Hrvatski Fokus
Uvodnik

Nakon Istanbulske konvencije i Marakeškog sporazuma globalisti nam nameću uredbu cjelovitoga nadzora na društvenim mrežama

Usvajanje ovog projekta bit će prvi korak prema budućem nadzoru ponašanja cjelokupne populacije na temelju algoritama umjetne inteligencije koji analiziraju podatke dobivene u procesu nadzora

 

  • Jučer mi se elektroničkom poštom javio Jerzy Kwaśniewski, predsjednik Upravnog odbora i suosnivač Instituta Ordo Iuris. Javio mi je kako se trenutačno radi na nacrtu uredbe Europske unije o “sprječavanju seksualnog zlostavljanja djece” (kontakt@ordoiuris.pl). Kao što se moglo očekivati, i ovoga puta naslov dokumenta trebao bi prikriti njegov pravi sadržaj. Kao i kod Istanbulske konvencije. »Uredba koju su pripremili dužnosnici EU-a otvara vrata nadzoru svakog stanovnika Europske unije. Pod izlikom zaštite djece, autori projekta predlažu uvođenje neograničenog pristupa vlasti svakoj poruci poslanoj putem interneta. Istodobno, nacrt koji je podnijela Europska komisija ne govori o lakom pristupu djece pornografiji. Također se ne bavi uzrocima seksualnog zlostavljanja djece i ne pokušava suzbiti progresivnu seksualizaciju djece uz sudjelovanje, između ostalog, industrije zabave ili modnih kreatora. Trenutačno vlade rade na nacrtu stajališta država članica o ovom dokumentu. Zastupnici će o tomu uskoro glasovati«, napisao je ovaj poljski odvjetnik koji ima dugogodišnje iskustvo u građanskim i kaznenim postupcima u području zaštite građanskih prava i sloboda, obiteljskih prava i prava djece. Stoga je 2013. osnovao Ordo Iuris – zakladu za pravnu kulturu sa sjedištem u Varšavi i uredom u Bruxellesu, a od 2019. osnovana je i neovisna hrvatska podružnica Ordo Iurisa u Zagrebu. U Ordo Iurisu se bore pravnim sredstvima kako ne bi u Bruxellesu uveli ovu kontroverznu i jako opasnu uredbu.
  • Iako je spomenuti nacrt ove EU-ove uredbe teoretski usmjeren na suzbijanje i sprječavanje “seksualnog zlostavljanja djece”, njegov stvarni učinak je uvedba neograničenog nadzora interneta. Prema tom projektu svaka aktivnost, informacija, poruka, svaka datoteka postavljena na digitalne platforme bit će percipirana kao potencijalna prijetnja koja zahtijeva provjeru i analizu svog sadržaja. Sav sadržaj objavljen na internetu bio bi dekriptiran i procijenjen, uključujući privatno dopisivanje između članova obitelji i prijatelja, poruke poslane između zaposlenika te komercijalna prepiska između poduzetnika. A kako će to raditi? Tako što će koristiti tehnologiju skeniranja poruka kako bi se otkrilo tobožnje seksualno zlostavljanje djece. Dakle, projekt svakoga od nas tretira kao potencijalnog kriminalca, a pružatelji internetskih usluga bit će dužni proslijediti privatnu korespondenciju korisnika interneta policijskim i drugim državnim službama. Stoga Jerzy Kwaśniewski ističe kako je ova uredba utjecaj ne samo na slobodu i privatnost pojedinca, već i na slobodu medija, pri čemu je zaštita izvora informacija temelj novinarskog rada i profesionalna tajna, što je, primjerice, u radu odvjetnika i liječnika osjetljiva informacija u vezi sa zdravljem njihovih klijenata i pacijenata.
  • »Nacrt ove uredbe EU-a predstavlja ozbiljnu prijetnju pravu na privatnost, slobodu izražavanja, profesionalnu tajnu, poslovne tajne i tajnost dopisivanja. Stupanje na snagu predložene uredbe također će rezultirati slabljenjem sigurnosti digitalnih usluga i osobnih podataka. Usvajanje ovog projekta bit će prvi korak prema budućoj kontroli ponašanja cjelokupne populacije na temelju algoritama umjetne inteligencije koji analiziraju podatke dobivene u procesu nadzora. Mehanizmi i procesi stvoreni u njegovom okviru omogućit će jednostavno uvođenje naknadnih kriterija skeniranja u potrazi za sadržajima koji nisu u skladu s voljom vladajućih. To bi mogao biti i poticaj neeuropskim vladama, posebice onim manje demokratskim, da se nacrtom predviđenim mehanizmima bore, primjerice, protiv političke oporbe ili Crkve«, ističe Jerzy Kwaśniewski i pojašnjava kako je potencijalni rizik golem, a dobit od uvedbe i provedbe predloženih rješenja dvojbena, jer pravi kriminalci uvelike koriste tzv. darknet koji je danas izvan svake kontrole. Budući su sloboda i privatnost građana ključni za djelotvorno suprotstavljanje lošoj vlasti i nepoštenim službenicima ovi orwellovski instrumenti nadzora od strane radikalnih ljevičara, liberala, globalizacijskih fašista i masona ugrozit će aktivnosti mnogih organizacija, posebice onih za život ili za obitelj, a ugrozit će i funkcioniranje poduzeća i posebice Katoličke Crkve koja je i vladarima u Bruxellesu najveća prepreka bila i ostala. Isto kao što su glavni neprijatelj Adolfa Hitlera i nacista upravo bili Katolička Crkva, papa Pijo XII. i Sveta Stolica.

