Situacija oko prebendara je čista!

Bivši nuncij D'Errico je u Vatikanu blatio hrvatski episkopat i rušio nadbiskupa

• Dio medija, koji katoličke vjernike pogrdno nazivaju „katotalibani“(!), nakon što se iživio nad nesavjesnim i – mora se priznati – netolerantnim vjeroučiteljem uoči Božića, novi napad na Katoličku Crkvu zbog „nesavjesnog poslovanja prebendara“ jedva je dočekao i pokušao se naslađivati. Nu, ovdje se protuvjerski i protukatolički mediji nemaju čemu radovati. Situacija oko „prebendara“ je čista. U pitanju nije samo „nesavjesno poslovanje“, kao što se želi istaknuti, nego se može reći da je u pitanju najobičnija – loša poslovna procjena, što je neutuživo i na građanskom sudu. A što se tiče „vjerskoga suda“, tu nema mjesta raznim pitomcima JNA ili djeci i unučadi oficira JNA, KNOJ-a, KOS-a i UDBA-e. Cijelu priču je potaknuo bivši i kratkotrajni odvjetnik prebendara Dario Budimir, uz pomoć nenaklonjega Katoličkoj Crkvi u Hrvata bivšega papinskog nuncija Alessandra D'Ericca (Frattamaggiore, 18. XI. 1950.), koji je rođen 12 kilometara sjeverno od Napulja. Odvjetnik Budimir je preko jednoga biskupa s Kaptola i bivšega nuncija D'Ericca tužio prebendare Svetoj Stolici, jer je smatrao da je za svoje usluge zaslužio puno više, a ne 1,1 milijun kuna koliko mu je i isplaćeno. O tom „slučaju“ dugogodišnji novinar Večernjega lista Darko Pavičić kaže: „Nije slučajno da je odvjetnik prebendara uz pomoć jednog biskupa s Kaptola otišao apostolskom nunciju, koji mu je pomogao da ode u Rim i podigne prijavu protiv prebendara i zagrebačkog nadbiskupa koji bi po nekoj 'zapovjednoj odgovornosti' trebao biti odgovoran za njih“ i dodaje: „Bivši nuncij D'Errico je u Vatikanu blatio hrvatski episkopat i rušio nadbiskupa. Iznio sam točne podatke o njegovom nekorektnom stavu prema hrvatskom episkopatu gdje ih je stalno u Vatikanu optuživao za stvari koje faktično ne stoje. Nakon toga je on nazvao jednog crkvenog velikodostojnika i pozvao me na večeru, da sjednemo, da malo popričamo. Ja sam nakon razgovora s tim velikodostojnikom rekao da poštujem instituciju nuncija, ali i onu čuvenu: 'Drag mi je Platon, ali mi je draža istina'.“

Papa Franjo i Alessandro D'Ericco

I kolumnist Slobodne Dalmacije, Ivica Šola, ima svoj stav o cijeloj situaciji. „Nuncij D'Erricco je prekršio Bečku konvenciju kao diplomat jer se petljao u unutarnja pitanja u Hrvatskoj“, kaže Šola i nastavlja: „Anka Mrak Taritaš je zaboravila da je obnova kuća u Gunji koštala kao na Pantovčaku, 1500 eura po kvadratu i ona sad proziva nekog za novac“, te, dodaje Šola: „Cijeli Novi Zagreb počiva na crkvenoj zemlji, a ne daju im graditi crkve. Slično je i sa Srpskom pravoslavnom crkvom i židovskom zajednicom. Država nije vratila više od 60 posto dobara koja su im na kriminalan način oduzeli partizani. Ne bih rekao da Crkva nešto 'dobiva'. Zaboravljamo reći da je Crkva pokradena, svaka priča ima dvije strane. Ova afera se koristi da bi se naglašavala samo jedna strana. Crkva ništa ne dobiva, Crkvi je oteto“. Da, Crkvi je 1945., 1946. i godinama koje su uslijedile sve oteto, dok su na vlasti bili tateki i dedeki onih koji sada u medijima preko Zbora prebendara napadu cijelu Katoličku Crkvu. Organiziranim napadom na prebendare, oni pokušavaju rušiti temelje hrvatske države. Da zaključimo, cijeli je slučaj napuhan. Ovdje nema kriminala. U pitanju je poslovni odnos u kojem se čine dobre ili loše poslovne procjene i poslovni potezi. I ništa više. To što je u Vatikanu na čelu Katoličke Crkve papa koji je nenaklonjen Hrvatima, samo je potvrda da je na djelu neargumentirani progon čelnih (nad)biskupa Crkve u Hrvata, od kojega će se izroditi veliko – NIŠTA!

