Politika o populaciji

Pad broja rođenih u svijetu, Europi i Hrvatskoj u tijeku Drugoga svjetskog rata

 

 

Svuda po svijetu, a osobito u zemljama zapadne Europe, stručnjaci i javni radnici se sve više bave pi­tanjima brojnog napredovanja i nazadovanja stanov­ništva. Javna briga za brojno napredovanje stanovništva zove se politikom o populaciji. Nakon prvog svjetskoga rata u pojedinim zemljama ustanovljeni su naročiti odbori sa zadaćom, da se bave pitanjima populacije. Ova se politika dijeli u dvije grane: u kvantitativnu politiku o populaciji, koja se brine za brojno napredovanje stanovništva, i u kvalitativnu po­litiku o populaciji, koja ide za tim, da spriječi ne­zdrav porod i unaprijedi kvalitet populacije. U zapadnoeuropskim zemljama, pa i u nekojim centralnoeuropskim, stručnjaci i javni radnici poka­zuju veliku zabrinutost zbog stalnog opadanja poro­da, koje se pojavilo osobito zadnjih 20 godina u ve­ćini država. Mnogi ne će ni razumjeti tu veliku brigu i zabrinutost, jer podaci o broju stanovništva po cijelom svijetu i u pojedinim državama pokazuju, da ono brojno ipak napreduje. To se vidi iz ovih podataka:

Andrija Štampar

 

Po ovom se vidi, da se je stanovništvo cijeloga svijeta u roku od nešto manje od 100 godina skoro podvostručilo. U Europi je 1800. godine bilo 187 mi­lijuna ljudi, a god. 1937. — 510,000.000 ljudi. Za to vrijeme iselilo se iz Europe 40,000.000 ljudi. U zem­ljama Dalekog Istoka stanovništvo je brojno jako na­predovalo; u Japanu od 31,000.000 god. 1870. Na 64,500.000 god. 1930.; u Indiji od 206,000.000 god. 1872. na 300,000.000 god. 1930.; u Africi od 90,000.000 god. 1800. na 150,000 000 god. 1930.; stanovništvo Amerike poraslo je od 24,000.000 god, 1800. na 240 milijuna god. 1930., dakle podeseterostručilo se; na­ ročito u Sjev. Americi ono je zbog iseljavanja iz dru­gih krajeva brojno osobito napredovalo; u tom dijelu Amerike ono je 1650. god. iznosilo 7,000.000, a 1929. god. 162,000.000.

 

Kad se vide ti brojevi, onda bismo se mogli pi­tati, zašto su stručni ljudi i javni radnici toliko zabri­nuti za stanovništvo i njegovo brojno napredovanje. I u prijašnja vremena bavili su se ljudi sličnim pitanjima; tako je prije 140 godina Malthus obja­vio jednu raspravu o principima populacije i izazvao javno raspravljanje. Po njemu pučanstvo se mnogo brže umnaža, nego li se stvaraju mogućnosti za njegovo održanje. U tome je on vidio jednu opasnost i smatrao je, da stanovništvo brojno uvijek poraste, kad se sredstva za život umnože, a da taj snažni porast mogu spriječiti samo gladi, ratovi, zarazne bolesti i moralna suzdržljivost; no njegova rasprava nije iza­zvala onako dubok dojam, kao što se očekivalo, jer su u ono doba nastupile velike promjene u životu evuropskih naroda. Osobito u XIX. vijeku počela se raz­vijati industrija i to najprije u Engleskoj, a poslije i u drugim zemljama europskim, a naročito u Njemač­koj, tako da su pitanja populacije bila postala čisto teoretična.

 

No kad je nastupila velika privredna depresija god. 1930., stručnjaci su se ponovno počeli baviti kvantitativnom politikom o populaciji; oni su se po­sebno počeli baviti tendencijom brojnog napredova­nja stanovništva i više mislili o budućnosti nego o sa­dašnjosti. Nije naime dovoljno znati, koliko se ljudi rodi i umre svake godine, nego je daleko važnije zna­ti, u kojoj mjeri se nadomješta onaj dio stanovništva, koji rađa, a to su žene u dobi kad mogu da ra­đaju, i koja se obično računa od 15 do 49 godine ži­vota.