Nisu svi neprijatelji

  • »Postoji ona čuvena teza da nepošteni vladaju zato što pošteni pasivno promatraju što nepošteni rade. Analogno toj tezi, današnje vladajuće, privilegirane skupine jesu privilegirane zato što institucije ne rade ono što im zakon propisuje, a upravo te skupine ne dopuštaju da te institucije djeluju. Oštećenici tog stanja jest većina građana, ali – i to je ono što je iritantno, da ne kažem bolno – ti isti zlostavljani građani sve to plaćaju. Naravno da vladajući moćnici imaju razrađen sustav kako ovo postojeće stanje zaštititi. Temeljna pretpostavka za sprječavanje bilo kakve promjene, ili bolje reći, za sprječavanje vladavine prava, jest kontrola medija. Kada bi mediji u najnižoj mogućoj mjeri imali profesionalni model funkcioniranja, onda Čačić nikada ne bi bio gospodarski stručnjak, Ante Nobilo ne bio pravni stručnjak, Hrvoje Klasić ne bi bio ugledni povjesničar, kao što se ni klonove tih starih struktura, kao što su Andrej Plenković, Martina Dalić ili Damir Vanđelić, ne bi proglašavalo stručnjacima, jer njihovi životopisi potvrđuju upravo suprotno«, napisala je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto i s njom se mogu složiti. Gotovo u cijelosti. Inače, ova novinarka u politici shvatila je svoju političku misiju na ukazivanje na nedostatke hrvatske demokracije, bez obzira što to značilo. To je pozitivan pristup i stoga treba pohvaliti Vidović Krišto što je hrabro i bez establišmenta koji ju podupire sama ušla u političku arenu i što pokušava destabilizirati postojeću političku agendu u Hrvatskoj koju su stvorili i koju vode stari jugokomunistički kadrovi koji su se poslije 1945. utaborili na zagrebačkim brdašcima. Kako bi provela svoj robinhoodovski cilj ovih je dana osnovala i političku stranku. U šturom medijskom izvješću nije objavljeno niti jedno poznato ime koje je stalo uz Karolinu nacionale, što je potvrda onoga što sam prije napisao kako se radi o osobi bez političkoga zaleđa „ljudi iz sjene“. Podržavam Karolinino osnivanje političke stranke i podržavam ideje koje promiče. Ali nešto i ne podržavam, a to je način na koji napada sve svoje eventualne političke protivnike što je dokaz da nema političko iskustvo preživljavanja i ostajanja u politici. Političar mora znati kalkulirati, mora znati i prešućivati sve u cilju opstanka i trajanja. Ne može se istovremeno zamjerati svakomu od svojih političkih protivnika. Primjerice, dok napada Plenkovića, ne treba spominjati Milanovića. Također kada napada Plenkovića, ne treba spominjati Sanadera, te kada napada Plenkovića, ne treba napadati Vanđelića. Zašto? Zato što se to ne radi u političkoj areni. Uvijek treba izabrati onoga koga napadaš, a ne odjednom sve napadati. To je kontraproduktivno i ne samo da ne donosi političke rezultate u javnosti, nego i zbunjuje ljude, njezine potencijalne birače.

