Hrvatski Fokus

Prenapuhani postotci Bošnjaka-muslimana

 
 
Gotovo najopasnijim suvremenim oružjem današnji Bošnjaci unitariziraju, centraliziraju, deeuropeiziraju, dekroatiziraju, dekristijaniziraju, islamiziraju i otomaniziraju Bosnu i Hercegovinu, zajednicu suverenih i konstitutivnih naroda, Hrvata, Srba i do jučer Muslimana a danas Bošnjaka. To oružje je napuhanih 50 posto Bošnjaka u ukupnom broju beha stanovnika. I takva „oružana sila“ uzima si za pravo apsolutističke vladavine nad cijelom zemljom i svim njenim narodima.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/10/AAAASGQ0.GIF
Začuđujuća drskost, koja ima izvorište u mržnji prema drugom, u kršćanofobiji kao svekolikom muslimanskom procesu koji obilježava početak Trećeg tisućljeća ljudske povijesti. Dakako da i iz tog kršćanofobizma, kao nove muslimanske ideologije, crpe snagu u osvajanju BiH i porobljavanju nemuslimana. Ono što ih još više hrabri uz tih svim i svačim navučenih 50 posto beha stanovništva, čak i uz darovana beha državljanstva i rasprodaju zemlje Arapima i muslimanima iz cijeloga svijeta, je sultanova diktatorska krvava ideologija erdoganizam. I sve to kada se zbroji, bez obzira što na prvi pogled izgleda snažno i opasno, ipak je to papirnato oružje naspram volje i prava nemuslimana u  Bosni i Hercegovini, na slobodu i budućnost na svojoj bosanskohercegovačkoj zemlji. Zaboravljaju današnji „Bošnjaci“ da beha kršćane i njihovu domovinu Bosnu i Hercegovinu nisu uspjeli, uza sve zločine, genocid i kršćanocid, osvojiti i pokoriti ni njihova "mati Turska" kako joj pjevaju.
 
Osmanlije koje Bošnjaci zovu i pozivaju da se vrate sa svim metodama zločina koje su počinili u okupiranoj zemljici Bosni, upravo su na toj europskoj periferiji i doživjeli najsramniji svoj poraz. Eugen Savojski je samo u nekoliko dana Turke potukao do rasula, i bio je to početak kraja zločinačkog Osmanskog Carstva, koje je gotovo pola Europe bilo osvojilo i prisilno islamiziralo. I takvo strašno vrijeme sužanjstva mnogih kršćanskih naroda, od kojih su neki čak i nestajali u svom nacionalnom, napose vjerskom kršćanskom identitetu, pod prljavom turskom čizmom, krvavom od krvi porobljenih beha kršćana koje su žive gulili i na kolac nabijali, tih 50 posto današnjih Bošnjaka, ili otomanske ostavštine, zazivaju Turke da se vrate i prave im puteve za siguran povratak.
 
Strašna činjenica bošnjačke suradnje s najkrvoločnijim okupatorom kojeg je ljudska povijest zabilježila. Suradnja koja se potvrđuje s obje strane, turske i bošnjačke, jer sultan Erdoğan, suvremeni krvnik koji je napunio turske zatvore svojim neistomišljnicima, prijeti sa sto milijuna Turaka svima onima koji stanu na put toj tursko bošnjačkoj suradnji povratka okupatorskog Turske i nastavka tamo gdje je zaustavljena i doživila sramni poraz. No, svi povijesni okupatori, bez obzira na vojnu snagu u datom pohodničko osvajačkom vremenu ne uče nikada od povijesti, učiteljice znanja. Poneseni osvajačkim uspjesima i ciljevima zamišljaju da im ni nebo nije granica. Tog osvajačkog nepisanog pravila objeručke se drže i beha Muslimani u procesu osvajanja Bosne i Hercegovine i pokoravanja nemuslimana. Zaboravljaju, međutim, da je u krvavoj ratnoj povijesti bilo daleko veći postotak jednog naroda u nekoj federalnoj ili bilo kojoj drugoj zajednici, negoli je današnji muslimansko-bošnjački 50-postotni broj u BiH, i da nikada nije mogla pobijediti volju malobrojnijeg naroda za slobodom.
 
Svaka pobjeda brojnijeg nad malobrojnijim narodom u nesređenim, i na nepravdi uređenim zajednicama uvijek je bila snaga malobrojnijem narodu u procesu oslobađanja. Naprosto u takvim okupatorsko osvajačkim pohodima snaga brojnijeg naroda je slabila a malobrojnijeg rasla. Brojniji je narod uvijek bio na tuđem teritoriju, na tuđem pragu, u tuđoj kući, a malobrojniji se branio na svojoj zemlji, na svom pragu, u svojoj kući. Zar nije izgledala i Osmanska, i Jugoslavenska vojska nepobjediva i vječna na okupiranim beha područjima. Gdje su te vojske danas, i kako su sramno završile na otpadu ljudske povijesti, znano je cijelom svijetu i zapisano za trajnu opomenu svima onima koji ponovo pokušaju, nekim svojim brojevima naroda potlačiti druge, kako će i gdje zavrsiti. Stoga još više čude bošnjački osvajački pohodi sa svojih 50 posto muslimana Bošnjaka u ukupnom broju beha stanovnika, kada se ishod već sada zna. Njihova pobjeda može biti samo neki blic, više teroristički negoli vojni pobjednmički rat, krvav i tragičan poput groma, ali nikako ne može ubiti volju malobrojnijeg, u beha federacijskom slučaju gdje se i vodi taj bošnjačko osvajački i hrvatski obrambeni rat brojem naroda.
 
I umjesto da se prizna poznati odgovor otkuda toliko velik, makar i napuhan, bošnjački postotak, i tako danas mali autohtonog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, i na temelju priznanja traže se demokratska i mirna rješenja sve neriješivije beha jednadžbe sa tri „međusobne“ nepoznanice, Bošnjaci nadiru sa 50 postotnom svojom snagom na 18 postotnu hrvatsku. Zbog toga je u nemirnom miru koji vlada snagom i moći stranih interesnih predstavnika, brojem krvnih zrnaca, Bosna i Hercegovina svakim danom sve rascjepkanija, podijeljenija, radikalizirnija, islamiziranija, isiliziranija i nesigurnija za sve svojer narode, za susjede i za Europu.
 
Što se, stoga, prije prizna i prihvati da je multinacionalna i multireligijska Bosna i Hercegovina muslimansko unitarističkog tipa neodrživa, i kao takva trajni poraz njenih muslimansko-bošnjačkih zagovornika, time će taj poraz biti pobjeda demokracije, tolerancije i suživota jedni pored drugi, nad vjerskim islamskim radikalizmom i centralizmom.
 

Vinko Đotlo

Povezani članci

BiH u zadnjih šest godina izgubila 480.000 stanovnika

HF

Usvojiti izmjene izbornog zakonodavstva

HF

Život Hafiza Abdulaha Budimlije

HF

Krvavo crvenilo Sarajeva

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...