 

S toga gledišta vidi se, da je već u drugoj polo­vini XIX. vijeka u jednom broju država zapadne Europe nastupila tendencija opadanja stanovništva. Is­tina, ne postoje točni podatci o stanovništvu za prijaš­nja razdoblja. No u Engleskoj mogu se točni podatci pratiti od polovine XIX. vijeka. Po njima se vidi, da je plodnost žena u dobi, kad mogu da rode, bila jednaka od 1851. do 1871.: u tom razdoblju otpalo je na 1 že­nu u razdoblju sposobnom da rodi od 4.19 do 478 djece. No od god. 1870. opaža se, da broj djece, koja otpadaju na 1 ženu u dobi plodnosti, stalno opada. Tako je još 1881. godine otpalo na 1 ženu 4.64 djece, a god. 1921. samo 2.72 djece, što znači za razdoblje od 1871, do 1921. opadanje za preko 43 %. No da se ispravno prosudi, u kojoj mjeri postoji tendencija broj­nog napredovanja ili opadanja stanovništva, treba znati, koliko se ženske djece rodi, kako je to uveo Kuczynski.

 

Po podatcima iz Engleske vidi se, da je god. 1851. na 1 ženu u dobi sposobnoj za rađanje ot­padalo 2.20 ženske djece, a god. 1934. samo 0.87. Ti brojevi pokazuju, da je u god. 1934., plodnost žena tako jako opala, da i u slučaju, kad bi sva ženska djeca ostala na životu, ne bi stanovništvo brojno mo­glo više napredovati. Po Kuczynskom zove se to ratom reprodukcije, koju on dijeli u bruto i neto ratu. Pod bruto ratom razumije se broj ženske djece, koje rode svake godine žene u dobi sposobnoj za ra­đanje; neto rata je opet broj, koji kazuje broj ženske djece, koji ostane kad se od ukupnog broja odbije onaj broj ženske djece, koja prema iščekivanjima i prema računu pomora u određenom razdoblju umiru.

 

Kad s toga gledišta promotrimo brojno napredova­nje stanovništva u ostalim zemljama, onda vidimo, da je u priličnom broju država neto rata reprodukcije pala ispod 1, što znači, da stanovništvo u tim država­ma pokazuje tendenciju stalnog opadanja. Po podat­cima Društva naroda vidi se, da u države sa neto ra­tom reprodukcije ispod 1 spadaju: Belgija, Engleska, Estonija, Finska, Danska, Francuska, Mađarska, Nje­mačka, Norveška, Letonska, Luxemburg, sjev. Irska, Škotska, Švedska, Švicarska, a da se broj država, koje se nalaze na granici, i koje će uskoro imati neto ratu reprodukcije ispod 1, sve više umnaža.

 

Francuska

 

Prije 150 godina govorili su u Francuskoj, da je ona prenapučena, iako je god. 1778. imala samo 27 milijuna stanovnika. Sada je stanovništvo Francuske od prilike 42,000.000, ali se sve više ističe, kako je ona u velikoj opasnosti i, ako se opadanje stanovniš­tva ne sustavi, kako je osuđena na propast. God. 1850. stanovništvo je Francuske iznosilo 36,000.000, a od današnjeg stanovništva otpada 2,500.000 na stran­ce. Dok se je stanovništvo u Italiji, Engleskoj i Nje­mačkoj u istom razdoblju podvostručilo, u Francus­koj je ono poraslo samo za 10 %. U Skandinavskim zemljama neto rata reprodukcije je daleko ispod 1 i stanovništvo tih zemalja pokazuje tendenciju opada­ nja plodnosti već zadnjih 60 godina. Naročito je bilo izazvano javno mišljenje tih zemalja, kad su Alva i Gunnar Myrdal objavili 1934. god. knjigu »Kriza u populaciji«, u kojoj su istakli, da se u Šved­skoj rodi samo 90.000 djece svake gcdine, a za brojno održanje stanovništva trebalo bi da se rodi najmanje 120.000.

