinjastog egoizma koji veli poslije nas neka bude potop. Jasno, sve postaje nebitno ako ne očuvamo našu mladež i ne usmjerimo je prema radu, redu i zakonu! Jer Hrvatska ostaje bez mladosti, bez sela, bez obrta, bez proizvodnje… Kažimo Jok Jokiću, ali i svakome tko bi pristao na Istanbulsku konvenciju!

Teo Trostmann