Istanbulsku konvenciju već su ugurale u zakone 'civilne' i 'nevladine' udruge
• Iz Ljubljane pušten je još jedan probni balon. Ovaj puta u obliku vijesti da će razbarušeni predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker uskoro pozvati na razgovore u Bruxelles predsjednike vlada Slovenije i Hrvatske, Miru Cerara i Andreja Plenkovića. Kao u vrijeme Jugoslavije, kada su takve vijesti lansirane iz Tanjuga, ovu je vijest proširio ljubljanski provladin list Delo. Sada ostaje pitanje, ima li smisla razgovarati s Junckerom. Znam da nema, ali nisam siguran hoće li Plenković ići. Naime, u četvrtak je rekao da sredinom veljače odlazi s ekspertima za pomorsko pravo i granična pitanja u Bruxelles, gdje bi trebao uvjeriti sugovornike da je Hrvatska u pravu kada ne priznaje odluku kontaminirane arbitraže. Sada se saznaje da je sredina veljače ustvari otprije dogovoreni Plenkovićev sastanak u sjedištu EU-a 14. II. 2018., ali ne na temu spora sa Slovenijom. Iz ovoga se vidi kako je tu puno nepoznanica. Jedino što znamo je to kako hrvatska vladajuća garnitura očito nema jednoznačan stav o tomu kako se suprostaviti slovenskim krajnje primitivnim policijskim pritiscima u vali i političkim lobiranjima po Europi, što na najgori način pogađa tamošnje ribare. Niti čekanje izbornih rezultata u Sloveniji sredinom ove godine najvjerojatnije ne će donijeti neke promjene među sugovornicima u Ljubljani, jer Janez Janša, bez obzira što je trenutačno najpopularniji, u slučaju pobjede na izborima njegova SDS-a ne će moći sastaviti novu vladu jer će svi biti protiv njega.
Jean-Claude Juncker i Andrej Plenković
• Istanbulska konvencija se već nalazi u hrvatskim zakonima. Unijele su je „civilne“ i „nevladine“ udruge koje su preko zastupnika u prijedloge zakona ubacivale svoje amandmane nakon što su sudjelovale u "javnim raspravama". Čini se da to nije uočeno. Nije bilo reakcije ni na informacije o pritisku na Ivu Sanadera da popusti Sloveniji u pitanju granice, a ni na informaciju koja je procurila preko wikileaksa (bilješka Jamesa Foleya) da je Hrvatska napravila prevelike ustupke Sloveniji. Jadranku Kosor također nitko nije zbog toga kritizirao, a ni iseljeništvo je nije kritiziralo kad je sa Zoranom Milanovićem napravila dogovor o samo tri zastupnika "dijaspore". Naknadne kritike nemaju nikakav učinak. Sada se očekuje da sve riješi ova vlada.
• Poznata francuska glumica Catherine Deneuve i još 99 Francuskinja osudilo je neargumentirane napade na muškarce, koji su uslijedili nakon svjetske sramne pobjede lažnih feministica, stvarnih homoseksualnih promicatelja protuživotnoga i protuprirodnog stila života, kao i pristalica opasne rodne ideologije. Tim činom Deneuve je pokazala svijetu kako u Francuskoj i posrnuloj Zapadnoj Europi još uvijek ima zdravih snaga koje su u stanju javno se izložiti i izreći istinu o prirodnom odnosu između muškaraca i žena na polju prirodne seksualnosti. Tim svojim istupom Catherine Deneuve i još 99 Francuskinja zadale su težak udarac kampanji „Meeto protiv seksualnog nasilja“, koju su nazvali “puritanizmom” koji pokreće “mržnja prema muškarcima”. “Silovanje je zločin. Ali naporno ili nespretno udvaranje nije zločin, kao što ni laskanje nije mačistički napad”, napisala je u Le Mondeu 74-godišnja Deneuve i dodala: „Pravo muškaraca na 'udvaranje' ženama ključni je dio seksualne slobode“. Catherine Deneuve, spisateljice Abnousse Shalmani i Catherine Millet, te još 97 hrabrih i normalnih Francuskinja na kraju zaključuju i poručuju: „Branimo pravo na udvaranje koje je ključan dio seksualne slobode“.