 

Njemačka

 

U Njemačkoj je porod naročito naglo opadao; broj rođenih na 1.000 stanovnika pao je od 34.3 u god. 1901.— 1905. na 14.7, god. 1933. Izvjesno vrijeme ovo opadanje nije zabrinulo javne radnike. Neki su što­više i pozdravili tu pojavu i navodili, da je i pomor opao i da se još god. 1933. rodilo 226.000 ljudi više nego je umrlo. No s takovim shvaćanjem nije se sla­ gao poznati njemački statističar dr. Burgdörfer. On je god. 1930. izradio dva proračuna stanovništva Njemačke u budućnosti. Po prvcm proračunu on je uzeo, da će porod ostati na istoj visini kao i god. 1927, a po drugom proračunu, da će porod za svake gene­racije opasti za 25 % sve do 1955. godine i onda os­tati jednak. Po ovim proračunima uzelo se u obzir, da će pomor ostati isti, i da će iseljavanje biti izjed­načeno s useljavanjem. Po prvom proračunu, stanov­ništvo Njemačke (prije 1938. god.) dostiglo bi 70 mi­lijuna god. 1960. i onda opalo na 60,000.000 godine 2.000. Po drugom proračunu stanovništvo bi brojno napredovalo do 1945. a god. 2.000 ne bi iznosilo više od 47,000.000. Tri godine iza ovog proračuna vidjelo se, da je drugi način proračunavan ja mnogo točniji nego prvi; porod nije ostao na istoj visini kao 1927. god., nego je god. 1932. pao na 978.200 i prema tome bio za 30 % ispod broja, koji je bio potreban za broj­no napredovanje stanovništva. Njemački stručnjaci su osobito isticali razlike između evropskog Istoka i Za­pada i govorili su, da je Istok mlad a Zapad star, a njemu da se pridružuje sve veći broj država srednje Europe. Po Burgdörferu god. 1913. porod je u Rusiji iznosio 30 na 1.000, a u Njemačkoj nešto preko 25.

 

God. 1932. porod u Njemačkoj pao je na 15 na 1.000, a u Rusiji je bio dva puta tako velik; god. 1810. Slaveni su predstavljali trećinu europskog sta­novništva; po računu njemačkih statističara Slaveni bi 1960. god. imali predstavljati polovicu europskog stanovništva Italija se smatrala obično prenapučenom zem­ljom i milijuni iseljenika ostavljah su Italiju. No da­nas Italija nije zadovoljna s brojnim stanjem svojeg stanovništva, jer porod postepeno opada. Tako je u razdoblju od 1885.— 1887. porod iznosio 38 na 1000, a god. 1926. pao je na 28, a god. 1936. na 22.4. U istoj mjeri nije opadao pomor.

 

SAD

 

U Sjeveroameričkim Ujed. Državama isto su se tako mnogo bavili pitanjima populacije. Tako se u jednom izvještaju, koji je izradio naročiti odbor stručnjaka, navodi, da je god. 1900. otpadalo na svakih 100 osoba u starosti od 20 do 60 godina 90 osoba u dobi ispod 20 godina, a da je ovaj broj mla­doga svijeta 1935. godine iznosio samo 68, dok će po proračunu god. 1975. iznositi otprilike 48.

 

SSSR

 

U zemljama Sovjetskog Saveza po popisu od 1939. god. pučanstvo je iznosilo 170,467.186; u uspo­ redbi s brojnim stanjem prije 12 godina ono se povećalo za skoro 16 %; u zemljama ostale Europe to je povećanje iznosilo samo 8.7 %.

 

Prva Jugoslavija

 

