Očekivani neredi u Partiji

Sve su partije stranke, samo je Račanova partija i dalje ostala – Partija

Dugo se nismo bavili Partijom, osim njenim nekulturnim neotesancima, a usput i korifejima kukurikalne reforme, tog relativističkog smeća, ubojica identiteta i kreatora nove bolesti – elektroničke demencije. Osim ostaloga, „fakultelija“, dječak Glavašević, dodat će i psovanje u škole. Ma koje škole, još od vrtića. Pas mater svakako ulazi u relativizam i u kurikul.

Partijin problem je već odavno identitetski, već u imenu, a ime je znak, a zatim u djelovanju. Sve se ovdje djelujuće organizacije nazivaju strankama (ne računajući antihrvatske neokominternovske, zapravo masonske, jer i Kominterna je masonski proizvod, političke „udruge“ i neke propale) samo su navodni socijaldemokrati – „partija“. Ime je znak, pa je glede toga „partiji“ neophodno „čišćenje“, jer lustracija znači upravo to – čišćenje žrtvom pomirbe i odricanja, a ne možda uhićenja i sudski procesi kako tamburaju i žele razne, uključivo i famozne desničarske neznalice. Na tom putu, ako ima snage, prvi je korak da „Partija“ postane stranka – i prizna hrvatski standardni jezik. Kako će pritom danas postati i „socijaldemokratska“, veliko je pitanje. Možda štiteći robote.

Šalim se, ali to pitanje pravo je scijaldemokratsko kako radnici uz robote, ne bi propali. A hoće li Ranko pritom „izvaditi jetru“ Rajku, ili će ih sve nadje…. Kolarićka, koja sada navodno igra na Beru, a prije se „igrala“ s Ivicom, a koga to briga. Dere SDP i Ivan Račan. On se ustvari sprda sa strankom svoga čaće preko leđa HDZ-a. Bolje da se uopće ne javlja taj „starmali Račan“ kao neka sorta sina „kimljin sunga“. I bez njega će ovdašnja Partija naći puta, na put ili u – bespuće.

Mato Dretvić Filakov