Oglasi tuge

Siromaštvo je posljednje i najubojitije oružje

 

 

Siromaštvo je neimaština najosnovnijih životnih potreba, zbog čega se ljudi ne ustručavaju mašiti se za najubojitije sredstvo da se održe u životu, jer gladan želudac ne drhti od straha prijeteće zakonske opasnosti. A kad je još u pitanju obitelj, gdje gladne oči djece bulje u roditelje, a roditelji bespomoćno škripe zubima, stisnutih šaka užimlju ramenima. U nevolji ljudi tražiti lijek. Nema sile koje može zaustaviti gladnu masu svijeta.

Siromaštva mogu biti uvjetovana prirodnim nepogodama: velike poplavi, jake suše, proljetni mlaz, insekti  koji opustoše poljoprivredna imanja i cijela naselja ili pokrajine postaju siromašna poprišta. U modernoj urbanizaciji, u pretvaranju sela u gradove ljudski životi vezani su uz poslodavce. Ako čovjek izgubi radno mjesto on je osiromašeni bijednik koji postaje ovisan od minimuma socijalne pomoći od koje ne može živjeti.

 

Ako se, odnosno kada se udruže sirotinje iz sela i grda – eto jada za državu. Svjedoci smo mnogi prosvjeda u svijetu, gdje su ljudi izišli na mirne prosvjede, koji su se kasnije pretvorili u krvave okršaje i izgon vlastodržaca s vlasti. Najnoviji narodni bunt u Ukrajini otjerao je s vlasti predsjednika Viktora Janukoviča i vekilorusku vladu. Janukovič će vjerojatno biti uhićen i osuđen za zločine nad prosvjednicima.

 

Vlada u Republici Hrvatskoj, u posljednje dvije godine, od kada je na vlasti, gospodarski je upropastila Hrvatsku, osiromašili su narod u materijalnom pogledu, posrbili hrvatsku kulturu, degradirali nacionalnu samobitnost i obeščastili vjerske vrednote. Dotjerali su narod na rub ljudske strpljivosti, pa je samo pitanje vremena  kada će se na Markovu Trgu i na Pantovčaku okupiti nezadovoljnici i osiromašeni bijednici.  Opći štrajk solidarnosti, održan  25. 02. 2014., od 12 do 12 sati diljem Hrvatske samo je bio pokusni balončić, onom što slijedi… Quid multa?

 

Oglasi tuge

 

Mučnina me spopala nakon što sam pročitao oglas tuge: ''Za 50 kuna prodajem Spomenicu Domovinskog rata, može i zamjena za hranu!'' Hrvatski branitelj Borna Deus kaže: ''Ja sam čistio ulice i skupljao smeće, a profesor sam. Tek sada, kad sam dotaknu dno, prodajem spomenicu domovinskog rata jer, eto.. ne znam… nemam izbora. Ne osjećam se dobro, što ću ovako javno ispričati svoju priču. Nisam sretan što prodajem svoje odličje. Ali, moram. Prije dvije godine ostao sam bez posla, moja supruga i dvoje djece više su gladni nego siti.''  Žalio se Borna da mu 'gori pod nogama' zbog dugovanja, ali kako mu financijska pomoć nije dugoročno rješenje, već – posao. (www.dnevno.hr)

 

Ne može se također ničim opravdati ponižavajući i samosmrtni položaj hrvatskih branitelja, koje se progoni u Hrvatskoj, u državi koju su oslobodili – kao ratne zločince. A ratni zločinci: Srbija, Srbi iz RH, četnici iz Jugoslavije i svijeta, partizani, komunisti i Jugoslaveni, odnosno etički Hrvati protiv koji su se branitelji borili – uživaju sve blagodati, kao partizani nakon ''oslobođenja'' u Jugoslaviji. (izvađeno iz 'hrvatskog Evanđelja' po Hazleru)

Niti jedan 'prvoborac NOB-a' nije imao potrebu brinuti se za svoju egzistenciju, jer  je  'narodna vlast' osigurala njihove mirovine i mnoge druge privilegije: stanove u luksuznim zgradama, odmarališta u lječilištima i na plažama. Nakon sloma Jugoslavije, u oslobođenoj Republici Hrvatskoj, svim 'prvoborcima iz NOB' i jugoslavenskim oficirima ostale su netaknute mirovine, a nekima su čak ostale i 'zaslužne' privilegije u državi koja nije njihova.

 

Drugi primjer tuge, još tužniji – jer je drastičniji. Darko Butina poslao je Vladi otvoreno pismo u kojem traži da mu odmah vrate natrag njegov život. Od kako su prije tri godine on i supruga ostali bez posla u tvornici, radio jer različite poslove, a posljednji mu je gazda ostao dužan sedam plaća.