U Jugoslaviji, osobito u zapadnim krajevima opaža se tendencija opadanja poroda. Najviši broj poroda dolazi na banovine Vrbasku, Drinsku, Vardarsku, a najmanji na Hrvatsku, osobito užu Hrvat­sku, Dunavsku banovinu pa na Dravsku. Osobito je jasna tendencija opadanja poroda u Sloveniji tako da slovenski stručnjaci sve više ističu značaj te po­jave. U Hrvatskoj je još uvijek visok porod u Dalmaciji, a u Slavoniji se javlja jasna tendencija opa­danja poroda, koja je nastupila još u prošlom vijeku. Na ovo opadanje stanovništva u pojedinim zemljama javni su radnici gledali s raznih gledišta. Jedni su isticali naročito utjecaj opadanja stanovni­štva na društveni i privredni život. Ako broj starijih grupa bude stalno rastao, a broj mladih grupa, spo­sobnih za privređivanje, stalno opadao, onda će dru­štveni i privredni život biti izmijenjen, jer će trebati naći sredstava za uzdržavanje starih grupa, koje same ne će moći privređivati. Engleski stručnjaci isti­ču. da je potrebno izmijeniti društveni i privredni poredak i pravednije raspodijeliti dobra. Drugi se stručnjaci bave pitanjima populacije s politič­koga gledišta, jer po njihovom mišljenju narod, koji ne rađa dovoljno i u kojemu je grupa mladoga svijeta brojno manja od grupe starijega ili pokazuje ten­denciju da brojno stalno opada, ne će biti u stanju da se među drugim, mlađim narodima održi. Oni su pokazivali, kako na 1.000 stanovnika dolazi mlado­ga svijeta ispod 20 godina života: U Francuskoj 304; u Njemačkoj 308; u Vel. Britaniji 324; u Italiji 395; u Sovj. Savezu 448. Oni su navodili, da se iz ovih brojeva jasno vidi, koji su narodi u prednosti pred drugima.

 

Italija

 

Zadnjih 20 godina počela se provoditi kvantita­tivna politika o populaciji. Velik broj država počeo je da poduzima mjere, kojimia bi se spriječilo stalno brojno opadanje stanovništva i stvorili uvjeti, u kojima bi se pojavila želja za rađanjem. Tako je Italija god. 1926. najavila novu politiku populacije. Musso­lini je 26. svibnja 1927. rekao: »Demografska snaga jednog naroda zapravo je njezina ekonomska i mo­ralna snaga. Govorimo otvoreno: što je 40,000.000 Talijana spram tolikih milijuna drugih naroda. Ako Italija hoće da nešto predstavlja, ona mora imati početkom druge polovine ovoga vijeka 60,000.000 stanovnika.« Provodeći svoju politiku populacije Italija je ograničila emigraciju i uvela niz mjera za povećanje poroda. Ona je pokušala da ljude odvrati od celibata i brakova bez djece i da omogući rađa­nje što većeg broja djece i oporezovala je neženje i brakove bez djece; oslobodila od poreza radnike sa više od osmero djece; odlikovala medaljama majke s mnogo djece; daje pomoći za novo sklopljene bra­kove i za porođaje; daje prednosti ii namještenju u javnoj i privatnoj službi roditeljima s više djece. Osim toga Italija je organizirala jako rasprostranje­nu zaštitu materinstva i djece povjerivši ju naročitoj organizaciji. Uvedene su i stroige mjere protiv preki­danja trudnoće i protiv propagande sredstava za sprje­čavanje trudnoće. Uspjeh nije bio onakav, kako se očekivalo. Broj porođaja u razdoblju od 1922. do 1925. opao je za nekoliko hiljada. Višak poroda nad pomorom opao je od pola milijuna u razdoblju od 1922.-1923. na 391.000 u razdoblju od 1935.-1938. Stanovništvo je bilo polovicom 1939. god. 44,105.000, a ako plodnost ne poraste, jedva da će preći 50,000.000 početkom druge polovice ovoga vijeka.

 

Stimuliranje rađanja

 

