Zločinci pred Božjim pravednim sudom
Proždirem danas taj licemjerni crveni grah
jedem ja njega, još gladnije on mene jede
a što ću već sutra jesti, nije me više strah
dovoljno je žuči za toliko ogladnjele bijede.
U zavjetrini negdje daleko od nas i graha
vlastela ražnjeve veže, toroču dame i sluge
što sutra će biti, što jesti i piti, nemaju straha
znadu predobro oni kako će oguliti druge.
Pajcek se peče, pivce rijekom teče, halabuka
plesat će se, cmakat, cure će cvrčati ko laste…
Ne smijem misliti na dijete koje gladno čeka
učiti čekati mora, dok vučja glad mu naraste
dokle okupi sav čopor podivljalih od bijede
dok očnjaci mu snažni za živo meso budu
i ne bude jela kojim bližnji svoj se jede
dok zločince preda Božjem pravednome sudu.