 

''Nemate pojma kako je to uzeti zadnje kune iz kuće kako bih otišao na posao od kojega na kraju nemam ništa. Ako smatrate da nisam zaslužio svoj život, pozivam vas da me javno pogubite. Nakon toga povadite i rasprodajte moje organe i tako se pobrinite za mog desetgodišnjeg sina '', poručio je Butina ministrima (www.večernji.hr)

 

U jednim dnevnim novinama objavljen je oglas: ''Hrvati evo prilike. Nijemci traže 16.000 vozača autobusa…'' Opet se Hrvate gura u pečalbare u Njemačku, a posljedično tome Hrvatsku će napustiti 64.000 Hrvata, jer ljudi će sa sobom povesti i svoje obitelji, a u prosjeku obitelj ima najmanje dvoje djece: uz svakog iseljenog Hrvata RH gubi još četiri stanovnika.  

 

Strpljenju je došao kraj

 

Srbin Željko Jovanović tiska udžbenike za obrazovanje hrvatske mladeži, koje je provjerio i odobrio Beograda; Srbin Milorad Pupovac daje političke (velikosrpske) smjernice u Hrvatskom saboru i u Europskom parlamentu; Posrbljeni Žid Željko Puhovski predaje 'hrvatsku' povijest na hrvatskom sveučilištu i kao 'politički analitičar' tumači hrvatska povijesna zbivanja na svjetskim učilištima sukladno srpskim 'povjesničarima' i četničkim vojvodama.

 

Srpska nacionalna manjina u RH postala je vladajuća politička stranka u Hrvatskoj. Posebno su se angažirali oko Vukovara, grada hrvatskih vitezova, u kojem nasilno uvode ćirilicu i provode etničko čišćenje Hrvata iz tog grada. Primjera radi ''Veleučilište koje nosi ime Lavoslava Ružičke, u toj se školskoj ustanovi ubrzano provodi se etničko čišćenje Hrvata, pa je tako među njezinim zaposlenicima uz asistenciju ministra Željka Jovanovića, zastupnice Biljane Borzan pa i sestre predsjednika Josipovića, za godinu dana od 40 posto Srba među zaposlenima taj broj porastao na 90 posto, od pet članova Upravnog vijeća četiri su Srbina, a od tri pročelnika ureda njih su dvojica, dok je pročelnica također iste nacionalnosti.

 

Šalju mirovine pobunjenicima u Srbiju, izdvaja značajna sredstva za stambeno zbrinjavanje onih koji su pobjegli iz državnih stanova u gradovima izvan ratnih djelovanja,  financira nimalo prijateljske novine, a ministar Jovanović svojim  kolegama u Beograd šalje udžbenike povijesti na recenziju.'' (pročitaj: 'Što je Hrvatskoj Srbija?', Josip Jović, dnevno.hr)

 

Ima li išta lijepog u Lijepoj našoj?

 

Vjerojatno ima. Ali, ali to nisu senzacionalna zbivanja koja bi bila zanimljiva čitateljstvu. Medijska sredstva priopćavanja skandale, objavljuju imena osoba kojima se pripisuju milijunske krađe, pljačke ustanova i pronevjere, ali nikoga se ne poziva na odgovornost – niti itko vraća ukradene milijune!

Republika Hrvatska je postala 'javna kuća' u koju dolaze i neprijatelji hrvatskog naroda sa svih strana, posebice istočni susjed. Hrvatska je ugostila četničke iz Vlade u Srbiji, a predstavnici vlasti u RH idu u takoreći dnevne posjete Beogradu. Došla je u Zagreb i Lepa Brena, koju su dočekali s najvećim počastima i poljupcima uprava i osoblje HTV-a. Nakon Breninog dolaska u Zagreb i prijma kakvog je imala, upućen je poziv i drugima, koji su se borili protiv uspostave hrvatske države, da i oni mogu doći, jer Vlada u RH nema nacionalnog ponosa i nije joj stalo što sa svojim postupcima vrijeđaju najosjetljiviju bit hrvatskog suvereniteta.Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju. (Einstein)

 

Ovakvu vlast, kukuriku koaliciju, ne može se srušiti nikakvim slobodnim izborima, jer oni će biti on koji će prebrojavati glasove, stoga treba njih istjerati iz Banskih dvora, pa tek onda ima smisla izići na izbore. Počela su pregrupiranja na (nazovimo!) desnici, ali nema političke niti nacionalne osi oko koje bi se okupili i ujedinili svi fragmenti političkih stremljenja i njihovih čelnika u zajedništvo za spasenje hrvatske države. Hrvatska je u gorem stanju nego što je bila devedesetih, jer onda  smo imali vanjskog agresora, kojeg samo pobijedili, ali nije uništen komunizam koji je ojačao je petu kolon, koja ima vlast u državi. Za ovakvo stanje u RH najodgovorniji su oni koji podržavaju ovakvu Vladu, pa i oni dobri ljudi.

 

Konačno se nešto lijepog dogodilo u Splitu. Hvale vrijedan je postupak jednog čovjeka, koji je u ime svih oni na koje se već  godinama s… Ante Tomić iskrenuo kantu izmeta. Ante se je oprao od g….., ali ne može se oprati od srama i kad ga ljudi budu sretali na ulicama vjerojatno će simbolično začepiti nos. Nešto se slično može dogoditi i drugima, koji smrde u Hrvatskoj. Tko može biti siguran od 'uglednika' da ne će biti počašćen fekalijama uz kavu – kao Ante Tomić?  

 

Rudi Tomić