Hrvatski Fokus

Političari, i hrvatskom bi se državom trebalo upravljati umom

 
 
Um traži, ali srce nalazi.
(George Sand)
 
Razum je sposobnost razboritog rasuđivanja, do kojeg se dolazi logičkim i kritičkim mišljenjem. Riječ razum dolazi od latinskog pojma ratio, što je u prošlosti označavalo izračun ili odnos. Filozofija razlikuje razum i um. U povijesti filozofije  mijenjalo se poimanje  odnosa između razuma i uma. Prema Kantu razum je uža “spoznajna moć”, a um šira i viša, jer obuhvaća osjetilnost i stvaranje ideja.
http://hrvatskifokus-2021.ga/wp-content/uploads/2017/12/8049b654a931ed07a741adb2069797ab-cemetery-angels-cemetery-statues.jpg
“Um je aspekt intelekta i svijesti doživljen kao kombinacija misli, percepcije, pamćenja, emocija, volje i mašte, uključujući i sve nesvjesne kognitivne procese.”Umili  intelekt (iz latinskog. intellectus: percepcija, kognicija ili spoznaja) se odnosi  na sposobnosti  razmišljanja  i znanja čime se dolazi do spoznaja ili uvida. Od antike do današnjih dana nastajale su i nastale mnogobrojne predznanstvene i znanstvene teorije o umu, njegovim višestrukim složenim funkcijama, racionalnom i emocionalnom stanju. Emocionalna stanja nastaju zbog emocija raznih i različitih (osjećaja), kao  reakcija na neki događaj. Emocije su zapravo misli, koje mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivne emocije su komplementi mišljenja za lakše, brže,  sukladnije i sustavnije uklapanje u drušvo i svakodnevni život, sa što manje stresa i straha. Negativne emocije  su konstrukt misli koje izazivaju  strah, tjeskobu, negativnost, frustraciju i depresiju. Emocije se definiraju na više način, što ovisi o svakom pojedincu, pri pojedinom događaju i  stečenom iskustvu. Neki smatraju da je osjećaj odgovor na emocije.
 
John D. (Jack) Mayer kaže: ''Emocije djeluju na mnogo razina. Imaju kako fizičku, tako i psihološku stranu. Emocije spajaju misao, osjećaj i djelovanje – djeluju u svakome dijelu osobe, utječu na mnoge aspekte osobe, a osoba utječe na mnoge aspekte emocija.'' Naš um je složeni, uslojeni, nevidljivi,  osjetilni i produktivni konstrukt razuma i emocija.Laički gledano, razum i osjećaji se isprepliću, nadopunjuju, šire i oplemjenjuju um. Um ne egzistira bez razuma i osjećaja. Jednom prevlada jedno, drugi puta drugo, ovisno o trenutnoj ili trajnijoj kombinaciji svjesnih i nesvjesnih kognitivnih procesa. Poželjno je postići sukladnost i nužnu ravnotežu u toj kombinaciji, inače dolazi do borbe srca i glave (razuma). Nije dobro kad su srce i razum u neskladu, ni za koga, ni u čemu. Pojedinac koji nije sposoban “pomiriti” razum i osjećaje ima velikih osobnih i društvenih problema, bez obzira što u svojem životu radi. Ne postoji proces, u kojem bi “strategijom i tehnikom”, mogli potpuno razdvojiti naš um, odnosno razum odvojiti od osjećaja.
 
Nikakva lobotomija, filozofija,  ideologija i utilitarizam tu ne pomažu. Ponekad osjećaje nije dobro pokazati, kamoli manifestirati, naročito kad si javna i odgovorna osoba. Razum bi tada prevladao nad osjećajima. Zbog nužne potrebe, ponekad  su određene emocije  potisnute, što ne znači da  te emocije nisu u nama prisutne i da su trajno  izbrisane iz našeg pamćenja.  Svaki čovjek, posebice  intelektualac i političar bi svoje emocije trebao kontrolirati. Javno pokazivanje emocija, naročito negativnih, u nekim društvima, najviše europskim, znači biti “izvan kontrole”, ne vladati sobom, što je znak osobne slabosti i državničke nesposobnosti. Nije dovoljno reći ja upravljam državom ili radim svoj posao  razumom, a ne emocijama.  To  bi trebalo pokazati i dokazati, što je zapravo je nemoguće. Sve bi se trebalo raditi umom, kakvim takvim. U svakom umu se isprepliću, nadopunjuju, nadograđuju i egzistiraju razum i osjećaji. S emocijama smo rođeni i s njima moramo živjeti, na najbolji mogući način. Bilo bi dobro i djelotvorno, da svoje emocije  spoznamo, ustrojimo i njima vladamo, sukladno našem društvenom položaju i političkoj korektnosti, ukoliko politička korektnost nije samo maska za određene oblike cenzure, samocenzure i discipliniranja, te po potrebi konstruirana politička tvorba, kojom se zamagljuje istina i plasiraju alternativne činjenice.
 
