Hrvatski Fokus

Kastilja treba reći Kataloniji "Vaya con Dios!" – "Idi s Bogom!"

 
 
Referendum o nezavisnosti jugozapadne španjolske pokrajine budi u meni višeslojne asocijacije. Prva bi bila suhoparno pravnička, naime imaju li pokrajine pravo postati autonomije, pa države; koja kvalificirana većina donosi Ustav ili nezavisnost, mogu li doseljenici (npr. pola milijuna Marokanaca u Bruxellesu, ili bangladeški muslimani u Burmi) imati prava naroda, može li jedan grad ili četvrt proglasiti nezavisnost? Primjeri Krima i Kosova, sudetskih Nijemaca i Kurda potvrđuju da se suze rone za onima koji su nam interesno ili civilizacijski bliži, bez obzira bili ili ne u pravu Armenci, Turci, Grci, Židovi, Palestinci, Indijanci ili koji god.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/09/referendum-catalunya.jpg
Druga asocijacija mi je Španjolski građanski rat u kojem su uz demokrate i komuniste stajali Baski i Katalonci, a Crkva uz Francove konzervativce. Kao i u Francuskoj revoluciji anarhisti (crnocrveno su njihove boje) su palili samostane i ubijali svećenike, toliko jezivo da su ih čak i komunisti morali obuzdavati. Je li postojala mogućnost dijaloga i pomirenja; jest u osobi Miguela Unamuna, poliglota, književnika i filozofa, punokrvnoga Baska odanog ideji Španjolske, čovjeka koji je imao simpatije najšire javnosti zbog dugotrajne borbe protiv Riverine diktature pod patronatom kralja. Kao katolika odbili su ga upravo liberali i demokrati, te naravno komunisti, pa i masonske velesile, a desničarskim generalima je bio trn u oku.
 
Kažu da je Sigmund Freud gledajući slike Katalonca Salvadora Dalija komentirao da mu je sada jasno zašto je građanski rat u Španjolskoj bio tako nepomirljiv i krvav. Jasno je da su tim ratom manipulirali Englezi, Rusi, Nijemci, Talijani i dr. Franku ide na čast što je odbio postati saveznik Hitlera i što je pokušao pomirbu; ali povratak kralja koji je poznat kao lovac na slonove i nije bio najmudrija stvar; ništa od stabilnosti i simbola nacije. O prošlosti se u Španjolskoj ne razgovara, stvar se stavlja pod tepih, zdravo bi bilo traumatično iskustvo objektivno, razumno i kritički predočiti.
 
Treća asocijacija mi je sama Španjolska, koja je kao i Hrvatska bila u stoljetnom sudaru s islamom, da bi ponovno  nastala rekonkvistom i ženidbom Izabele (Kastilja) i Ferdinanda (Aragon). Duhovnici i mistici Ignacio, Dominik, Tereza Avilska, konkvistadori i moreplovci, Cervantes koji se veličanstveno ruga svojoj viteškoj naravi i patetičnoj koncepciji države Filipa II. u vrijeme kada kramari i znanstvenici stvaraju Novo doba (amsterdamske banke su stvorile Bank of England i englesku moć, te dovele hannoversku dinastiju), Goya, koji egzistencijalnu grotesku života doživljava kao naš Petar Šegedin, krvava satira protiv doba "svjetlosti i razuma", ali i protiv licemjerne okoštalosti Crkve i oholih aristokratskih lutaka.
 
Velikani mračnoga španjolskoga baroka (Velazquez, Gongora, De Vega, Calderon, Quevedo, Gracian, Tirso da Molina nisu ovdje subjekt, kao ni sjajni katalonski slikari J. Trinxet Mir, J. Sorolla y Bastida, Ramon Casas y Carbo, Zuloaga y Zabaleta, Dali, Miro… Ne ću dosađivati o Rolandu i Cidu, katalonskim ikonama na drvu, genijalnosti Gaudija i Ramona Llulla, predmet nam nije ni crni realizam J. Ortege y Gasseta (kojega je volio Svetozar Pribićević) i destrukciju proračunatoga hohšteplera Picassa. Ne ću vući asocijacije na moj jug koji uokviruju Dalmacija, Hercegovina, rub Boke i Crne Gore – koji su tako "španjolski" po povijesti od vlastele i kapetana, papa, svetaca, orjunaša, komunista, masona, akademika, partizana i ustaša. Kada sretnete jednoga Lupisa u Orebiću (ili Fiskovića, Jelića, Ohmučevića) niste samo sreli povijesni sveznadar, nego i sliku starih vremena, lozu koja je dala kapetane, biskupe, izumitelje i ljude širokih vidika koji su pak upili aristokratski i katolički duh stare Republike, uz kap grandezze i recimo, "malvazije".
 
Španjolski (kastiljski) jezik bliži je portugalskome nego katalonskome, koji nije blizak ni francuskome. Kastiljci ne će odustati od kraljevskoga centralizma, lijevat će ulje na vatru ove neugodne situacije koja se hladnom ravnodušnošću i bratskom ljubavlju može nadići. Kastilja treba reći Kataloniji "Vaya con Dios!" – "Idi s Bogom!" kako bi rekao otac razmetnome sinu, ne smije se dirati u slobodu i ponos naroda, pametan ne ruši mostove među ljudima! A pravi problem Španjolske i EU-a nije samostalnost Katalonije koja ima 16 posto stanovništva i čini 20 posto ekonomije Španjolske; već činjenica demografskoga samoubojstva s jednim djetetom (rođenim) po ženi, za razliku od imigranata.
 
Država koja ništa ne proizvodi i oslanja se na turizam i građevinu (novac sumnjiva podrijetla) sliči na Grčku, Hrvatsku, južnu Italiju, a izvan Mediterana na Argentinu kojoj već i ribu iz mora vade Kinezi. Betonirana, ružna, banalna i bezlična je moderna Španjolska! Živjeti od apartmana, imati mladost koja ne radi, činovnike i velike gradove nije recept za uspjeh već za moralnu i intelektualnu degradaciju. Odbacila je Španjolska stari katolički moral Justa Gallega, a istodobno znanosti i tehniku nije prihvatila! Dvostruko zlo.
 
Podjela imaju i Francuska i Britanija, ali i SAD u kojemu New York nosi 8 posto BDP-a, a Texas 30 posto. Podjela imaju svi, pa i mi u Lijepoj i raznolikoj našoj domovini Hrvatskoj! Pokušajmo naučiti nešto na primjeru Španjolske i uvedimo racionalniju administraciju, kvalitetnije visoko školstvo i pametniju poreznu politiku.
 

Teo Trostmann

Povezani članci

Zadužili državu do grla

HF

Napadi sa svih strana na Tihomira Oreškovića

HF

Fauci financirao razvoj koronavirusa u Wuhanu

hrvatski-fokus

Uplatimo novčani prilog za spas Matoša

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...