Sramna promidžba Süddeutsche Zeitunga

Mađari su učili i pamtili iz svoje tegobne povijesti, a Hrvati

Čitam posljednjih dana po (još uvijek rijetkim!) hrvatskim slobodnim i nezavisnim tiskovinama/medijima, a nakon izbora u susjednoj nam Mađarskoj, (prikrivene i) otvorene pozive hrvatskoj vladi da se ugledaju na Orbána, koji svim svojim činima pokazuje kako se bori za svoju državu i svoj narod. Mišljenja sam da se poziv upućuje na krivog adresata. Prije moje pomalo bahate (i neumjesne!) poruke: „Svaki narod ima vlast kakvu i zaslužuje“, dopustite mi kratak izlet u povijest. Slično hrvatskom narodu i Mađari imaju svoje povijesne patnje i traume. Od najezde Mongola u XIII. stoljeću, te osvajačkih pohoda Osmanlija i Habsburgovaca, pa sve do iznuđenog Trianonskog ugovora, ugovora potpisanog 4. lipnja 1920. između Mađarske i zemalja Antante, a u dvorcu Grand Trianon u Versaillesu; tragičnim ugovorom kojim je Mađarska izgubila 70 posto nekadašnjeg ugarskog teritorija i veliki dio mađarskog naroda postadoše stranci u Slovačkoj, Rumunjskoj, Srbiji, Ugarskoj i Austriji. Godine 1956. pregaziše „ruski bratski“ tenkovi Mađarsku uzduž i poprijeko.

Koliko li povjesnih sličnosti i paralela u stoljetnim tragedijama mađarskog i hrvatskog naroda! No završnica je očito za nas Hrvate porazna: Mađari su učili i pamtili iz svoje tegobne povijesti, a poslije naših iskustava u posljednjih 18 godina (koga smo birali i kome, u krvi stvorenu državu povjerili) moram (se) skrušeno priupitati: Pa, tko će nama Hrvatima dati prolaznu ocijenu na ispitu hrvatske nacionalne povjesti.

U nastavku je moj uradak povodom izbora u Mađarskoj, na neke medije po Europi, ovdje na: „Süddeutsche Zeitung“, barjaktara njemačkih, neoliberalnih i globalističko-usmjerenih javnih medija:

München, 10. travnja 2018.

Štovano uredništvo Süddeutsche Zeitunga!

Nakon što ste u subotnjem „Süddeutsche“ na cijeloj 2. stranici (veličine 57 x 40 cm) nabacali drvlje i kamenje i zapucali iz svih raspoloživih cijevi na mađarskog premijera Viktora Orbána, p(r)obudili ste i u meni veliku zainteresiranost i znatiželju: Je li posrijedi ozbiljan novinarski i analitički uradak, ili se opet radi o pristranom i tendencioznom izvještavanju. Odgovor je uslijedio nakon 36 sati, točno u nedjeljnom TV Dnevniku s udarnom vijesti dana: „Ponovno uvjerljiva izborna pobjeda Viktora Orbána u Mađarskoj“. Pa, ako se tome dodaju i rekordni izlazak birača, te ocijene promatrača kako su izbori bili besprijekorni, nameće se logičan zaključak kako je Vaše izvješće neobjektivno i neodgovorno, odnosno, to je tzv. lažna vijest (fake news).

Vaše posljednje analize, komentari i izvješća nisu samo zagovaranje, nego očito i prisilno iznuđivanje neoliberalističkog svjetonazora u znatno širem, globalističkom kontekstu, a s krajnjim ciljem: radikalne promjene u našem društvu. Fake news da ili ne i nije časovito primarno, koliko je zanimljivo i važno zapažanje, kako posljednjih godina njemački neoliberalni i globalističko-usmjereni javni mediji, a među kojima je „Süddeutsche Zeitung“ barjaktar, sve bezobzirnije i sve otvorenije manipuliraju izvješćma o lokalnim i svjetkim događanjima, vodeći se principom: Cilj opravdava sredstvo. Najnovije analize kažu kako je od deset objavljenih članaka u njemačkim neoliberalnim medijima u posljednjih 6 mjeseci, a posebice izvješćima o Mađarskoj, Češkoj, Poljskoj i Austriji čak njih 8 (osam!) većim dijelom neistiniti.

Jučer, 9. i danas 10. travnja čitam izvješća o izborima u Mađarskoj i ne mogu se načuditi kad vidim kako se gore spomenuti izvjestitelji ponašaju poput uvrijeđenog dijeteta kojemu ste oduzeli igračku. Istinabog, tko gubi ima se pravo ljutiti! Poslije svega što se događa i kakove s odluke u Brüsselu donese, ljudski je normalno, i iole umnoj osobi razumljivo, za ovako veliko nepovjerenje i EU-skepticizam.

Svi, kojima je stalo do ujedinjene Europe, a javni mediji posebice, morali bi poraditi na tome, da Europa postane: i Europa suverenih nacija (naroda, koji imaju državu!) i Europa integracija. Različitosti među nacijama trebali bi isticati kao naše bogatstvo, oplemenjeno našim tradicionalnim vrednotama, i svi zajedno uživati u ostvarenim integracijskim blagodatima, kao što su: jedinstveno zajedničko tržište i slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala.

Međutim današnji EU je sunčanim godinama udaljena od ove začetne ideje. I opet upravo mi u Njemačkoj stojimo pred povjesnim pitanjem i odgovornošću: Hoćemo li se vratiti nastojanjima bivšeg kancelara Helmuta Kohla za ostvarenjem europske Njemačke, ili nastaviti slijepo slijediti „Mi-to-možemo-kancelarku“ u iznuđivanju njemačke Europe!?

Štovano „Süddeutsche Zeitung“-uredništvo, prestanite konačno u svojoj novini slijediti životnu filozofiju predsjednika Europske komisije Jean-Claude Junckera [lukseburškog političara koga je iznjedrila Kršćanska(sic!) socijalna narodna stranka], a koji s visokog trona u Brüsselu predikuje: „Kad situacija postane ozbiljna, morate lagati. Narodu treba lagati, a odluke donositi u tajnosti.“ Kao dugogodišnji čitateljh „Süddeutsche Zeitunga“ očekujem od Vas da nas konačno vjerodostojnije i serioznije izvješćujete. Za početak nudim vam dva primjera: „Kod nas u Njemačkoj časovito vlada koalicija izbornih gubitnika“ i/ili: „Kod posljednjih parlamentarnih izbora u Mađarskoj pobijedila je iznadpolovičnom većinom stranka Fidesz Viktora Orbána”.

Dr. Tomislav Đurasović