Svime i svačime, pa državom bi se trebalo vladati, odnosno upravljati umom. Kad bi tome bilo tako, onda ne bi:
– Građani masovno iseljavali,
– Bili bez obitelji i djece,
– Živjeli s roditeljima s 50 godina,
– Djeca htjela biti saborski zastupnici, jer oni ništa ne  rade, a imaju velike
plaće,
– Uvozili radnu snagu,
– Ostali bez liječnika i medicinskih sestara,
– Obiteljski nasilnici bili župani,
– Po međunarodnim anketama bili pri dnu po svemu dobrom, a u vrhu po svemu lošem,
– Prodavali državnu imovinu,
– Plasirali alternativne činjenice kao istinu,
– Dogovoreni sporazum i nagodbu prikazali  totalni gospodarski slom,
– Zatvarali male lopove “kokošare”, a velikma dali priliku da pobjegnu,
– Pisali Lex specialis za osobne potrebe,
– Uzimali siromašnima i davali bogatima,
– Sakupljali milodare za liječenje teško bolesne djece,
– Bili posvađani sa svim susjedima,
– Miješali se u politiku i strukturu druge države,
– Jedni drugima podmetali noge,
– Izlazili iz svojih određenih i dopuštenih okvira rada i djelovanja,
– Obećavali nemoguće,
– Imali različita mjerila za isto,
– Razbacivali državni novac kapom i šakom,
– Stalno bili u nekakvoj predizbornoj i izbornoj kampanji,
– Mijenjali ideje i političke stranke zbog osobne koristi.
– Lagali narodu u lice i podcjenjivali zdravu pamet,
– U Saboru izvodili artističke točke, vodvilje, drame i komedije,
– Nepoštivali Ustav i ostale zakone,
– Jeli, pili, stanovali i bogatili se, na državni račun,
– Putovali svijetom, obiteljski i privatno, na račun poreznih obveznika,
– Družili se s polusvijetom i kriminalcima,
– Politizirali sva područja i segmente rada i života,
– Uskraćivali i kažnjavali slobodu mišljenja, pisanja i govora,
– Uzurpirali medije i pojedine urednike,
– Naručivali i plaćali članke i “sapunice” za osobno veličanje,
– Razvijali i širili nacionalizam i populizam,
– Bili imuni na mito I korupciju,
– Implementirali i petricifirali  u društvu  nepotizam, karijerizam, klijentelizam, uhljebarstvo, defetizam, elitizam,  bizantizam, nazadnjaštvo, politikanstvo,  arivizam, agresivnost, nekorektnost, nekoherntnost, dihotomiju, obmanjivanje, zastrašivanje, ucjenjivnje…, podobnost i osrednjost. (Možete dalje sami nastaviti.)
 
Kad se malo bolje razmisli možda ipak svime time upravlja nekakav veliki um. Pitanje je samo kakav i čiji. Djelovanje tog uma nije na korist nama, niti Republici Hrvatskoj. Taj i takav um djeluje izvana, diktira ciljeve i daje zadatke onima koji ne mogu ili ne znaju spojiti razum i osjećaje. Bilo kako bilo krajnje je vrijeme da to zlo prestane, da budemo svoji na svome, sa svojim umom, sa svojim šeširom na glavi i svojim novčanikom u džepu, te da svima poručimo: Hrvatska nije na prodaju.
 

Ankica Benček

Povezani članci

Pavelić je spasio kozaračku djecu, a ne komunisti

HF

Hrvatsko gospodarstvo na jednoj nozi!

HF

Od Zdravka do Tihomira

HF

Sanda Ham na udaru jezičnih jugounitarista

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da ste s ovim u redu, ali ako želite možete se odjaviti i ne prihvatiti. Prihvati Pogledaj više...