Njemačka je išla naročito za tim, da jača volju za rađanje. God. 1939, uveden je počasni križ ma­terinstva; još prije uvedena je pomoć porodicama sa petero ili više djece, ako prihod roditelja nije veći od 8.000 maraka godišnje, a imetak nije veći od 50.000  maraka kod petero djece. Ova pomoć iznosi za svako dijete poslije petoga 10 maraka mjesečno, a kod osiguranih po zakonu o socijalnom osiguranju za svako treće i daljnje dijete po 10 maraka mje­sečno, a za peto i više po 20 maraka. Ovu pomoć primalo je oko 2,500.000 djece. Od 1933. uvedeni su zajmovi za brak; do kraja 1938. odobreno je preko 1,000.000 zajmova. Od 1938. god. provedene su mjere protiv bježanja sa sela i odobrene pomoći za one, koji sklapaju brak, a živjeli su dulje vremena na selu i žele da i dalje ostanu u seoskim krajevima. Odobravaju se zajmovi za uređenje seoskog gospo­darstva, a izvjestan se dio zajmova otpisuje, ako oba bračna druga ostanu na selu više godina. Ove su mjere imale uspjeha, jer se vidi, da je od 1933. god. broj rođenih na 1.000 stalno rastao, od 14.7 god. 1933. na 20 god. 1940. No njemački stručnjaci i javni radnici još nisu zadovoljni sa postignutim uspjehom, jer bi broj poroda morao biti šoš veći, pa da se osigura stalno brojno napredovanje.

 

Skandinavija

 

U skandinavskim zemljama bili su imenovani naročiti odbori, koji su imali da prouče pitanje po­pulacije, Tako su ti odbori u Švedskoj, Danskoj i Norveškoj podnijeli vrlo korisne prijedloge, ali se mjere koje su oni predložili razlikuju od onih, koje se provode u Italiji i Njemačkoj, pa i u Francuskoj i Belgiji u najnovije vrijeme. Švedski stručnjaci su naročito isticali, da polovica obitelji ili nema djece ili ih nema više od dvoje, a 15 % da imaju više nego 7. Po njihovom shvaćanju materinstvo treba da je dobrovoljno, a osobna sloboda i javni interes da se izmire. Dobrovoljno materinstvo i očinstvo treba da se svim obiteljima osigura obavještavanjem o sprječa­vanju trudnoće. Samo onu djecu, koju roditelji žele, da želi i narod. Materijalna vrela zajednice treba tako iskoristiti i društvene prilike preurediti, da roditelji žele što više djece. Treba da postoji har­monija među kvalitativnom i kvantitativnom politi­kom o populaciji. U Švedskoj ,se radi najviše na to­me, da se materijalni standard života obitelji sa djecom i onih koji stupaju u brak, popravi. Tako se daju zajmovi za uređenje kućanstva u iznosu od 1.000 kruna s tim, da se otplate u roku od 5 godina. Pomoći za porođaje iznose 75 kruna, a uživa ih 92 % svih matera. Osim ove pomoći siromašni roditelji obivaju još i 300 kruna za porođaj svakoga djeteta. Određeno je, da manju stanarinu plaćaju obitelji s djecom, a razlika da se plati iz javnih sredstava. U Norveškoj se posvetila osobita briga ishrani male djece i školske djece. Tako dobar zajutrak u grado­vima Norveške dobiva badava 46 % školske djece.

 

Francuska – razni oblici stimuliranja rađanja

 

Francuska je svoje razne odredbe, koje je do­ nijela zadnjih 20 godina s namjerom, da pomogne obitelji s mnogo djece i tako stanovništvo brojno una­prijedi, sredila i upotpunila u Code de la famille, koji je proglašen 29. srpnja 1939. U Francuskoj, kako je poznato, bile su ustanovljene kompenzacijske blagajne, u koje su radnici i poduzetnici uplaćivali određene doprinose; iz sredstava tih blagajna do­bivali su radnici s većim brojem djece naročite po­moći, za koje je i država iz svojih sredstava davala oko 300 milijuna franaka godišnje. Nove odredbe predviđaju pomoć u slučaju prvog porođaja u iznosu od 2.000 do 3.000 franaka, od koje se polovica plaća pri porođaju, a druga pola godine iza porođaja. Pred­viđene su i pomoći za diecu ispod 14 godina, a ako se školuju, ispod 17 godina i to za svako drugo di­jete pa dalje. Ove pomoći iznose kod drugog dje­teta 10% prosječne plaće, kod trećeg 20%, a kod če­tvrtog pa nadalje isto tako 20%. Poljoprivrednici i poljoprivredni radnici, ako je katastralni prihod ma­nji od 40 franaka dobivaju pomoć od 2.000 franaka godišnje, ako imaju četvero djece ispod 14 godina; u slučaju napoličara, polovicu ove pomoći plaća vlasnik zemljišta. Isto su tako predviđene i pomoći, koje bi imale spriječiti bijeg sa sela, koji je nastupio u vrlo velikoj mjeri zadnjih nekoliko godina. Tako se mogu dobiti zajmovi u iznosu od 20.000 franaka za osnivanje seoskog gospodarstva i koji se imadu otpla­titi u roku od 10 godina; zajmovi se diijelom opraštaju pri porođaju svakog djeteta, a sasvim se opraštaju, kad se rodi peto dijete. Isto se tako odobravaju i zaj­movi za uređenje seoskog gospodarstva, a u iznosu od 5.000 do 20.000 franaka, ako su obitelji boravile na selu 5 godina. Kamati za zajam smanjuju se pri po­ rođaju djece, a potpuno se opraštaju, kada se rodi peto dijete. Obitelji bez stalne zarade ili siromašne obitelji dobivaju pomoći od 28 do 50 franaka mje­sečno po svakom djetetu. Code predviđa i mjere za ograničenje prekidanja trudnoće; nadzor nad rodilištima; osnivanie novih rodilišta; borbu protiv dječje smrtnosti; zaštitu nezakonite djece; zaštitu javnog morala; sprečavanje trgovine bijelim robljem; borbu protiv alkoholizma; novi način odgoja u ško­lama, koji bi isticao vrijednost obitelji.