• Nakon uspješnog posjeta hrvatske predsjednice Sarajevu i Bošnjacima, Jutarnji list je priupitao Bakira Izetbegovića kako timači njezin posjet Predsjednica Ahmićima, gdje se „poklonila se bošnjačkim žrtvama koje je pobila vojska Hrvatskog vijeća obrane“, a čelnik Bošnjaka odgovara: „To je jedna lijepa gesta od koje trebaju svi učiti. To je taj put. Mi smo s Hrvatskom imali različitih iskustava. Neka nisu dobra, neka su jako dobra. I na liniji dobrih iskustava treba graditi daljnje odnose“. Novinar ide dalje i postavlja dodatno pitanje: „Biste li Vi otišli u Križančevo Selo pokloniti se žrtvama 64 Hrvata koje je pobila Armija BiH?“, i tada Bakir pokazuje svu svoju pokvarenost: „Svakako. Apsolutno, naravno. I predložio sam takvu stvar Predsjedništvu, dvojici drugih članova na početku mandata. Da napravimo tu stvar, da se poklonimo žrtvama svih strana. Nažalost ideja nije prošla, ali evo, nikad nije kasno“. On kaže da bi išao u Križančevo Selo pokloniti se pobijenim Hrvatima od strane vojske njegova oca, ali ne sam. Još bi sa sobom poveo ostala dva člana Predsjedništva kako se razvodnila muslimansko-bošnjačka krivnja.

• U razgovoru za Nacional Zrinka Vrabec Mojzeš, koja je u poslijepukanićevskom tjedniku sada „glavna“,razgovarala je sa Smiljanom Knez, slovenskom veleposlanicom u Hrvatskoj i ovako joj postavila pitanje: „Najveći problem Hrvatskoj su ribari koji više ne mogu loviti do polovice zaljeva, iako su oduvijek tako ribarili. Budući da njih nema toliko puno, je li Slovenija spremna pristati na neki kompromis oko ribarenja ako Hrvatska prizna arbitražu? Je li to ponuđeno premijeru Plenkoviću?“, što znači da Vrabec Mojzeš pristaje na arbitražnu odluku, a to potvrđuje i veleposlaničin odgovor: „Hvala vam na Tom pitanju“. Postavlja se pitanje tko je Zrinku ovlastio da ovako rasprodaje hrvatski teritorij? Andrej Plenković ili njegov novi savjetnik Krešo Macan.  

• Kada je procurilo u javnosti da su se, uoči posjeta predsjednika slovenske vlade Mire Cerara Hrvatskoj, odvijali tajni pregovori između dviju država, Cerar je to negirao i izjavio da s Hrvatskom "ni na jednoj razini" nije postignut dogovor o rješenju granice nego da se radilo o dijalogu da se primijeni arbitraža, na čemu Slovenija i dalje ustraje. Dakle, šija a ne vrat. Nu, njegov šef diplomacije Karl Erjavec je priznao pregovaranje između Zagreba i Ljubljane i pritom rekao: "Da, odvijala se je tiha diplomacija"i pritom dodao: "Hrvatska je na svaki način željela nametnuti svoje stajalište, da bi u okviru nekog protokola došli do dogovora gdje teče međudržavna granica". I sada komu vjerovati: Ceraru ili Erjavcu?