• Teo Trostmann kao pravi intelektualac u svemu traži poveznicu sa stvarnošću. Tako se njemu čini da se u reformi školstva Borisa Jokića, Željka Jovanovića i Blaženke Divjak nas Hrvate tretira kao daždevnjake (pogledati: Karel Čapek "Rat s daždevnjacima", str. 175.-178.). »Čapek je veliki poznavatelj ljudi, tj. psiholog, također i duboko razumije povijest. U romanu Rat s daždevnjacima osim silne duhovitosti zrači i pesimizam jednog humaniste (ezika). Otvara i pitanje znanstvene fantastike tj. futurizam. I pita se, nije li neshvatljivo da je pred nama era Gremlina, daždevnjaka, Godzila…«, poručuje Trostmann.
• Posjet predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Turskoj i razgovori s turskim predsjednikom Reçepom Tayyipom Erdoğanom dobar su primjer kako uvijek treba javno inzistirati na onome što su naši interesi. Prije svega tu mislim da Predsjedničin pritisak na svoga turskog domaćina da se izjasni je li ili nije za promjenu – dakako na bolje i poštenije – izbornog zakona u BiH. Erdoğan nije mogao ne reći svoje mišljenje. I on je javno podržao postojeći nepravedni izborni zakon koji omogućuje nastavak preglasavanja i majorizaciju Hrvata, čime je neizravno potvrdio da nam nije iskreni prijatelj. A pobuna bošnjačkih političara protiv hrvatske predsjednice nije nikakva novost, to je samo ponavljanje onih stavova koje već dva desetljeća iz Hrvatske zastupaju dva bivša hrvatska predsjednica, jedna ministrica vanjskih poslova i pregršt samozvanih političkih analitičara, kao i brojni medijski manipulatori jugonostalgičarske provenijencije, kako se ni Hrvatska a ni Turska ne bi trebale miješati u unutarnje stvari u BiH. Ustvari, to je voda na mlin tzv. Republike srpske i potvrda da su Muslimani-Bošnjaci zadovoljni s ovim dijelom BiH koji drže pod svojim nadzorom. Još samo da se riješe tih „dosadnih“ Hrvata…
• Onoga trenutka kada sam čuo da je tamo neki Kristian Novak napisao knjigu pod naslovom "Ciganin, ali najljepši" potražio sam na mreži podatke o autoru. I kada sam shvatio tko je Novak, nisam se više bojao za njega. Bio sam uvjeren kako ga nitko ne će progoniti što u naslovu svoje knjige novovjeke Rome naziva tradicionalnim nazivom – Cigani. No, prevario sam se. Nakon odugovlačenja napao ga je nitko drugo do li kosovski Rom (oliti Ciganin) Veljko Kajtazi, čije sam prozne uradke na romskom jeziku svojedobno objavljivao na HF-u. Posebno je zanimljivo Kajtazijevo objašnjenje odugovlačenja. On kaže kako u početku nije htio reagirati na Novakovu knjigu, a zatim ni na istoimenu predstavu u zagrebačkom HNK, ali je kasnije, „zbog brojnih zahtjeva za reakcijom i s obzirom na vlastite stavove“ ipak reagirao. Ovakvo Kajtazijevo reagiranje je najobičnije – reteriranje. Samo zamislite da je neki drugi autor, domoljuban autor, u naslovu svoje knjige umjesto novotvorenice Rom stavio uobičajenu riječ Ciganin, na noge bi se digla cijela crvena jugo-bulumenta i tražilo od DORH-a žurno uhićenje. U slučaju Kristiana Novaka sve će ostati – po starome.
