Prekida sastanak sa izaslanstvom EU-a kako bi se otišao klanjati
Teško je, zapravo nemoguće je zaustaviti muslimansko-bošnjački proces građanizacije, odnosno islamizacije ratnog cilja Muslimana, Bosne i Hercegovine i njenog društva, koje je svakim danom sve veća žrtva islamista, ne samo onih pridošlih i dovedenih iz radikalnih islamskih zemalja, već i od strane domaćih radikaliziranih beha muslimana, danas Bošnjaka. Već na početku raspada Bosne i Hercegovine vidjelo se kamo Muslimani vode zemlju, kada su prekidali tadašnji rad republičkih institucija kako bi mogli klanjati, bilo unutar republičkih prostorija ili izvan njih.
Bili su to crni islamski oblaci nad Bosnom i Hercegovinom, i njenoj budućnosti, kao i prvi takav slučaj u Europi. Nažalost Europa je to prešutila, zažmirila nad time, i takvim činom dala zeleno svjetlo Muslimanima da ustraju na tom putu, i do tog cilja. Bio je to zasigurno jedan od glavnih razloga i beha krvavog rata, u kojem su nemuslimani pokušali zaštiti i osigurati i svoja vjerska prava i slobode, ne samo u tadašnjosti već i u sadašnjosti, odnosno u budućnosti. Ti zavitlani crni oblaci islamskog radikalizma još uvijek se valjaju, možda čak i jače, po bosanskohercegovačkim političkim brdima, zbog čega nigdje ni na vidiku budućnosti raskomadane zemlje. Krenulo tada, odvija se i sada, samo nešto malo manje u političkim prostorijama i institucijama zemlje, no zato puno radikalnije i obimnije u drugim, napose školskim segmentima, još uvijek na papiru zvane, no ne i postoječe, multi Bosne i Hercegovine.
Ako se onda na početku demokratiziranja i višestranačja beha društva nije mogla spriječiti desekularizacija, odnosno islamizacija Bosne i Hercegovine, a očito da nije, šta bi je moglo danas zaustaviti, i zemlju vratiti u prijeratno stanje odvojenosti vjere od politike. Ništa, odgovor bi bio. Tom ništa jedina alternativa je konfederaliziranje, odnosno helvetiziranje, Bosne i Hercegovine. Jer previše se razbuktao taj opasni proces islamiziranja, u nekim dimenzijama čak i radikalniji od mnogi islamskih zemalja koje ga finaliziraju, i u kojima je islam državna vjera. Iskustvo islamskih zemalja u radikalizaciji beha društva koristi se i u, nažalost, već izgubljenoj Bosni i Hercegovini. Počima se obično sa predškolskom, školskom djecom, na fakultetima i među mladima u društvu. Sve se krene s vjerskom molitvom u vrtićima, školama, na fakultetima, na cestama i trgovima, i ne će trebati dugo čekati da klanjanje i molitva se odvijaju i na radnim mjestima, kako u državnim uredima tako i u proizvodnim pogonima.
Više nije iznimka, mada i iznimka ponekad čini pravilo, vidjeti muslimanskog vjernika na gradskom trgu, čak i nekim ulicama se promet zaustavlja da bi se klanjalo. Sa džamija gotovo u svako doba dana i noći, izvan svih propisa i normi, odjekuje molitva na arapskom, da se i sami zvučnici raspadaju. Postavlja se pitanje je li to zaista molitveni osjećaj vjernika, ili osjećaj neke superiornosti nad drugim koji nije pripadnik njegove vjere. Odnosno je li to samo neki prkos, neka poruka prijetnje kršćanima, i pokazatelj čija je Bosna.
U Bosni su i prije rata živjeli vjernici muslimani, i vjerojatno su molili, ali ovolika jeka po gradovima i selima sa džamija, vjerojatno nije zabilježena ni u krvavo vrijeme turske okupacije, kada je vršena prisilna islamizacija. Ovo što sada muslimanski vjerski fanatici čine po zemlji nadmašilo je i prošli turski danak u krvi. Od prekidanja rada skupštinâ, preko prekidanja nastave i ispita studenata, do dvije džume u jednoj školi za potrebe muslimanske djece vjernika, put je radikalne islamizacije bošnjačkog naroda, i njegova trganja iz europske kulture tolerancije i multikonfesionalnosti. Put kojeg skrivaju nekom građanskom opcijom, ispod koje se vidi najradikalniji islam.
U danas čistom muslimanskom Kaknju, odakle su Muslimani zločinom etničkog i vjerskog čiččenja Hrvata katolika grad oslikali po uzoru najradikalnijih islamskih gradova Afganistana, Irana, Turske, uvode se dvije džume za vjerske potrebe učenika osnovnih i srednjih škola. Malo jedna pa dvije. Kad je vrijeme za predavanja, za učenja, to vlastodržce ne interesira, jer daleko je lakše manipulirati neobrazovanim negoli obrazovanim narodom. Poslije takve odluke sarajevskih fakulteta da studenti, bez obzira na vjeru, prekidaju nastavu, predavanje i ispite u vrijeme klanjanja muslimanskih vjernika studenata, znalo se da će se ta praksa prenijeti u sve beha gradove pod muslimanskom kontrolom. Bilo je to još jedno malo otkrivanje cilja muslimanske borbe u građansko-vjerskom beha sukobu, cilja na kojem piše unitarna islamska Bosna i Hercegovina.
K tom cilju ide i današnje bošnjačko vodstvo koje predvodi sin Alije Izetbegovića. Naime, poput predratnog vremena prekida sjednica skupština kako bi se moglo ići na džumu, Alijin sin Bakir čak prekida jedan sastanak sa izaslanstvom Europske unije kako bi otišao klanjati se. Bakir je tim svojim činom pokazao svijetu kakvu Bosnu i Hercegovinu želi i gradi, ali i primjer djeci, studentima, radnicima, naravno i svim drugima, da ga moraju slijediti. I slijede ga. Vođa na čelu, djeca, studenti, radnici, političari za njim. Ne za vjerskim čelnikom muslimana, već za Bakirom, koji je i vjerski i politički muslimansko bošnjački vođa.
U takvom društvu koje je svakim danom sve dublje islamizirano teško je nači, zapravo nema prostora ni za kakvu drugu opciju budućeg uređenja Bosne i Hercegovine. Ne može, niti ima mjesta, u tako islamiziranoj Bosni i Hercegovini ni za građansku opciju, kojom Bošnjaci pokušavaju prekriti izgrađenu islamsku. Očito, Bakir je potvrdio, kao i muslimanska školska djeca u Kaknju, studenti u Sarajevu, radnici na gradskim trgovima kad klanjaju, da je za njih cilj islamska a ne građanska, ili bilo koja druga i drugačija Bosna i Hercegovina izvan tih vjerskih okvira. Svaki bošnjački govor o građanskoj Bosni i Hercegovini je, zapravo, njihov rad na islamskoj unitariziranoj Bosni i Hercegovini.
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. PrihvatiPročitaj više