• U razgovoru za Blic bivši srbijanski predsjednik, Boris Tadić, na pitanje kako je doživio ubojstvo Olivera Ivanovića, čelnika kosovskih Srba kaže „Kao povratak vremena političkih ubojstava“ i dodaje: „I ovo ubojstvo je očekivana posljedica patološki agresivne politike i retorike onih koji su na vlasti i u Beogradu i u Prištini i opće kriminalizacije društva. Također je i logična posljedica hajke koju je vlast vodila protiv Ivanovića. Danas to licemjerno nazivaju političkom borbom, a pogledajte samo predizborne spotove emitirane na režimskim medijima protiv Ivanovića. To nije politička borba. To je hajka i sotonizacija. Nakon što su predane sve institucije i na sjeveru Kosova, tzv. Briselskim sporazumom, naši građani su tamo potpuno nezaštićeni i žive u teroru, jer je Srbija prisutna samo u obliku agresivne kvazipatriotske naprednjačke politike i s njom povezanog kriminala“. Mislim da je Tadić rekao i više nego dovoljno. Iako nije spomenuo Aleksandra Vučića.

• U prvi mah nisam vjerovao vijesti da Milorad Pupovac organizira komemoraciju u prostorijama Srpskog narodnog vijeća. Usred Zagreba, tamo nekom kosovskom Crnogorcu po imenu Oliver Ivanović, kojega Srbi – kao i sve Hrvate, Muslimane, Crnogorce, Makedonce… – nazivaju Srbinom. Olivera Ivanovića ubila je srpska odnosno beogradska političko-kriminalna mafija na čijem čelu je Aleksandar Vučić. Pupovac to jako dobro zna, ali ipak, za hrvatske kune, organizira „komemoraciju“. Na komemoraciji govorila je i Vesna Pusić. Govorio je i domaćin – Pupovac. Sve njihove izjave mogu se svesti pod zajednički nazivnik – jugonostalgija. Pusićka je izrazila sućut „njegovoj obitelji, prijateljima, ali i svima u regiji“, i dodala da je „Ivanović pokazao da su podjele na Albance, Srbe i Hrvate od sekundarnog značaja“, a Pupovac dodao da na „na prostorima bivše Jugoslavije bilo je malo onih koji su poput njega mogli doći svugdje i razgovarati sa svima“. I sada se postavlja pitanje zašto, poslovično oprezni i proračunati Pupovac, radi protiv svoga aktualnog patrona Vučića, riskirajući da mu se zamjeri? Na to je odgovor dao Boris Tadić, rekavši da je „s Miloradom Pupovcem Oliver Ivanović kumovao stvaranju Samostalne liberalne stanke“. Uvijek postoji neka „druga veza“.

• Anela Todorić, kolumnistica Naroda je napisala da psima nije mjesto u krevetu i nakon toga je bila izložena medijskom linču i linču na društvenim mrežama. A rekla je istinu. Psima nije mjesto s ljudima u krevetu. I to sa svim ljudima.

• Kako nam je već poznato, Bošnjaci su u Sarajevu osnovali tzv. Pomorsko društvo. Njegovi članovi su Ševal Kovačević, Izet Bajrambašić i Enis Omerović. Sva trojica imaju puno ideja. Sve se svodi na provociranje i izazivanje spora sa Hrvatskom. Na nedavnom skupu pod bombastičnim nazivom "Pristup otvorenom moru je unutarnje pitanje Bosne i Hercegovine" ponovili su već poznate fraze o BiH kao „pomorskoj zemlji“ i svekolikom protivljenju gradnje Pelješkoga mosta, ali i nebuloze poput one kako im ne odgovora širina mosta od 180 metara i visina od 55 metara, „jer svjetski kruzeri i tankeri zbog svog obima ne bi mogli proći ispod tog mosta“. Za smijati. Kruzeri u Neumskom zaljevu? I oni se navodno razumiju u pomorstvo.
 

• U velikosrpskim Novostima Jugoslaven Viktor Ivančić se ljuti na Andreja Plenkovića što je izrazio sućut obitelji Predraga Lucića i pritom govori o sebi. Lucića naziva „drugom“, brzojav „telegramom“, jest „jeste“, tijek „tokom“… To što ne prihvaća sućut predsjednika Hrvatske vlade je bilo za očekivati, važnije je način i jezik kojim to čini. Jezik je to mržnje, jugo-mržnje.