Anto Nobilo zastupa šeika?!

  • Kod Plenkovićeve prodaje Agrokora Rusima, odnosno kod ruske prodaje Agrokora šeiku Arapinu – sve u cilju zatiranja tragova kriminala – ima jedna zanimljiva podudarnost, a to je Arapinovo angažiranje bivšega jugoslavenskog „tužioca“, a danas hrvatskoga „odvjetnika“ Ante Nobila. Komentar ove podudarnosti dao je jedan komentator na jednom portalu (Limunobacač) i ovako zaključio: »Odmah mi je sve jasnije. Ovoga angažiraju samo crveni Kmeri ili totalni kriminalci pa polažu sve u provjerene hudbo-hudbaške veze i vezice koje su provjereno učinkovite kada je Hrvatska i velika lova u pitanju« (https://narod.hr/hrvatska/spajic-o-fortenovi-u-hrvatskoj-je-sve-opljackano-po-zakonu-i-zato-nitko-nikada-nije-odgovarao).

Tko štiti Sandru Švaljek?

  • Sandra Švaljek onako sitna izgleda mladalački. Čovjek bi pomislio kako bi je trebalo malo nahraniti nakon brojnih kura za mršavljenje, ali prevario bi se. Ona je dobro potkožena samo mi to nismo znali. Bivša glavna pomoćnica Milana Bandića a sada već višegodišnja zamjenica guvernera Hrvatske narodne banke iskoristila je svoj položaj i obogatila se. Činjenica je da je izabrana u vodstvo HNB-a političkom trgovinom Andreja Plenkovića i HSLS-a, a činjenica je i da je kupovala je dionice Zagrebačke banke dok je bila u Savjetu HNB-a i to u ime Ekonomskog instituta Zagreb, koji se financira iz proračuna. Stoga je nedavno HANFA na zahtjev DORH-a, u okviru predistražnih radnji kao regulatorno tijelo, provela upravni postupak nadzora zaposlenika HNB-a, među ostalim i nad Švaljek. Nakon same spoznaje o trgovanju dionicama za vlastite interese Sandra Švaljek trebala bi biti smijenjena, a i zato što je tijekom istražnog postupka koji je provodila regulatorna agencija svjesno lagala.
  • Mađarski MOL pokrenuo je protiv Hrvatske međunarodnu arbitražu. Razlog je što je Hrvatska vlada u vrijeme vladavine Zorana Milanovića i lijevih jugonostalgičara od 2011. do 2015. godine, prema Mađarima, neopravdano podigla naknadu za ugljikovodike, što je MOL-u nanijelo financijsku štetu pa sada u međunarodnom postupku od Hrvatske traže naknadu. Hoće li MOL dobiti i u ovom slučaju pravnu zadovoljštinu tek ćemo vidjeti. Da nije Ivica Račan u srpnju 2003. nepotrebno i bezrazložno prodao INA-u Mađarima danas ne bismo bili kao država na optuženičkoj klupi i sramotili se pred svjetskom javnošću.

