Tajanstvenost ciklusa Bića arhitekture

Ozbiljan i odmjeren ciklus Bojana Dolenca

Suvremeni hrvatski likovni umjetnik, akademski slikar Bojan Dolenec iz Zagreba, pripadnik je mlađe generacije, vrlo aktivan, autor nekoliko samosvojnih i zanimljivih ciklusa. Jedan od njih je svakako i pomalo neobičan i pomalo tajanstven ciklus ulja (u doista svim mogućim formatima, od velikih platana do sasvim malih) BIĆA ARHITEKTURE na kojem je Dolenec radio neko vrijeme realiziravši obiman i upečatljiv ciklus.

Temeljni motiv u ciklusu BIĆA ARHITEKTURE jest ovisnost, međuovisnost tijela i građevine, prožetost, nerazdvojivost, osuđenost na zajedničko svojevoljno ili nesvojevoljno življenje i trpljenje dva tijela u jednom, dvotjelesnost premreženih objekata tijelima, što muških što ženskih, ljudskih. Građevine odaju dojam starosti, gotovo renesansnih palača, kroz čije se odaje, uvija, provlači, izvija nago ljudsko tijelo, poput puža s kućicom, u nekoj polaganoj kretnji, nejasnoj gesti, gotovo nestvarnom postojanju. Tijela se, vidljivo je i očito, žele grozničavo i uznemireno po svaku cijenu spojiti, prožeti s kućom, palačom kroz čije dimnjake još uvijek probija dim, znak života arhitekture, postojanja, trajanja ili žele li ta divovska naga tijela zagospodariti nizovima starih kuća ili se pak žele osloboditi prostora s nizom uskih ulica i nagomilanih raznolikih konstrukcija?

Što žele ta naga bića? Slobodu, slobodnu gestu, prostor, volumen, prazninu…? Dolenec se u ovom ciklusu služio vrlo odmjerenim kolorom, ne osobito nazočnom bojom,  sve je svedeno na ravan ,odnos tijela i građevine, njihovu čudnu međuovisnost. Istodobno koliko kod se ti nagi divovi trudili osloboditi stege i zagrljaja arhitekture, to je samo naizgled, oni itekako paze da se ne odvoje ( kojim nesretnim slučajem) od zgrade koja pruža utočište, sigurnost, nudi budućnost, oni samo govore kako će otići jednoga dana i napustiti palaču ali jedina im je stvarna namjera ostati sjedinjen s renesansnom palačom, kao puž s kućicom.

Dilema koju donosi svaka slika u ovom ciklusu otvara svoja raznolika lica, nudeći mnogobrojnost tumačenje jer dilema nikada ne prestaje, dilema se samo umnaža, povećava se, raste i buja, ona nikada ne prestaje živjeti. Ozbiljan i odmjeren ciklus Bojana Dolenca BIĆA ARHITEKTURE otvara niz pitanja o čovjeku samom, o čovjeku u svijetu i njegovu suživotu, o čovjeku i njegovim tlapnjama i bezbrojnim dilemama.

Miroslav Pelikan