Anatomija crnog akta, tamna je strana ljudskog življenja i neprestanog putovanja u nepoznato
Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, pripadnik srednje generacije, slikar Mladen Žunjić iz Zagreba, kontinuirano istražuje složene i slojevite dubine kolora i njegove mogućnosti, u svakoj boji pronalazeći istaknute dodirne točke, otkrivajući u tim trenucima otvarajuću neslućenu širinu suradnje. Naravno, slikar se i nadalje koristi akrilom, u najnovijem ciklusu Sjećanja posvećenom Jacksonu Pollocku, to su flouroescentni akrili koji na uobičajenim Žunjićevim formatima (100 x 80 cm) slobodno dišu, neometani su u svojoj zaigranosti, nisu limitirani u eksploziji boje (svaka slika ima svoju dominantnu boju koja nosi temeljnu ideju, sraz, sudar, oslobođenje, apokalipsu na kraju…) koja pokriva cjelinu površine žestokim gestama kolorističkih strelica, pravaca, prodora, ali i uznemirenih, plivajućih ploha koje jedre unutar prostranstava nepoznatih volumena, nezaustavljivih, neukrotivih kretanja teško mjerljivih brzina i nikako pretpostavljujućih rezultata, što se desilo i što se očitalo, kada se energija ispraznila i utihnula.
Je li to prikaz stvaranja novoga svijeta, koji nastaje kao rezultat življenja čovječanstva ili posve, neovisno, u nekim drugim dimenzijama, u paralelnim svijetovima, u kojima smo i mi drugačiji i teško usporedivi? Je li to samo krik osamljena čovjeka koji jedino želi i može nadglasati svoju samoću i opet se više ništa ne dešava, preostaje muk, apsolutna tišina, bez pokreta? Jesu li to skriveni snovi koji naviješćuju kataklizmu, osobnu propast ili barem nevolju, ne noseći ništa dobro u sebi? Ili su to ipak neumitni, nadolazeći valovi koji će nas osloboditi svih okova ovoga svijeta i mi ćemo , čisti i slobodni stajati ispod neba ponosno uzdignute glave, promatrajući plavilo i očeujući riječ…? Ili je to samo slikareva radoznalost, kada jednostavno ne može odoljeti a da ne spoji, promiješa ili nanese jednu boju preko druge u vječitom traženju odgovora i promišljanja, što će se dogoditi i što će se ukazati u živahnoj igri?
U drugome krilu novih slika Mladena Žunjića, izvedenih u akrilu, osobito se ističe apstrakcija Kositreni vojnik budućnosti (140 x 100 cm) i Pegaz (90 x 90 cm) te Anatomija crnoga akta (100 x 80 cm). Kositreni vojnik budućnosti snažno je obilježen geometrijskim likovima, elipsoidnim oblicima koji se neprestano komešaju unutar formata slike, izuzetno ritmična, rasplesana kompozicija, iznimno optimisično intonirana, razigrana, prepuna veselja himna životu i njegovim ljepotama.
Pegaz neodoljivo podsjeća na sačuvane mayanske spomenike u Srednjoj Americi s prijetećom figurom ispod blijedog neba, dok Anatomija crnoga akta nedvojbeno ukazuje na dubinu, na nedohvatnost cilja kome težimo i kompliciranu slojevitost života i suživota, trpljenja i razumijevanja, želja i odricanja. Da, Anatomija crnog akta, tamna je strana ljudskog življenja i neprestanog putovanja u nepoznato kada se čini kako je svaki dan isti i svaka je večer s istim gorkim okusom u ustima i svako je jutro obećavajuće, kada s očekuje, napokon, onaj trenutak koji će na dvoje razdijeliti naš život i mi ćemo stare, potrošene dane jednostavno zaboraviti i ostaviti i prošlosti i hitro zakoračiti u svjetlom obasjano sutra. Nove slike Mladena Žunjića, akrili izvedeni na većim i velikim formatima snažan su i vrlo ambiciozan doprinos suvremenoj likovnoj produkciji, ciklus iznimne izražajnosti kolora.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više