Dugovječni partizani

  • Neojugoslavenski dnevni list, Jutarnji list, koji je nastao 1998. godine, vodi veliku brigu o jugopartizanskom i jugokomunističkom nasljeđu. Prati svaki događaj koji se zbio od 1945. do 1990. i glorificira njegovo značenje. Ovih dana Jutarnji, poznatiji u demokratskoj javnosti kao JUL, objavio je ovu vijest: »U 98. godini umro posljednji partizan iz Druge dalmatinske. Milanović mu poslao vijenac: ‘Pobjedniku sa Sutjeske‘ Mimica je kao 18-godišnjak otišao u partizane i priključio se Drugoj dalmatinskoj brigadi. Vijenac na grob u ime predsjednika države položili su članovi Hrvatske vojske« (https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/u-98-godini-umro-posljednji-partizan-iz-druge-dalmatinske-milanovic-mu-poslao-vijenac-pobjedniku-sa-sutjeske-15276316). Kada sam pročitao ovu vijest, prva mi je asocijacija bila: pa dokle će živjeti ti partizani i „borci NOB-a“, jer ti nevjernici očito nemaju rok trajanja. Za Manolića mi je jasno, on je balzamiran i trajat će vječno, ali za ove druge partizane nikako mi nije jasno. Očito ih je i Bog zaboravio!

Ponovno u katakombe

  • Svojevremeno je Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI., izjavio: »Uskoro ćemo svećenike svesti na ulogu socijalnih radnika, a poruku vjere svesti na političku viziju. Sve će se činiti izgubljenim, ali u pravom trenutku, upravo u najdramatičnijoj fazi krize, Crkva će se ponovno roditi. Bit će manja, siromašnija, gotovo katakombalna ali i svetija. Jer to više ne će biti Crkva onih koji nastoje ugoditi svijetu, već Crkva vjernih Bogu i njegovu vječnom zakonu. Ponovno rođenje bit će djelo malog broja preostalih, naizgled beznačajnog, ali ipak neukrotivog, koji je prošao kroz proces pročišćenja. Jer Bog tako djeluje. Protiv zla, malo se stado opire«. Hoće li se ove proročke riječi umirovljenoga pape ostvariti’ Vjerojatno hoće. Crkvu su preuzeli oni koji ju žele uništiti i svakodnevno ju uništavaju. Zato preostaje pitanje i hoće li preživjeti pravi vjernici u katakombama? Ratzinger veli da hoće. Možemo mu i morali bi vjerovati. Možda je i njegova nikada objašnjena smjena znak urušavanja Crkve, a možda je ova njegova davnašnja izjava potvrda onoga čega smo svakodnevno svjedoci? Puno je tu nejasnoća i pitanja.

Svjetsko vijeće za zdravlje brine za vas

  • World Council for Health (Svjetsko vijeće za zdravlje) (worldcouncilforhealth.org/not-alone) preporučuje: Ako se nakon cijepljenja protiv Covid-19 ne osjećate dobro, niste sami, mnogi ljudi imaju neobjašnjive simptome koji uključuju:
  • Glavobolje
  • Problemi s vidom i sluhom
  • Problemi s mjesečnicom, obilno krvarenje
  • Srčani udari, bolovi u prsima, aritmije, lupanje srca
  • Krvni ugrušci i problemi s krvnim tlakom
  • Poteškoće s kretanjem i držanjem tijela
  • Otekline, kožni osip i modrice
  • Umor i fibromialgija
  • Bolovi u zglobovima i mišićima
  • Trzanje mišića, grčevi, drhtanje i drhtanje
  • Utrnulost, parestezija, paraliza
  • Artritis i autoimune bolesti
  • Trbušni problemi i gubitak težine

Ako sumnjate na ozljedu cjepivom, zamolite svog liječnika da napravi punu krvnu sliku, srčani panel i D-dimer test. Nitko ne treba patiti u tišini – dostupna je podrška:

RealNotRare.com | Izvor stvarnih iskustava i grupa podrške za ozlijeđene od cjepiva protiv Covid-19.

React19.org | Financijska, fizička i emocionalna potpora za one koji pate od dugotrajnih nuspojava cjepiva protiv Covid-19 diljem svijeta.

UKCVFamily.org | Zajednica sa sjedištem u UK-u za one koji su ozlijeđeni cjepivima protiv Covid-19.