 

Liberalan pogled u "prvoj zemlji komunizma"!

 

U Sovjetskom Savezu, odmah nakon revolucije 1917. god., gledali su na situaciju populacije druk­čije; prekidanje trudnoće dozvoljavalo se u bolni­cama u slučaju da žena nije prvi puta trudna i da nije dulje od 3 mjeseca u drugom stanju: istina, li­ječnici su bili dužni, da žene odvraćaju od prekida­nja trudnoće, ali je broj izvedenih operacija u bolni­cama bio vrlo velik. God. 1935. proglašuju se nove odredbe, jer se vjerovalo, da su društvene i privred­ne prilike u tolikoj mjeri poboljšane, da treba sprječavati prekidanje trudnoće: ono je zakonom od 1936. god. osim u slučaju medicinske indikacije za­ branjeno; obitelji sa više od 5 djece dobivaju pomo­ći u iznosu od 5000 rubalja godišnje za svako dijete iza tog broja. Izrađen je i plan za osnivanje velikog broja rodilišta i mjesta u obdaništima za dojenčad i malu djecu, u industrijskim i seoskim krajevima. Taj se plan po utvrđenom programu od god. 1936. i izvodio. U Sovjetskom Savezu prihvaćeno, je načelo, po kojem je najbolje sredstvo za brojno napredova­nje stanovništva zapravo stvaranje boljih uvjeta života. U drugim opet zemljama uvedene su pomoći iz javnih sredstava obiteljima s većim brojem djece, kao što je slučaj u Novoj Zelandu i u nekim kra­jevima Australije.

 

Pitanjem opadanja porođaja u našim krajevima bavili su se pojedini stručnjaci. No do sada nisu provedene neke naročite mjere, po kojima bi na­ročitu zaštitu i pomoć uživale obitelji s brojnom djecom. Porez na neženje, oprost od poreza obitelji sa devetero i više djece, dodatci na žene i djecu jav­nih i drugih namještenika, neznatne su mjere. U pojedinim našim krajevima opaža se jaka tendencija nazadovanja stanovništva i tome pitanju moralo se posvetiti više pažnje, nego što se zapravo posve­ćuje. Nada Sremec, u svojem osobito poučnom prikazu, iznijela je svoja iskustva i poglede ma to pitanje, a u vezi s brojnim opadanjem domaćeg sta­novništva u nekim krajevima Slavonije. Ona s pu­nim pravom ističe privredne prilike, koje su utje­cale na to i nalazi rješenje toga pitanja u zajednič­kom radu cijeloga naroda i u rješavanju privrednih pitanja.

 

Prof. dr. Andrija Štampar, Liječnički vjesnik, god. LXII., Zagreb, studeni 1940., br. 11, https://library.foi.hr/m8/S01101/1940/1940_00011.pdf