Prilozi za raspravu o obrazovnoj i kurikulnoj reformi – kritike i vizije (HAZU, 2017., urednik Vladimir Paar)
Doc. dr. sc. Mirko Ruščić, Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Splitu
Postavlja se onda pitanje čemu služi ovaj novi kurikul – jedna od njegovih najvažnijih zadaća trebala bi biti da (re)definira sadržaje i njihov opseg te ih potom poveže i uspoređuje. Na ovaj način dobiva se dojam da on ne služi tome da stvori red i jasnoću nego kaos i prostor za manipulaciju. Ovo nije prijelaz na kvalitetu, nije korak prema naprijed, već nekoliko koraka unatrag.
Marko Ruščić
Iz cjelokupnoga kurikula može se iščitati da je termin „prirodoznanstveni svjetonazor" zapravo istoznačan „materijalističkome svjetonazoru“, koji je bio nametnut kao ideologija u prethodnome društvenom sustavu. Podrazumijeva se i nameće navodni, umjetno stvoreni, sukob između prirodoznanstvenoga (materijalističkoga) pristupa i religijskoga (metafizičkoga) pristupa – sukob koji u stvarnosti ne postoji odnosno ta se dva pristupa međusobno ne isključuju. Predmet bavljenja znanosti jesu činjenice koje se mogu kvantificirati, mjeriti, uspoređivati i slično, a predmet religije je područje duhovnosti kojemu se kroz biblijsku objavu i teologiju pristupa na drugačiji način. To su dvije različite i odvojene dimenzije ljudske stvarnosti koje se međusobno ne pobijaju nego nadopunjuju.
Stoga, kada se „prirodoznanstveni pristup" pretvara u „svjetonazor", pretvara se u ideologiju i počinje štetiti samome sebi jer je nevjerodostojan i isključiv. Pojedinac može istovremeno imati i prirodoznanstveni i religijski pogled na svijet, a da se oni međusobno ne sukobljavaju niti ne isključuju nego se nadopunjavaju i međusobno obogaćuju. Dokaz za to brojni su slavni znanstvenici tijekom povijesti. Zato je neophodno govoriti o prirodoznanstvenome pristupu, a ne o svjetonazoru. To načelo nužno je provesti kroz cijeli kurikul tako da se, ako se već poziva na znanstveni pristup, takav i koristi: da se ne govori o „idejama" i prirodoznanstvenoj (čitaj materijalističkoj) ideologiji.
Igor Šarić, prof., Geodetska tehnička škola, Zagreb
Poučavanje Fizike u osnovnoj i srednjoj školi
Poučavati Fiziku u osnovnoj ili srednjoj školi nije moguće bez primjene istraživanja, bez primjene eksperimenata. Jednostavno nije moguće ući u bit poučavanja prirodnih znanosti ako se u nastavi ne primijeni pokus. Fizika je eksperimentalna znanost i stoga se učenici moraju već u osnovnoj školi poučavati na način da do fizikalnih zakona dođu putem eksperimenata i istraživanja. Je li moguće poučavati Informatiku bez računala? Nije. Isto tako nije moguće poučavati Fiziku bez specijalizirane učionice za Fiziku opremljene za izvođenje fizikalnih eksperimenata. Kakva je situacija u našim školama s obzirom na ovo pitanje? U osnovnim školama situacija je mnogo bolja nego u srednjim školama. Većina osnovnih škola ima specijalizirane učionice za izvedbu nastave Fizike, koje su opremljene potrebnim nastavnim sredstvima za izvođenje eksperimenata. Nasuprot tome, srednje škole u Republici Hrvatskoj nisu opremljene specijaliziranim učionicama za izvedbu nastave Fizike. Većina srednjih škola nema ni minimalne uvjete za izvođenje istraživačke nastave u Fizici ili Kemiji. To je svakako velika poteškoća za kvalitetno obrazovanje, osobito u STEM području.
Zadatak svake vlasti u Republici Hrvatskoj u budućnosti treba biti podizanje kvalitete obrazovanja, osobito u STEM području, jer je kvalitetno obrazovanje u ovome području u izravnoj vezi sa stanjem gospodarstva u Republici Hrvatskoj i mogućim gospodarskim razvojem u budućnosti. Uvođenje digitalnih tehnologija doprinosi kvalitetnijem obrazovanju, ali nastava u našim školama ne može se temeljiti isključivo na njima. Istraživačke metode u nastavi Fizike i Kemije ne mogu zamijeniti digitalne tehnologije. Rezultati koje učenici pokazuju na ispitima državne mature iz Fizike ukazuju na postojanje teškoća u poučavanju Fizike, a očito je da izostanak metode istraživanja u nastavnom procesu jest temeljni razlog lošijega rezultata na ispitima.
Osobno iskustvo u radu s učenicima govori mi o tome da učenici s većim zanimanjem prate nastavu Fizike ako postoje uvjeti za izvedbu pokusa i da su njihovi rezultati tada kudikamo bolji na provjeri znanja. Uspoređujući interes učenika za Fiziku u školi sa specijaliziranom učionicom i u školi bez nje, lako je utvrditi da je veći interes za Fiziku u školi s boljim uvjetima za izvedbu pokusa i istraživačku nastavu. Kvaliteta poučavanja Fizike bit će bolja kada se državnim pedagoškim standardom utvrdi manja veličina razrednoga odjela. Poučavati Fiziku koristeći istraživačku metodu rada lakše je u razredu s osamnaest učenika nego u razredu s 28 učenika.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više