Bez tebe

Na stolu svijeće i ručak za dvoje

 

 

Podne je,

a ti me ne zoveš…

Nestvarno sve je kao vječnost, traje

Dani i noći,

Iste su mi boje

Kad tvoje me oči, ne griju, ne sjaje…

Ni od kud te nema,

a u meni nemir

I sve ovako na kaznu mi sliči

Svanulo odavno,

minute ko sati

I ne znam tko sam, ja, u takvoj priči

 

Svejedno mi je,

ti mi se ne javljaš

Na stolu svijeće i ručak za dvoje

Do zadnjeg nada,

od nekud ćeš stići

Da opet vidim tople oči tvoje

 

Jeku bila čujem,

tako glasno tuče

Sam za stolom sa svijećama zborim

Podnevna teška,

zloslutna tišina…

S njima, bez tebe ću i ja da izgorim…

 

Bez tebe, dušo, ni ja ne postojim!!

 

Vladimir Živaljić, Vukovar