Izvori Svjetskog vijeća za zdravlje: Vodič za detoksikaciju proteinskim šiljcima (https://worldcouncilforhealth.org/resources/spike-protein-detox-guide/) – najnovije informacije o tome kako liječnici uklanjaju bjelančevine šiljaka izazvane virusima i cjepivima iz tijela.

Praktičan pristup očuvanju zdravlja nakon uboda Covid-19 (https://worldcouncilforhealth.org/resources/a-practical-approach-to-keeping-healthy-after-your-covid-19-jab) — Što vam je potrebno znati o vrstama bolesti povezanih s ubodom Covid-19 i kako ih liječnici liječe. (https://worldcouncilforhealth.org/subscribe); (https://worldcouncilforhealth.org/subscribe); (https://worldcouncilforhealth.org/get-involved/)

Osmogodišnji stručnjak za Jugoslaviju

  • Da ljubav prema nečemu može postati bolesna ljubav, odavno je poznato. I ljubav prema voljenom nogometnom klubu može postati – bolesna ljubav. Nakon nereda koje su napravili navijači Hajduka u Koprivnici na utakmici protiv domaćega Slavena Belupa i splitski medij, Slobodna Dalmacija, uključio se u obranu huligana koji su izazvali prekid utakmice. Kako to rade u Slobodnoj Dalmaciji pogledajte iz pera novinara Antonija Juričića: »Hajduk i Slaven Belupo remizirali su u Koprivnici (2:2) u utakmici prepunoj kontroverzi u kojoj su konačni rezultat u najvećoj mjeri iskrojili suci predvođeni Antom Čulinom iz Zagreba. Nakon onoga što smo imali prilike u Koprivnici gledati, nogomet je bio u drugom planu, ali ako vas baš zanima analiza igre, možete je pročitati u drugom dijelu teksta. U prvome ćemo se fokusirati na travestiju u režiji sudaca zbog koje će hrvatski djelitelji pravde i dalje ostati sloviti kao najveći uteg razvoja HNL-a. Sve je započelo divljačkim startom Vinka Solde na Marka Livaju. Igrač Slaven Belupa svom je snagom ispucao loptu i udario Hajdukova napadača, a onda mu se u maniri isfrustriranog derišta počeo unositi dok je ovaj ležao na tlu. To je izazvalo raspravu između njih dvojice koja nije prestajala, a onda je u 36. minuti pomoćni sudac Anto Marić pogođen s tribine, nakon čega je utakmica na 15-ak minuta prekinuta. Bacanje predmeta s tribina na suce i igrače neprihvatljivo je na svaki mogući način, ali također ostaje nerazjašnjeno koji su bili motivi divljačkog ispada Belupovog igrača, jer zaista nije bilo potrebe za tim. Kao što nije bilo potrebe ni za nekim drugim divljačkim startovima domaćih igrača u kojima je deblji kraj uglavnom izvlačio Emir Sahiti, koji je, ironično, jedini na kraju zaradio isključenje. Onda je u 56. minuti Stefan Simić čisto izbio loptu glavom – sam, bez ikakvog duela s protivnikom – a u doskoku je nagazio nogu Crnca koji je trčao prema izbijenoj lopti koja je izlazila izvan igre. Čulina je odmah pokazao na bijelu točku, a Zdenko Lovrić mu je u VAR sobi potvrdio da je u pravu. Zdenko Lovrić koji je u posljednji trenutak “uskočio” u VAR sobu umjesto Darija Bela, koji je bio određen za taj zadatak. Isti onaj Zdenko Lovrić koji je bio glavni sudac na posljednjem susretu Lokomotive i Hajduka i isti onaj koji iz VAR sobe nije vidio Cipetićevo igranje rukom u prošlosezonskom susretu Lokomotive i Hajduka koji je završio 3:3. Loptu je u ruke uzeo Ivan Krstanović i pogodio za 2:2, a gol je u VAR sobi pregledavan jer je Arber Hoxha evidentno ušao u kazneni prostor prije nego što je Krstanović udario loptu. Ipak, gol nije poništen, iako je trebao biti čak i da je netko od igrača Hajduka također prerano ušao u