• Predsjedništvo Sabora odbilo je prijedlog SDP-ova Ranka Ostojića za pokroviteljstvom 75. obljetnice tzv. Bitke na Sutjesci. Tri HDZ-ova člana bila su protiv pokroviteljstva, predsjednik Sabora Gordan Jandroković i potpredsjednici Željko Reiner i Milijan Brkić. SDP-ov potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić bio je za, a Furio Radin i Mostov Božo Petrov bili su suzdržani. Ostojićev prijedlog ovaj puta nije prošao, što ne znači da ne će proći sljedeće godine, što je očiti dokaz gdje i s kime mi živimo. Tražiti pokroviteljstvo Sabora za neku tamo izmišljenu bitku tamo nekih terorista i kriminalaca koji su se zajedno sa četnicima borili protiv svoje hrvatske države je u najmanju ruku neumjesno. A trebalo bi biti i kažnjivo. Posebno stoga treba zapamtiti da je častohlepni čelnik Mosta bio „suzdržan“.
• Umro je Predrag Lucić, čovjek koji je bio i ostao Jugoslaven. Ma ne samo Jugoslaven, on je u stvari bio još nešto gore, nešto najgore – najobičniji primitivni mrzitelj Hrvata. Hrvatski je običaj da se o mrtvima lijepo govori, bez obzira kakvi su bili za života. Ne bih Lucića niti spominjao da ga u srijedu nisu svi dizali u nebesa. Na Hrvatskom radiju i televiziji o njemu su govorili više nego o Veljku Vlahoviću ili Slavku Goldsteinu. Pripisivali su mu zasluge zbog vrijeđenja i primitivizma najgore vrste. I zato mi smeta što su i predsjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković i predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković izrazili sućut čovjeku koji ju nikada nije zaslužio.
• Austrijski vicekancelar Heinz-Christian Strache (1969.) dobio je u Banjoj Luci odličje Republike srpske. Prije njega isto odličje dobili su i ratni zločinci Radovan Karadžić, Ratko Mladić i Slobodan Milošević. Odličje je dobio i drugi austrijski političar iz FPÖ-a, Johann Baptist Björn Gudenus (1976.). Milorad Dodik dodijelio je odličje i "Noćnim vukovima", ruskoj nacionalističkoj bajkerskoj bandi. Ovaj potez dvojice austrijskih slobodnjaka potvrda je činjenice kako politika ne mora uvijek imati veze s matematikom.
• Prema najnovijim podatcima Kina posjeduje neke rude, kovine, koje nema svijet i ljubomorno ih čuva. Jedna od njih je rodij. Kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata nosi simbol Rh, atomski (redni) broj mu je 45, a atomska masa mu iznosi 102,90550. Ime mu dolazi od grčke riječi rhodon što znači ruža. Cijena rodija porasla je 23 puta u razdoblju od 2003. kada je unca koštala 475 dolara, do rekordnih 10.100 dolara po unci u 2008. godini. „Trenutačno ne postoji razlog da se kratkoročno ili u srednjem roku očekuje pad cijene rodijuma”, mišljenja su analitičara njemačke “Heraeus Metals Germany GmbH & Co”. Rodij je u zemljinoj kori zastupljen u veoma maloj količini od 10-4 ppm (eng. parts per million). Dobiva se iz nekih ruda bakra i nikla u kojima se nalazi oko 0,1 posto rodija. Najvažnija primjena rodija je u legurama platine i paladijakojima poboljšava čvrstoću. Ove se legure koriste u zavojnicama za peći, cijevima za proizvodnju staklenih vlakana, elemenatima termočlanaka,elektrodama u svijećicama zrakoplova i laboratorijskim reaktorima. Vrlo je važna njegova primjena kao katalizatora u brojnim industrijskim procesima. Zajedno s platinom i paladijem koristi se kao katalizator u katalitičkim pretvornicima motora s unutarnjim izgaranjem. U industriji nakita koristi ga se za elektrolitsko prevlačenje proizvoda od srebra i bijelog zlata.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više