• Zakon o poboljšanju provedbe zakona na društvenim mrežama (na njemačkom umilna kratica NetzDG od još ljupkije riječi: Netzwerkdurchsetzungsgesetz) je velika opasnost. Opasnost je za normalne ljude, koji one, koji su stvorili društvene mreže za svoju korist, uspjeli, i to jako brzo, proniknuti Velikoga brata i doveli ga u situaciju da se pozove na Georgea Orwella. Dakako zabranama i drastičnim kaznama. Onim što diktatori najbolje znaju. A diktatori su na vlasti i u Njemačkoj, i u većini država Zapadne Europe, članica Europske unije.

• Kurdi su opet izigrani, prevareni, napušteni. Sada su ih napustili i Rusi i Amerikanci. Nakon što se godinama prolijevala kurdska krv do konačne pobjede nad tzv. Islamskom državom, umjesto da ih nagrade državom na sjeveru Sirije i Iraka, i Moskva i Washington su im okrenuli leđa, prepustivši ih na milost i nemilost turskog diktatora Erdoğana. A pridružili su im se i Nijemci, čije tenkove Leopard 2 koristi turska vojska u napadima na Kurde u pokrajini Afrin. Ovi njemački tenkovi potječu iz starog arsenala Bundeswehra – u razdoblju između 1990. i 2013. – kada je Turskoj isporučen 751 tenk. U tvornici Rheinmetall u Düsseldorfu za Tursku proizvodi se novih 40 Leoparda 2 opremljenih najnovijom tehnologijom. To je ponukalo oporbenu političarku u Bundestagu Sevim Dagdalen iz Stranke ljevice da izjavi „Svojom politikom ignoriranja njemačka vlada Kurde na sjeveru Sirije izlaže na milost i nemilost Erdoğanu“ i pozove na povlačenje njemačkih vojnika iz Awacsa koje NATO koristi za borbu protiv IS-a, a ustvari dostavljaju podatke Turcima o položajima Kurda. Dagdalen također traži raskid svih ugovora o isporuci oružja s Turskom, uključujući i onaj o unaprjeđenju tenkova Leopard 2 tehnologijom koncerna Rheinmetall.

• Dubravka Šuica, eurozastupnica HDZ-a, u Bruxellesu (Brussels) i Strasbourgu (Strasburg) vodi brigu o svemu samo ne o Hrvatima i Hrvatskoj. Najnoviji objekt zvan „čežnja“ Šuici su žene u Indiji i Africi! I u to Europskome Parlamentu! Na plenarnoj sjednici EP-a u Strasbourgu, održanoj 16. siječnja, zastupnica Šuica sudjelovala je u raspravi o izvješću „Žene, jednakost spolova i klimatska pravda“ i istaknula važnost borbe protiv klimatskih promjena u ostvarivanju jednakosti spolova: „Uzimajući u obzir da bi prema podacima Međunarodne organizacije UN-a za migracije do 2050. godine 200 milijuna ljudi moglo biti raseljeno zbog klimatskih promjena, te da su žene i djevojčice među najsnažnije zahvaćenim skupinama, podržavam ovo izvješće u nadi da će se za ovaj problem naći nova i učinkovitija rješenja… Žene u velikoj mjeri spadaju u obje navedene skupine, što smanjuje njihovu mogućnost za zaštitu obitelji od negativnih posljedica klimatskih promjena. Žene su još ranjivije u zemljama u razvoju, jer nemaju isti pristup resursima, obrazovanju, mogućnostima zapošljavanja kao muškarci, a i dalje se smatraju najodgovornijima za brigu o obitelji i kućanstvu. Koncept klimatske pravde ima za cilj ne samo usmjeravanje pozornosti na te razlike nego i podizanje svijesti o tome kako klimatske promjene nisu samo tehnički ili ekonomski problemi već utječu na živote ljudi“. Pita li ikada ona tko nama pomaže: žene iz Trećega svijeta ili Sjedinjene Države na čijem je čelu Donald Trump.

Marijan Majstorović