šesnaesterac, jer u Pravilima nogometne igre jasno stoji da u slučaju da igrači obiju momčadi počine prekršaj za vrijeme izvođenja kaznenog udarca on se ponavlja« (https://slobodnadalmacija.hr/sport/hajduk/hajduk-je-izgubio-utakmicu-u-koprivnici-i-prije-nego-je-ona-pocela-nakon-sudacke-travestije-bod-koji-su-bijeli-osvojili-zapravo-je-velik-1240274). Novinar Juričić je u nekoliko rečenica izvrijeđao suce i igrače Slavena Belupa da su “u utakmici prepunoj kontroverzi… konačni rezultat u najvećoj mjeri iskrojili suci”, da je to bila “travestija u režiji sudaca”, da je za sve kriv “divljački start Vinka Solde”, jer je “udario Hajdukova napadača (Livaju), a onda mu se u maniri isfrustriranog derišta počeo unositi dok je ovaj ležao na tlu”. “Pomoćni sudac Anto Marić pogođen s tribine”, piše Juričić, ali ne i sa čime. A za udaranje suca Marića krivi su, po novinaru, “nerazjašnjeni motivi divljačkog ispada Belupovog igrača”. Ovo je klasično dolijevanje ulja na vatru. Svaki potez suca i domaćih igrača novinar je pokušao objasniti nekim pravilima Uefe i Fife. Nije nijednom napisao negativno o divljaštvu navijača Hajduka, nije spomenuo da je Livaja trebao biti više puta na utakmici isključen. Dodvoravao se navijačima splitskoga kluba, a sve druge napadao, što znači će i novinari Slobodne, i navijači Torcide nastaviti po staromu. Sve dotle dok ne budu – i jedni i drugi – adekvatno kažnjeni. Prema hrvatskim zakonima i propisima. Nikako drukčije.
  • I još nešto, nakon utakmice je trener Hajduka Mislav Karoglan izjavio nešto što nema veze sa stvarnošću, a rekao je da se »sudac totalno izgubio u tendencioznom suđenju« i da ga je to »malo podsjećalo na Jugoslaviju u ono vrijeme«. A taj isti Karoglan, koji je nekada nogomet igrao u Ivanbegovini kod Imotskoga, 1990. godine imao je nepunih osam godina (rođen 14. travnja 1982.), pa ne znam kako je mogao pojmiti kakvo je stanje bilo u propaloj Jugoslaviji. Ustvari radi se o zamjeni teza jer ovakvim ponašanjem i stalnim kmečanjem da Hajduk stalno potkradaju cijela ova priča doista i nedvojbeno podsjeća na stanje u Jugoslaviji i poznati slogan albanskih rudara u Trepči koji su, u borbi protiv velikosrpske politike protiv Albanaca na Kosovu, uzvikivali: Trepča radi, Beograd se gradi! Za razliku od rudara iz Kosovske Mitrovice, koji su bili u pravu, orjunaši, jugoslaveni i neokomunisti, koji već godinama vode Hajduk, nisu.
  • Mario Vušković je 20-godišnji bivši nogometaš Splita i Hajduka, a od 2021. igrač je njemačkoga Hamburgera. Stalni je reprezentativac mlade hrvatske reprezentacije. Ovih dana Nijemci su otkrili da koristi neke nedozvoljene supstancije koje pojačavaju izdržljivost u poslu kojim se bavi. Upali su mu u stan i uzeli moguće dokazne materijale. Dokaže li se i na drugom testiranju da je koristio zabranjena medicinska sredstva karijera će mu biti ugrožena. Toga mladića sjećam se otprije četiri godine kada je kao 16-godišnjak na pitanje novinara koja mu je najveća želja u karijeri kao iz topa izjavio: »Želin da pobidim Dinama«. I onda i sada smatram kako je to jako opasno što su neki ljudi u Splitu namjerno mržnjom zatrovali te mlade ljude poput Marija Vuškovića.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Plenković nije njemački, nego “ruski čovjek”

HF

Milijan Brkić je u pravu

HF

Hrvatska vlada s juga!

HF

DORH i USKOK se svrstali na stranu oporbe?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više